O uzimanju dopinga u biciklizmu, fenomenu starom kao i sam biciklistički sport, nedavno smo pisali na našem sajtu (O biciklizmu i dopingu), kao i o povezanosti književnosti i ovog sporta. Stoga nemamo namjeru previše moralizirati nad sudbinom posrnulog Lanca Armstronga, koji je zadnje desetljeće na sva prozivanja francuskih medija koji su bili sigurni u njegovu krivicu odgovarao kako je "riječ o podmetanjima vulgarnih i podmuklih francuskih novinarskih varalica". To se sve ionako dešavalo u vrijeme masovne histerije u Americi nakon 2001. kad su Francuzi postali omraženi u Americi gotovo kao Talibani. U svim pričama vezanim uz Armstronga i njegov lažni život sad se pojavila i jedna storijela o pretvaranju njegovih memoara u fikciju u nekim knjižarama. A gdje su memoari i fikcija, tu je i Oprah Winfrey, dakako.
Oprah Winfrey ima odličan njuh za pretvaranje memoara u fikciju. Jedna od najvećih književnih afera prije nekoliko godina bila je metamorfoza 'memoara'
A Million Little Pieces tad Oprinog omiljenog autora
Jamesa Freya, za kojeg se ispostavilo da je izmislio svoje opake priče iz zatvora. Nakon tog otkrića Oprah je Freya pozvala na red u jednoj od najgledanijih emisija godine. Nekoliko godina kasnije imamo slične aktere - s jedne strane američka televizijska ikona Oprah a s druge jedan od njezinih omiljenih gostiju tokom posljednjih petnaestak godina - Lance Armstrong (koji je gotovo svake godine dolazio u njezinu emisiju upoznati raznježenu Oprah i američku javnost s novom odabranicom svoga srca, koje je, sad se ispostavilo, čitavo to vrijeme pumpalo krv punu krvnog dopinga). U najgledanijoj emisiji godine Lance je priznao sveameričkoj duhovnoj iscjeliteljici sve svoje grijehe u zadnjih petnaest godina, u periodu u kojem je pomoću sustavnog dopingiranja osvojio rekordnih sedam Tour de France izdanja za redom. Sve je prošlo savršeno izrežirano, sa suzama na ključnim mjestima, kako to i inače biva u majstorskoj televizijskoj ispovjedaonici Oprah Winfrey. Armstrong, koji je u tom periodu zaradio preko 200 milijuna dolara, napisao je i memoare (zapravo
više knjiga memoara s raznim
ghostwriterima - među kojima je ona prava ipak
It's Not About a Bike - My Journey Back To Life, koju usput budi rečeno započinje rečenicom
I want to tell the truth) koji su sad, baš kao nekad
A Million Little Pieces, zbog silnih muljanja i laži u nekim knjižarama s polica posvećenih biografijama prešli na police s fikcijom.
Inače, jučer je pariški Le Monde objavio kako su Armstrong i njegov šef ekipe u US Postalu, a kasnije i u Discoveryju i Astani, Johan Bruyneel, lagali sad već davne 1999. kad je Armstrong prvi put pobijedio na Touru, kad su ih pitali o lijekovima koje Armstrong uzima u borbi protiv raka testisa. Naime, Armstrong se tad prvi put pokazao pozitivnim na dopinškom testu, da bi kasnije ustvrdio da je ipak uzimao lijek s nedopuštenom supstancom, sintetičkim kortikoidnim steroidom triamcinolon-acetonidom. Sad je jasno kako je ovo sredstvo uzimao kako bi prikrio uzimanje već spomenutog krvnog dopinga, što je i priznao Opri u svojoj tv-ispovjedi. No, o svemu tome vjerojatno ćemo za koju godinu čitati u novim, ovaj put 'pravim' Armstrongovim memoarima.
