Dr. Ostojić: plesni koraci

PITANJE

Dragi doktore!

Ja sam Ranka, mlada plesačica. Mnogo puta sam čitala vaše savjete i svjesna sam da se ovako mlada nikad nisam smjela upustiti u čitanje književnosti, ali nisam mogla izdržati. Znatiželja je prevagnula i sad sam u problemima.

Bavim se plesanjem na sportskim događajima. Ja sam djevojka za poluvrijeme i za time–out. Mnogi kažu da je to posao za isprazne glupačice, a možda i jest. Ne mogu reći da se iza tih sisa i guzica nalazi bog zna što, a ne mogu reći ni da sam iznenađena kad mi tipovi koji mi se upucavaju kažu da su iz Krapine. Ali eto, u pauzi za poluvrijeme otplešem malo u tom svijetu i pokupim novce, a svoje 'utakmice' provodim u drugom svijetu. Meni je to funkcioniralo sve dok nisam posegnula za Desankom Maksimović.

Što da kažem da se opravdam? Mislila sam da sam prezdrava da bi me poezija pogodila. Mislila sam da mi od tog papirnatog smotuljka s nabacanim slovima ne može biti ništa posebno. I prevarila sam se! Desanka me prvo izbacila iz takta pjesmom 'Sumnja' gdje žena sumnja u svoju ljubav, osjećaje, misli i, zapravo, sve oko sebe. Zatim me potpuno izbezumila pjesmom 'Opomena' gdje moli tipa da je ne ostavlja samu dok svira glazba jer onda izgubi kontrolu. Kaže: "Ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira."

Ne moram ni reći da su mi se pjesme svidjele, zgodne su. Ali problem je nastao u mom plesanju jer sam izgubila svaku kontrolu. Počela sam plesati na drugačije taktove, sama se zabavljati, plesati 'robota' umjesto da miješam dupetom, skakati kad bi trebala čučnuti, plesati 'gumenu kokoš' umjesto da se raskrečim na parketu itd.

Nemam problem s time što se ostale cure ljute jer one uvijek nešto histeriziraju. Nemam problem ni s time što mi se glupi tipovi smiju. Imam problem s time što ću dobiti otkaz, a onda ću za manje novaca morati provoditi više vremena s još glupljim ljudima. Ako ću uopće moći više plesati. Doktore, što mi je Desanka napravila? I kako da se prestanem zabavljati na plesnom podiju?

ODGOVOR

Draga Ranka!

Primjera poput vašeg mladenačkog upuštanja u čitanje ima nepregledno mnogo. Država već godinama provodi edukaciju o opasnim posljedicama čitanja, o ovisnosti u koju se upušta svaki čitatelj i šalje jasnu poruku: nemojte ni početi! Unatoč tome, povećani broj mladih počinje čitati. Neki to rade iz znatiželje, neki to rade iz socijalnih razloga jer "nisi faca ako ne čitaš", a neki to rade jer imaju roditelje koji puno čitaju i time pružaju loš primjer vlastitoj djeci.

Desanka Maksimović je naročito opasna u tom smislu jer svojim jednostavnim vokabularom, ritmom temeljenim na rimama i čovjeku bliskim temama veoma lako zaintrigira mlade čitatelje koji se preko nje 'navuku' na teže pjesnike kao što su Gorki, Whitman i Plath.

Čitanje je tim gore u situaciji kao što je vaša gdje ono pogoršava problematičnu diskrepanciju između onog što radite i onog što vas zabavlja. Nimalo vam ne zavidim na vašem poslu koji vas ne veseli - osobno, imam sreću u tome što su za mene 'zabava' i 'pomaganje ljudima' naprosto sinonimi! Sreća je i u tome što nemam nikakvog osjećaja za ritam te sam od malenih nogu shvatio da moja karijera ne leži u plesnim dvoranama, nego u operacijskim salama.

Međutim, moj posao i nije sugerirati vam koji posao da radite i kako da ga obavljate, nego vam pomoći da uživate u poroku čitanja poezije, a da pritom hladne glave obavite vaš svakodnevni posao. Rješenje je ono koje i Maksimović nehotice sugerira: neka vas ne ostave samu dok svira glazba. Povedite nekog prijatelja ili prijateljicu na posao te se koncentrirajte na tu osobu dok plešete. Uz ugodnog primatelja vaše plesne poruke uspostavlja se ugodna komunikacija te ćete i sami osjetiti potrebu da tu komunikaciju održite, tj. da nastavite plesati po rasporedu. Time ćete, uz ugodno društvo, i vi opet moći plesati kao prije. Samo pripazite da ne povedete osobu koja uživa u gledanju tzv. 'plesa gumene kokoši'.

Dr. Ostojić
dr.dr.ostojic@gmail.com