Srijeda
06.05.2009.

Začitavanje: 'Proza na djelu'




A+ A-

Imam mali problem s knjigama za koje nije jasno kome su namijenjene. Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim da bi na koricama trebalo pisati za koju su dob, spol ili seksualnu orijentaciju, ali mislim da bi svakako bilo dobro kada bi autor znao što želi. Problem je još veći kada se radi o dobrom štivu pa mi nekako bude žao što nije uložen  još onaj neznatan trud da se čitava stvar zaokruži, uobliči i da, strpa u ladicu.
Eto, recimo, James Wood. Čovjek piše za New Yorker, predaje Praksu književne kritike na Harvardu, napisao je dvije knjige eseja i jedan roman i već je od prve stranice potpuno jasno da razumije i voli ono o čemu piše. A piše o pisanju. Jedino što ne znamo, i nikada nećemo saznati, je li ta knjiga napisana za književne kritičare ili za studente komparativne književnosti ili pak za nadobudne mlade pisce koji još ne znaju kojim putem krenuti, ali osjećaju potrebu da nekamo krenu.

Proza na djelu (Naklada Ljevak 2008.) je podijeljena u deset poglavlja u kojima autor pomno analizira ključne pojmove proznog teksta kao što su lik, detalj, jezik, dijalog, pripovijedanje… Iako se ponekad spomene i neka kratka priča, fokus djela je na romanu. Svako od ovih pitanja obrađeno je s puno pozornosti i s mnoštvom primjera, pojavljuju se tu Nabokov, Saramago, Tolstoj, Dostojevski, Cervantes, Čehov, Kafka, Shakespeare i nezaobilazni Flaubert i na citatima iz njihovih proza (i proza mnogih drugih autora) zorno nam je pokazano kako nešto treba ili ne treba raditi dok pišemo ili, u nekim drugim slučajevima, što su oni zaista mislili kada su napisali to što su napisali. Tu se vraćamo na problem s početka teksta. Knjiga na momente djeluje kao izvrsna iako pomalo pretenciozna početnica za nekoga tko se tek namjerava okušati u pisanju proze, a već stranicu kasnije može vam se učiniti da čitate gomilu savjeta koje bi svaki književni kritičar trebao imati na umu. Dodatna je nevolja što, ukoliko odlučite knjigu čitati u ovom prvom ključu, možete vrlo lako doći do praga frustracije i ozbiljnog propitivanja odluke da se latite pera/tipkovnice jer iz svega onoga što ste vi sami uspjeli napisati ili pročitati niste uspjeli naslutiti da je to toliko ozbiljan posao. Dodatni moment koji ovu knjigu istovremeno čini pomalo smiješnom i nekako simpatično retro, ali ju i uzdiže na višu razinu jest činjenica da ovaj moderni svijet u kojemu se u književnost ulazi oko cucka i golim, istinitim ispovijedima i s isključivom željom za visokim nakladama i televizijskim minutama nema vremena niti volje za razmišljanje o stvarima koje su tu napisane. To veseli jer znači da još ima ljudi (kao recimo naš James Wood) koji će s razumijevanjem čitati književni tekst i koji će uživati u uspjelim metaforama i diviti se naoko grubom, a zapravo sofisticiranom stilu, ali čini mi se da bi bilo naivno povjerovati da bi ijedan hrvatski pisac svjesno i namjerno uzeo u obzir ijedan od Woodovih savjeta. Šteta i tužno, ali istina i jest obično takva.

Knjiga je vrlo slojevita i treba se samo malo potruditi da biste iz nje izvukli prstohvat dobrih zaključaka i naramak ultimativnih 'do's and dont's', ali ako niste u ulozi pisca niti kritičara, već ste samo pasionirani čitatelj, ova vas knjiga vrlo lako može odbiti, naživcirati i natjerati vas da je bacite kamo već bacate knjige koje ne mislite dovršiti. Dobro, može vam pomoći da bolje razumijete pročitano i može vam razjasniti pojedine odnose o kojima možda niste razmišljali (odnos autor-lik, odnos visokog i niskog registra…), ali iskreno sumnjam da bi netko tko u literaturi traži samo zabavu imao strpljenja za probijanje kroz dvjestotinjak stranica koje, ruku na srce, jesu zanimljivo napisane i bacaju posve novo svjetlo na neke književne pojave, ali nemaju veze s nekim kome književnost nije posao.

Sve u svemu, ovo je jedno vrijedno djelo koje vam može pomoći ako razmišljate o spisateljskoj karijeri i taj posao shvaćate ozbiljno. Može vam dobro doći i ako pišete kritike ili barem razmišljate o tome, a ako samo volite čitati nemojte se plašiti zaviriti između ovih stranica. Možda vas potakne da postanete pisac ili kritičar. Ili vas potakne da zaboravite knjige i okrenete se filmovima.

Andrija Škare

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.