Petak
03.11.2017.

Bacanje prašine u oči




Extra_large_dustblast
foto: Karen / Flickr
A+ A-

Ruku prekriženih na leđima i klingonski namrštena čela, Nadstojnik Lućano otišao je do prozora i zagledao se u Booksin vrt kao da će mu to žalobno mjesto ponuditi odgovore na mnoga pitanja što tištahu ga već dugo vremena.

Nitko ne zna zašto, ali još od vremena Aleksandra Velikog, vođe i premijeri, kraljevi i prinčipeše, meštri i filozofi, svi oni u neprilici bi odlazili do prozora i zamišljeno, dugo gledali van. Istu navadu imale su i utemeljiteljice Bookse – Vanja, Mika i Ona Treća Cura, a nakon njih i Nadstojnik Lućano. Kasnije smo takve prizore počeli viđati i na filmskom platnu, a odatle se proširilo i na običan puk. Što li se to nadaju vidjeti kroz prozor? Vrag će ga znati.

U tijeku je sjednica povjerenstva čija zadaća je rasvijetliti i pojasniti zašto se pisci i književni kritičari sve češće druže na Facebooku. Dr. Slonek, predsjednik povjerenstva, trudi se ostati neutralan, Ana od Officea drži kako u ovom FB bratimljenju nema nikakvih nedopuštenih radnji, dok je Nadstojnik Lućano vrlo sumnjičav. Naglo se okrenuo, te pogledom ošinuo Booksina kritičara Ivana T. kojeg su doveli kao prvog svjedoka.

"Ivane T., studirate švicarski jezik i književnost, zar ne?"

"Krivo je prineseno vašoj pozornosti, moja malenkost uskoro će, ako bozima bude po volji, steći zvanje doktora portugalistike…"

"No dobro, nije šija neg je vrat, i što vas je ponukalo da se u tako ranoj dobi hitite u kritičarske vode?"

"Prije svega niska razina kvalitete književnog teksta određenih djela što padoše mi pod ruku, potom u srcu osjetih poriv da ono što vrijedi istaknem, a loše – pokudim i na koncu, sve to poklopilo se s Booksinom mudrom odlukom da odškrine vrata mladim književnim kritičarima."

"I onda, što slijedi – iz književnoteorijskih rovova nemilice osuste paljbu po našim književnicima kao da su glineni golubovi koje netko hiće vama za zabavu?"

"Vaša svjetlost samo je dijelom u pravu, ta mnoge i pohvalih, vidite, ja svakoj knjizi prilazim vrlo ozbiljno, studiozno i ne bi mi na pamet palo…"

"Dobro, skratite malo, pred nama je još toliko posla – a sad mi pošteno recite, što mislite kako se osjeća mladi skribent kada mu u svojem tekstu knjigu izgrdite na pasja kola?"

"Vaša svjetlosti?"

"Zar ne razumijete pitanje?"

"U teoriji - razumijem, ali… nije mi jasno zašto mislite da bih uz sve ostalo morao još skrbiti i o osjećajima ovog ili onog skribenta? Kada bi tomu bilo tako ne bih nikada ni mogao baviti se ovim časnim poslom, već bih krenuo stopama Majke Tereze i slično…"

"A-ha!", Nadstojnik Lućano optuživački upre prstom u grud Ivana T. kao da će ga prostrijeliti, „Znači priznajete – u vašem srcu ne stanuje milosrđe!?"

"U mojem srcu, dakako, stanuje i stanovita količina milosrđa. Da vidim, primjerice, gavrana slomljena krila kako tuguje na klupi ispred Bookse, priskočio bih mu u pomoć i odveo ga na Traumu u Draškovićevu…"

"Ne pitam vas za gavrana!", zapjenio se Nadstojnik.

Ana od Officea nije više izdržala, pa se ubaci: "Mislim da nam Ivan T. želi reći sljedeće – kao književni kritičar on prosuđuje djelo, a ne autora, a loša književnost ranjava i njegovo srce."

"Točno to sam želio reći, ime autora ne igra nikakvu ulogu."

