Začitavanje: 'Tisuću godina molitvi'

Yiyun Li (1972.) odrasla je u Pekingu, a potom studirala u SAD-u, gdje sad gradi uspješnu književnu karijeru pišući na engleskom. Li u zbirci Tisuću godina molitvi (Vuković&Runjić, 2008.) stilski jednostavno i tradicionalno pripovijeda priče svojih sunarodnjaka čije životne putove oblikuju tradicija, bremenita prošlost, kultovi ličnosti, relikti ideologija, ekonomske mijene, zapadnjačka kultura, roditeljske želje, okoštali običaji, laži i poricanja.

U 'Višku' Li portretira novu Kinu u koju prodire kapitalizam, pripovijedajući o baki Lin, koju umirovljuje tvornica odjeće u bankrotu, bez garancije da će baka ikad dobiti svoju mirovinu. U 'Pošto prođe vijek trajanja' gospodin Su teretom koji remeti njegov brak smatra svoju mentalno i tjelesno zaostalu kćer Beibei, čije postojanje on i supruga skrivaju od prijatelja punih 28 godina. Pravu istinu o svojemu poslu i braku punom laži u pripovijetci 'Tisuću godina molitvi' (po kojoj je Wayne Wang napravio istoimeni film) skriva i otac koji najviše od svega želi da mu se kći uda. Majčina želja za udajom i jedno neodržano obećanje oblikuju u 'Ljubavi na tržnici' život profesorice Sansan, koja svoju životnu filozofiju sadržanu u Curtizovoj Casablanci dokazuje u pomalo bizarnoj epizodi na kraju pripovijetke.

'Besmrtnost', nagrađena nagradom Plimton koju mladim autorima dodjeljuje prestižni njujorški The Paris Review, na kojih dvadesetak stranica pripovijeda sagu o kineskom narodu, u čijoj su povijesti veliku ulogu igrali eunusi kao dvorski službenici, a nešto recentnije i dječak rođen s licem Diktatora, koji je tiranina, nakon njegove smrti, glumio u propagandnim filmovima. Pripovjedački glas je u 'Besmrtnosti', kao i u pripovijetci 'Persimone', u prvom licu množine. Priča koju pripovijeda kolektiv bolno je iskrena, na mjestima jezovito naivna, protkana režimskim parolama kojima su ispirani mozgovi masa.

Yiyun Li možda negdje previše objašnjava, drugdje je možda previše mistična, ali njezin je rukopis autentičan, a njezin je uvid u kulturu Kine produbljen iseljeničkom distancom. Ako priče i nose površinski sloj egzotičnosti strane kulture, pripovjedačica ga raspršuje jednostavno prezentiranim razumijevanjem ljudske situacije i nepisanih društvenih normi.

Srđan Laterza