Page arrow

Imaginarij malog 'ja'

Large 05 kristina kolanovic
Naslov knjige: Jamerika: trip Autor knjige: Maša Kolanović Izdavač: Algoritam (Zagreb) Godina izdanja: 2013.
Ponedjeljak
10.02.2014.
Maša Kolanović: Jamerika: trip (Zagreb: Algoritam, 2013.)
Emancipate yourselves from mental slavery,
none but ourselves can free our minds.
(B. Marley)
Naše predodžbe o Drugome, bilo da je riječ o pripadniku druge nacije, rase, religije ili seksualne orijentacije, uvijek su istovremeno i zrcala nas samih. Način na koji promatramo Drugoga uvijek može osvijetliti i našu vlastitu poziciju u svijetu zato što su te slike Drugoga tek diskurzivne tvorevine u najvećoj mjeri danas oblikovane medijima. Kako su naša viđenja onoga što nam je strano konstruirana i uvjetovana, na veoma jedinstven način otkriva nam Maša Kolanović u svojoj novoj knjizi, neobičnome žanrovskom koktelu pod imenom Jamerika: trip – verbalno i vizualno propitujući doživljaj Amerike kao mitske zemlje ostvarenja američkoga sna.
Riječ je o intermedijalnom eksperimentu koji spaja poeziju i prozu te crteže i strip, koje je izradila sama autorica. Njezina je knjiga mješavina narativne poeme i putopisa, a već riječ 'trip' u naslovu upućuje s jedne strane na temu putovanja, a s druge strane priziva halucinantno stanje izazvano psihodelicima, što odgovara šarolikim stranicama knjige, ali i poimanju slike Amerike kao jedne vrste iluzije. Naime, radnja nije nimalo neobična: pripovjedačica sa svojim roditeljima putuje iz Zagreba u posjet bratu, mladome znanstveniku koji je napustio domovinu i radi na Wall Streetu. Oni posjećuju najčešća turistička odredišta, New York, Los Angeles, Las Vegas i Grand Canyion, pri čemu nam se tekstom i ilustracijama pokušava dočarati središte neoliberalno-kapitalističkog mentaliteta. Naglasak nije toliko na obiteljskim odnosima, koliko na pripovjedačičinu doživljaju toga blještavog svijeta koji svakome nešto obećava.
Ono što u Mašinoj knjizi najviše privlači, i naposljetku može uzdrmati čitatelja, mehanizmi su kojima autorica oblikuje svoj tekst, koji su u izravnoj vezi s odnosom što ga pripovjedačica zauzima prema opisanoj mitskoj zemlji. Slojevita pozicija pripovjedačice, u tekstu samoprozvane 'ja' iliti 'mali Ju-ju', proizvodi spomenuto zrcaljenje između 'ja' (koji nerijetko prelazi u 'mi') i Amerike, odnosno omogućuje nam da kroz tu poziciju jasnije sagledamo američku kulturu, ali i samu pripovjedačicu, što naravno vodi i do čitatelja. Zbog toga i odlična jezična legura u naslovu – Jamerika veoma zorno predočava višestruk odnos i neminovnu uvjetovanost našega pogleda. 
Naime, čitatelj će odmah uočiti višeglasnost pripovjedačice koja se postiže preuzimanjem različitih diskursa – od usmene balade, Šimića i Matoša, citata Azre i Metallice, Marxa i Engelsa, do diskursa reklama, hip-hopa, cabareta, broadwayskog mjuzikla. Odlučivši se za kontinuiranu intertekstualnu igru, koja često djeluje veoma duhovito i nestašno, pripovjedačica samu sebe umanjuje utapajući se u najrazličitijim diskurzima. Takvim postupkom ne samo da se odlično dočarava njezina uronjenost u kulturu o kojoj pripovijeda, nego nam se i predočava zanemarivost njezine uloge u svijetu kapitalističkoga konzumerizma (Brat i glavna junakinja, hologrami M&M's-a./ Em su čokoladni, em su u boji./ Izvana preliveni glazurom, a iznutra ranjivi i topljivi/ potpuno nevažni kotrljaju se ulicima).

Također, autorica se koristi pozicijom infantiliziranoga pripovjedača (ja sam samo Traveler the Triper/ putujuća gumena patka/ pripovjedač/ica/ pjesnik/inja/ bricoleurkinja/ cica mica ilustrator/ Marx je moralizator) namjerno odustajući od autoritativnoga glasa koji je u stanju moralizirati, oslonivši se na (auto)ironiju. I dok tako kapitalistički div postaje još veći, autorica o siromaštvu kritički ipak progovara u umetnutim kraćim epizodama u kojima daje svoj glas Marxu i Engelsu, te svoju knjigu posvećuje beskućnicima, zbog čega istovremeno raste i čitateljska svijest o siromaštvu i izvrnutim ljudskim vrijednostima.
Navedeni postupci naglašavaju i konstruiranost pripovjedačičine slike Amerike, jer je i ta slika samo kolaž sastavljen od različitih elemenata popularne kulture. Tako je Amerika: Michael Jackson/ O. J. Simpson/ Čovjek na mjesecu/ s puškom na ramenu/ i spržen u McDonaldsu. Percepcija se američke kulture dodatno podupire kolažom koji je načinila autorica, primjerice, umetnutim licima poznatih glumaca poput Marilyn Monroe na televizijskome ekranu ili opisom SAD-a koji izlazi kao oblačić iz televizora. Upečatljivi su i njezini crteži nebodera izrezani iz barkodova koji izrastaju u prave simbole američkoga potrošačkog društva i tako služe kao jukstapozicija viđenju Amerike kao zemlje iznimnoga bogatstva i uspjeha.