"Pa ni da je autor djela vaš rođeni brat?", prepredeno će Nadstojnik.

"Kada bi to bio moj gospodin brat, po defaultu bih se suzdržao od bilo kakvih prosudbi njegova djela."

"Lijepo, a da je u pitanju knjiga nekog od vaših Facebook jarana!?", klikne Lućano, skoči i pritom sruši stolicu.

"Vaša svjetlosti, kakvo je to pitanje, sudio bih i presudio pošteno."

"I kada knjiga ne bi vrijedila pišljiva slanutka, nagrdili bi je u svom osvrtu?"

"Na pasja kola, vaša svjetlosti, i bez krzmanja."

"Izmišljate, Ivane T., bacate mi prašinu u oči. To se naprosto ne radi Facebook druzima, ta i sam bi vam Zuckerberg odrapio penale kada bi počinili takvo što! Vaš frend bi vas automatski anfrendao i blokirao za sva vremena!"

"Vaša svjetlosti, utvaram si da su moji FB prijatelji pametniji od toga."

"Ma o čemu vi to, majkoviću, nije tu riječ o pameti, već o srcu ranjenom!"

"Molim vas, molim vas…", zavapio je dr. Slonek, „… vrtimo se u krug."

Nadstojnik Lućano smiješao si je džin-tonik ne bi li se primirio: „Prašinu mi bacate u oči, meni i cijelom ovom časnom povjerenstvu, jednu šaku prašine za drugom – paf, paf."

"Enivej…", uzdahnuo je Ivan T., "onaj tko piše unaprijed zna da će njegovom djelu kritičari uzeti aršin. Jedni će ga pljuvati, drugi mu aplaudirati trudeći se podboltati svoj sud sa što više vrijednih argumenata."

"Bla-bla, truć-truć, a sada mi recite, Ivane T., družite li se s piscima na Facebooku?"

"Ovako na pamet, ne mogu reći, imam tušta i tma prijatelja na društvenim mrežama i među njima zasigurno ima i ponešto skribentskog življa."

"I ne vidite tu nekakav sukob interesa? Ispalili bi im lošu kritiku bez obzira na Facebook pobratimstvo i mogućnost da vas zbog toga anfendaju? Ili bi vaša kritika ipak bila blaža u tom slučaju?"

"Ne bi bila ni blaža ni oštrija, Vaša svjetlosti, njihova knjiga dobila bi ocjenu kakvu zaslužuje. Vidite, ja Facebook ne doživljavam kao nešto smrtno ozbiljno, ta nisu društvene mreže sidro mojeg života, časni velmožo."

"Oki-doki", ubaci se Ana od Officea, "unijet ću u zapisnik ovako – književni kritičar Ivan T. ne vidi nikaj skaredno u druženju crvenkapica-pisaca i strahovukova-kritičara na Facebooku i drugim društvenim mrežama."

"Ivan T. baca nam prašinu u oči – paf, paf, paf – tisuću kubika prašine", gunđao je nadstojnik truseći drugi džin-tonik.

"Nemojmo sad, mladić je rekao što je rekao", zaključi dr. Slonek, „Ano od Officea napišite kako ste rekli."

"Možete slobodno nastupiti na Olimpijskim igrama u disciplini – bacanje prašine u oči – pobrali bi zlatnu kolajnu bez muke."

"Molim vas, kolega, nemojte tako. Ivane T., hvala vam što ste se odazvali i dali svoj iskaz, možete ići, do viđenja", dr. Slonek ljubazno otpravi kritičara.

Nadstojnik Lućano odvukao se s pićem do prozora i rogoborio za sebe: "Ovoliko prašine nitko mi još nije bacio u oči, morat ću kod oftalmologa poslije ovoga."

I tako je skončala prva sjednica povjerenstva. Zbog predstojeće interliberske groznice određena je pauza, a potom slijede novi svjedoci i novi iskazi. Što li će reći sami pisci – e to jedva čekamo počuti.

***

F.B., 3. studenog 2017., Zagreb

POVRATAK NA VRH STRANICE