Petak
17.07.2015.

S Houllebecqom u Omišu




Extra_large_omi_
foto: Dots Treats Coupcakes (Flickr)
A+ A-

Na posljednjoj sjednici prije ljetne stanke u kombinatu je uz dva glasa ZA i jedan PROTIV izglasano da se Plutonu vrati status planeta. Ganuti najnovijim fotografijama dalekog nebeskog tjelašca ukrašenog velikim srcem – Luka i Martina stali su uz Pluton, a samo je Vanja bezdušno poduprla ranije stajalište grupice zvjezdoznanaca po kojemu Pluton nije planet. Nego je, po njima, tek nakupina bezvrijedna stijenja i otrovnog leda  - običan patuljasti klošar na kojega ne treba obraćati pozornost.

Pod točkom 'razno' raspravljalo se o Booksi na kotačima. Projekt je ocijenjen vrlo uspješnim. Ana i Duksi uprihodile su u mjesec dana duplo više nego matica Booksa. Problem je što se njih dvije ponašaju kao odmetnute skitnice. Ne odgovaraju na pozive, a posljednji put na radaru su viđene negdje u bespućima Like. Poslije toga gubi im se svaki trag.

Uistinu, gdje li su? Nema nam druge nego škicnuti u dnevničke zapise kapetanice Ane.

***

Iz Dnevnika kapetanice Ane:

Kao stara purgerica osjećam ljutu žaoku u srcu. Tko zna je li Zagreb izdržao saharske vrućine. Potraje li ovo još koji dan, otopit će mi se rodna gruda kao snjegović na južini. Druga žaoka još je i ljuća: Dinamo na svom Maksimiru nije mogao pobijediti ni Hajduka, a bogami ni amatersku družinu iz Luksemburga. Da stvar bude još i gora, već danima klamzamo po Dalmaciji – postojbini Hajduka. Nema zidića na kojem ne piše 'Torcida', 'Hajduk živi vječno' i slično.

Nadomak smo Omiša. Gradić je to izrastao na samom ušću rijeke Cetine. U njem živi blizu 15,000 stanovnika. Bave se turizmom, ribolovom i već po tradiciji – gusarenjem. U davna vremena hudi omiški gusari napadali su dubrovačke i venecijanske galije krcate zlatom, svilom i kadifom. Uzbudljiv je gusarski život. Dr. Draguljče i ja slažemo se da bi bilo lijepo prodati Booksu na kotačima, pa kupiti kakvu polovnu gusarsku brodicu. Napadale bi stranjske fensi-jahte, te ih pljačkale do gole kože. Da mi tu, primjerice, dopluta jahta Brucea Willisa ili Gorana Višnjića, naplatila bi im plovarinu i to masno – 500 eurića po glavi!

U Omišu su rođene mnoge poznate osobe. Na primjer – igrač Hajduka Anđelko Marušić zvani Ferata, pjesnik Josip Pupačić, operna pjevačica Gertruda Munitić i gro drugih selebritija.

Sparkala sam na Trgu Kralja Tomislava, pa smo se odmah prijavili u gradskoj upravi. Gradski oci izdali su nam dozvole za obavljanje svih djelatnosti kojima se Booksa inače bavi. Otvorismo butigu. Došle su dvije postarije gospođe hipijevke i kupile Zemlju otaca od Nine Bunjevac, Stanka Andrića, Gromaču i dvije knjige priča Zrinke Pavlić. Onda su naručile kavu i sokiće od bazge. Ponudile su nas kolačima od kojih smo se u roku deset minuta počele osjećati vrlo neobično.

***

Sunce polako tone. Sjedimo na klupici i nekaj brijemo u sebi.

Dr. Draguljče: "Elementarnih mi čestica, gle, Houellebecq!"

Mišel je češkao bradu i razgledao izložene knjige.

Houellebecq: "Hmmm… bonžur…"

Ja: "Bonžur, gospodine Houellebecq, to ste vi, kaj ne?"

Houellebecq: "Hmmm… nee, daaa, ali pustimo sad to. Imate li možda knjigu… Veliki Tin autora Mirka Žeželja, hmmm… daaa…"

Ja: "Kako ne, izvolite, možda još nekaj?"

Houellebecq: "Ermhhh… a Vučine od Sonje Gašperov… rekoše mi – to je superküüül, taj svijet Vučina dramatičan je, kao da su ljudi, a nisu… hmmm… da, definitivno sam sklon kupiti sve albume Vučina, pitanje je samo – imate li ih na lageru…?"

Ja: "Imamo dva albuma, ali to vam ne bi mogli dati ispod 100 eura komad."

Houellebecq: "Hmmm… novac uistinu nije problem… pa to su, hmmm… tek vješto dizajnirani papirići… dolaze i odlaze kao jata ptičica… daaa…"

Ja: "Onda dobro, jedino vam baš ne mogu dati račun, hoće li to biti problem?"

Houellebecq: "Hmmm… račun, ne, kaj će mi račun… to je samo još malo papirića… zaključimo ovu transakciju opušteno, mediteranski…"

Dr. Draguljče: "Mišel, jeste za kolač i sokić od bazge?"

Houellebecq: "Mh… kouulač plus sokić od bauuuzge… nego šta nego jesam, amo s tim… a onda idemo iznajmiti gusarske pedaline, pa ćemo napast nekoga, ha?"

Pojeli smo još svi po jedan hipi-kolač i trgnuli svako po sokić. Osjećaj neobičnosti vratio se kao uskršnji zeko. Pitam se što li to stavljaju u kolače?

***

Na horizontu ukazala se golema fensi-jahta. Mišel, dr. Draguljče i ja krenusmo gusarskim pedalinama prema toj grdosiji.

Houellebecq: "Hmmm… obrstit ćemo ove džabalebaroše totalka, puni su ko… puni su ko brod… sve ćemo im uzeti… hmmm, daaa… i zadnji euro…"

Dr. Draguljče: "Možemo to poslije razdijeliti siromašnim hrvatskim piscima!"

Houellebecq: "Hmmm… ne pretjerujmo, što bi rekao moj frend Frédéric Beigbeder – novac kvari ljude, a zamisli što bi onda tek učinio piscima… kad smo već krenuli putem bezakonja, najbolje će biti da plijen zadržimo za sebe… hmmm… juriš!

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.