Ne smije se zaboraviti ni to kako nam se Amerika kroz čitav tekst predstavlja reklamnim tonom, lakonski i s mnogo dosjetljivih jezičnih igara (Barbika/ Disneyland/ i Coca Cola/ to je Amerika! To je to! Amerika do gola.) Na taj je način čitatelj suočen sa sličnim tržišnim mehanizmima kojima je bombardiran svaki dan, odnosno s upućivaćkim i agresivnim predstavljanjem proizvoda koje nerijetko umanjuje našu predodžbenu moć i spontanost. Još su T. Adorno i M. Horkheimer govoreći o 'kulturnoj industriji' naglasili kako nam ti tržišni mehanizmi nude uvijek iste proizvode pod krinkom izbora, umanjujući našu kritičnost i selektivnost, čemu donekle i odgovara izjednačenost svih diskursa, pa tako i tzv. visoke i niske kulture u Mašinoj Jamerici (Draga, smanjio sam likove ove priče!/ Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod vertikala). Ponovo, tijekom čitanja taj reklamni ton postaje sve uočljiviji, sve dok nas i sama pripovjedačica ne prozove: Čitatelju!/ Zastani/ na tren/ i promisli/ što čitaš/ što ti serviraju/ čime te šopaju/ day by day (...) 
Naposljetku, inzistiranjem na reklamnome diskursu i umanjenjem pozicije pripovjedača autorica je zapravo postigla to da se u njezinu (inter)tekstualnome melting potu Amerika predstavlja gotovo samostalno kao glavna tema djela. Mašin šarolik imaginarij, koji čitatelja svakako može zabaviti svojom domišljatošću te odnosom verbalnoga i vizualnoga, pokreće ono što možda ne bismo odmah očekivali od njezine knjige: ozbiljno kritičko sagledavanje toga mitskog lika. Ne samo to, dijelovi njezina kolaža uistinu funkcioniraju kao komadići zrcala u kojima možemo vidjeti sebe kako sjedimo ispred televizora, ispijamo Coca Colu i maštamo o Kaliforniji, dok beskućnici u Hollywoodu/ i ulicama/ lete/ lagani i bosi/ gužvaju se i šuškaju/ vrećice/ potrošenih/ ljudi.
Kristina Špiranec
foto: Matt Santomarco

***

Kristina Špiranec (Zabok, 1987) magistrirala je hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Tijekom studija lektorira studentski časopis za književnu i kulturalnu teoriju K. i objavljuje pjesme u studentskom almanahu te magazinu Svijet kulture. Godine 2012. sudjeluje u projektu Criticize This! u sklopu kojega objavljuje niz književnih kritika o suvremenim djelima hrvatskih, srpskih te bosanskohercegovačkih autora. Bavi se modernom hrvatskom poezijom te književnom teorijom.
Možda će vas zanimati
Kritike
Homepage dizajn bez naslova  5 22.12.2020.

Izboriti se sa sopstvenom sviješću – dometi i ograničenja autofikcije

Sana Perić u romanu 'Monáda' uspjela je artikulirati uvjerljiv pripovjedački glas i ocrtati konture zanimljive junakinje koja nas uvlači u svoju svijest.

Piše: Nađa Bobičić

Književne svilarije
Homepage schoenberg red gaze 06.02.2017.

Kritičar / Neprijatelj

Ako se koncept umjetnika i kritičara koji se gledaju preko nišana čini besmislenim, ovi primjeri iz različitih perioda pokazuju da nije tako.

Piše: Neven Svilar

Intervju
Homepage breitenstein 19.11.2015.

'Ozbiljna kritika uvijek će imati publiku'

Razgovarali smo s Andreasom Breitensteinom, književnim kritičarem novina 'Neue Zürcher Zeitung', o današnjem statusu književnosti u medijima.

Piše: Neven Svilar

Kritike
Homepage tropizmi 07.07.2014.

Zavojite refleksije

Književne kritike Darije Žilić u knjizi 'Tropizmi 2' pokušavaju postaviti pjesničke radove u širi društveno-politički kontekst.

Piše: Kristina Špiranec

U fokusu
Homepage natasa 11.03.2014.

Ranjivost kritičara

Pisati kritiku nije lako, ali 'um koji nije potpuno izbačen iz ravnoteže zapravo uopće nije u pogonu.'

U fokusu
Homepage francuzi final foto 04.02.2014.

Je li web kritika povratak korijenima?

Mayer i Monrozeau tvrde da je suvremena kritika umjetnosti u biti veoma slična počecima francuske umjetničke kritike u 17. stoljeću.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu