Neki vjeruje da su žene s Venere, neki tvrde da su s placa, no ako je suditi po ovoj godini na isteku – žene čvrsto stoje s nogama na zemlji i teško ih je izbaciti iz ravnoteže.
Nakon Doris Lessing koja je uzela Nobela, Anne Enright koja je uzela Bookera, Sanje Lovrenčić koja je odnijela Gjalskog, Svjetlane Gjoni koja je odnijela nagradu V.B.Z.-a, Daše Drndić koja se okitila Franom Galovićem, Mirande July koja je osvojila Franka O'Connora te Dorte Jagić koja je preuzela The Balkan Grand Prize for Poetry u Booksu je jučer nonšalantno ušetala Andrea Pisac (primijetite veliko 'P') i pokazala nam kako zvuči suvremena svjetska književnost.
Da su žene obilježile književnu 2007. morao je priznati i urednik Kruno Lokotar koji je simbolično preležao cijelu promociju s jastukom pod glavom, u šlafruku i papučama. Iako se izvlačio na boleve u leđima, ovaj smo njegov performance iščitali baš onako kako treba, na naš ženski način (ono, evo vama šlafruci pa ležite po krevetima, a mi ćemo pisati (ili čitati) dobre knjige). Kruno je tu izvukao deblji kraj jer smo mu u našoj interpretaciji namijenili ulogu Muškarca, a zapravo je u slobodno vrijeme dobar Urednik koji je zna prepoznati dobrog Pisca.
To što se žene smatra nježnijim spolom, u književnosti ih ne sprečava da budu provokativnije i žešće u obradi tema i odabiru naslova od svojih kolega. Pa će tako naši muškarci pisati Dobro je, lijepo je i Ljubav je sve, a Andrea će na istu temu reći Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem. Knjiga, odnosno zbirka priča, objavljena je u Algoritmovoj biblioteci 'mali KaLibar', a o njoj su jučer u Booksi govorile književnice Julijana Matanović i Milana Vuković Runjić. No, to je tek početak priče, kao što je ova knjiga tek početak svijetle spisateljske karijere Andree Pisac.
Što se teme tiče, na poznatom smo teritoriju. Knjiga govori o ljubavi. Ali ne o onoj velikoj i nesretnoj punoj objektivnih prepreka koje je onemogućavaju, već o ljubavi koja je ostvariva i zato s vremenom blijedi i nestaje. Milana Vuković Runjić to je stanje opisala kao 'korumpiran ljubavni odnos' jer, kako kaže, u dugim ljubavnim vezama naša srca postanu korumpirana, a Andrea s finom ironijom i odličnom percepcijom kakvu imaju samo pisci i detektivi odlično obrađuje ovu tešku i zahtjevnu temu (na koju nadovezuje i govor tijela i odnos prema obitelji).
Osim kao izvrstan 'tematičar', Andrea se pokazala i kao izvrstan stilist. Milana je po tom pitanju zamjerila mnogim književnicima koji misle da je dovoljno imati priču: "Ne radi se samo o priči, svatko ima neku priču, već o tome kako je napisati. Rečenice treba znati posložiti kako bog zapovijeda". Dodala je još kako se nakon Ranka Marinkovića desio raspad pisaca i stila.
Stilist koji čuči u Andrei i ne da joj mira najviše dolazi do izražaja u odabiru naslova i uvodnih rečenica kojima uspostavlja komunikaciju s čitateljima. Na ovo nas je upozorila Julijana Matanović, pa evo da vam demonstriramo kako to u stvarnosti izgleda:
Rečenica 1: Postoji li klauzula u obiteljskom zakanu prema kojoj se brak može razvrći na temelju supružnikovog uzastopnog drkanja? ('Drkadžija')
Rečenica 2: Da me Paul nije pitao koje je moje najranije sjećanje, nikada o tome ne bih razmišljala. ('Modrozeleno')
Rečenica 3: Ja sam diktator. Stoga, odustati od mene nije nužno loše. ('Odustajanje od sebe')
Rečenica 4: Maks se bojao doktora, a ja sam kasnila na avion za Dubrovnik. ('Odan')
Ili ova iz posljednje priče po kojoj knjiga nosi naziv:
Rečenica 5: Jeftin Rumunjski taksi i Lešev kurac u Irminom stisku.
Kako nas male stvari često mogu više obradovati od velikih, tako i male i jednostavne knjige često mogu biti veće od onih teških i kompliciranih. Upravo to je slučaj s knjigom Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem koju upisujemo na naš Top 10 ove godine.
Andrea Pisac (Kutina, 1975.) sa šesnaest je godina osvojila nagradu na međunarodnom natječaju za kratku priču u časopisu 'Current'. Nakon što je diplomirala kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, počela je objavljivati radove u časopisima 'Književna revija', 'Plima', 'Libra/Libera', 'Quorum', 'Tema' i 'Zarez'. Zbirka kratkih priča Odsuće (2001.) objavljena je kao nagrada za pobjedu na natječaju Studentskog centra za najbolju debitantsku knjigu. Trenutno istražuje antropologiju književnosti i piše doktorat na Goldsmiths Collegeu, na Sveučilištu u Londonu. Nedavno je objavila dvije priče na engleskom jeziku u časopisu 'Slovo' koji izdaje School of Slavonic and East European Studies. Njezini radovi uključeni su u Antologiju kratke priče bivše Jugoslavije koju je izdao Treći Trg iz Beograda 2006. Direktorica je projekta Writers in Translation pri engleskom PEN-u u Londonu.
