Marina Warner kulturna je povjesničarka, feministica, znanstvenica i spisateljica. U svom radu fokusira se na mitologiju s naglaskom na 'mitove o ženskosti' koji se mogu naći u pričama o Ivani Orleanskoj, svetoj Mariji i dječjim bajkama. Za razliku od brojnih drugih, Warner nema negativan stav o mitovima: ona smatra da ne možemo živjeti izvan mitologije i kaže da je bitno vratiti se mitovima, razumjeti ih i pričati ih drugima članovima zajednice.
Jedna od njenih posljednjih knjiga je Stranger Magic, knjiga o Tisuću i jednoj noći. Warner analizira pojedine bajke, kao i pripovjednu situaciju u kojoj Šeherezada svake noći pripovijeda sultanu jednu bajku kako bi odgodila svoju smrtnu kaznu. Warner spominje koliko je ova zbirka bila bitna i za zapadnu tradiciju. Naime, bajke nisu poznavale čvrstu granicu između kršćanstva i islama: muslimanske i kršćanske bajke putovale su kroz sva mjesta i društva, mijenjale se i međusobno miješale.
Warner pokušava prikazati koliko su bajke bitne za osobni razvoj osobe i koliko čovjek uči iz priča koje čuje. Tako bijesni i netolerantni sultan putem Šeherezadinih priča dobiva šire, slojevitije razumijevanje ljudskog iskustva i postaje bolja osoba.
Poseban naglasak je na neobičnoj i kompleksnoj poziciji žena u bajkama i u pričanju bajki. Mnoge bajke i mitovi su mizogini, čak i kad ih pripovijedaju ženski likovi poput Šeherezade. Međutim, Warner smatra da su bajke zapravo priče koje žene pripovijedaju jedna drugoj.
Šeherezadine bajke su zapravo priče koje ona pripovijeda mlađoj sestri. U pravom životu, bajke braće Grimm su ustvari bajke jedne starice. Legenda kaže da je starica odbila ispričati priče braći Grimm, ali ih je ispričala mladoj djevojci koja ih je potom prenijela braći. Muškarci su objavljivali bajke i kupili slavu, ali bajke su ostale dio interne komunikacije između majki i kćeri.
Warner o knjizi i o bajkama govori detaljno za portal The Rumpus, dok na The Daily Beast-u možete pročitati o vezi između njene knjige i Saidove postkolonijalne kritike.
