Odluči li se prosječan Hrvat citirati, poput svih ostalih prosječnih ljudi diljem svijeta, najčešće će citirati crtice iz pop-kulture, i to uglavnom krivo. Tako ćemo često čuti da nam netko tko želi da ponovno pustimo pjesmu koja je upravo završila kaže: „Play it again, Sam!“, antologijski citat iz Casablance koji zapravo nikada nismo mogli čuti jer rečenica koju Ingrid Bergman izgovara zapravo glasi: „Play it once, Sam. For old times' sake.“ Nešto kasnije Humphrey Bogart izgovara: „If she can stand it, I can! Play it!“. Dakle, od uvriježenog „Play it again, Sam!“ ni traga, ni glasa.
Posegne li pak prosječan Hrvat za nekim književnim citatom, velike su šanse da će, baš kao i bilo koji drugi prosječni građanin zapadnog svijeta, ofrlje citirati Marka Twaina, Oscara Wildea i nezaobilaznog Shakespearea. Takav jedan prosječan građanin svijeta voli se razbacivati citatima, u pogrešnom uvjerenju da će citiranjem ostaviti dojam pametnog čovjeka pa se zbog toga ne smijemo čuditi što je jedna od najprodavanijih knjiga 2006. godine na stranici www.amazon.com bila The Yale Book of Quotations koju je majstorski uredio Fred R. Shapiro, profesor prava na Yaleu.
Radi se o opsežnoj zbirci citata koja težište stavlja na modernu američku kulturu u cjelini, a uključuje ne samo citate iz književne i povijesne sfere, već citira i izjave iz svijeta sporta, popularne kulture, politike itd., trudeći se pritom ispraviti štetu koju je povijest nanijela autorima nekih općepoznatih citata koji se pripisuju krivim ljudima.
Shapiro, naime, pored svakog citata navodi pravog autora navedene misli te vrijeme ili okolnosti kad je misao prvi put upotrijebljena, pa tako saznajemo da je Bill Nye, ne Mark Twain, bio taj koji je za Wagnerovu glazbu rekao da je bolja no što zvuči te da je konzumeristički postulat „Shop till you drop“ zapravo parafraza rečenice iz drame Still Life Noëla Cowarda. Iako Shapiro majstorski otkriva intelektualne krađe (jeste li znali da je prokleto istinit Murphyjev zakon zapravo Orwellov citat?), napravio je jedan veliki propust. Naime, knjiga vrvi tekstovima pop ikona poput Snoop Dogga i preminule Lise 'Left Eye' Lopes, dok su mladi američki pisci u njoj mizerno zastupljeni.
Upravo je to ponukalo Dwighta Garnera iz The New York Timesa da sredinom ožujka pozove čitatelje on-line izdanja časopisa da šalju svoje omiljene citate američkih pisaca mlađe generacije, onih rođenih poslije 1950-te, koji će biti tiskani na posljednjoj stranici sljedećeg broja. Rezultat ovog simpatičnog 'natječaja' zanimljiv je, baš koliko i razočaravajući. Garner navodi da većina od 400-tinjak pristiglih citata uopće nisu citati književnika, a pola od pristiglih književnih citata ne zadovoljavaju jer su njihovi autori ili već poprilično stari ili već poprilično mrtvi. Usprkos svemu navedenom Garner dolazi do zaključka da Amerikanci najradije citiraju pomalo coelhovske rečenice iz knjige Sve je rasvijetljeno mladog Jonathana Safrana Foera poput ovih: “Live so that you can always tell the truth” ili “This is love ... isn’t it? When you notice someone’s absence and hate that absence more than anything? More even, than you love his presence?” Na popisu mlađih citiranih autora našao se i Jonathan Franzen sa svojom legendarnom rečenicom iz Korekcija:“Better not to leave here than to have to come back”, a nije izostala ni Arundhati Roy sa citatom iz svog jedinog romana Bog malih stvari: “She viewed ethnic cleansing, famine and genocide as direct threats to her furniture”.
Iako je određeni broj citata doplovio do Garnerovog inboxa on iz nekog razloga nije zadovoljan s poslanim i odlučio je ne tiskati najavljeni izbor.
Čini se da pisci mlađe generacije ne koriste dovoljno 'velike' rečenice ili ih se pak nedovoljno čita. A kako stoje stvari u našem dvorištu? Budite toliko slobodni i ostavite svoj omiljeni citat ispod ovog teksta, i to s pripadajućim imenom autora, pa ćemo procijeniti.
