Udahnuti svjetla pozornice

Metodologija kazališnog rada sa slijepim i slabovidnim osobama

O knjizi:

”…Cilj mi je ovim radom skrenuti pozornost akademske te kazališne zajednice (ali i općenito umjetničke te šire javnosti) na jedan, po mojem mišljenju, zenemaren i nedovoljno istaknut segment domaćeg kazališnog života. Ovaj doktorat jedan je od prvih, ako ne i prvi takve vrste kod nas jer pokušava rezultate dobivene u tijeku redateljsko-pedagoške prakse sistematizirati na znanstven način i izvuči iz spoja teorije i prakse materijal pogodan za izvođenje novih teza u humanističkom polju istraživanja i interdisciplinarnom području. S više od šezdeset godina kontinuirana djelovanja, kazalište Novi život jest najstarije i nesumnjivo jedno od najkvalitetnijih kazališta te vrste u svijetu, a njihove novije predstave koje osvajaju glavne nagrade na mainstream festivalima s pravom ih smještaju i među vodeće kazališne družine u Hrvatskoj općenito.

Stoga smatram nedopustivim da ih određeni dio javnosti i neupućenih javnih djelatnika (iz područja politike i umjetnosti) doživljava isključivo kao karitativnu ili terapeutsku udrugu zanemarujući visoku umjetničku kvalitetu njihova rada. Samo zato što su određeni tim specifikumom (slabim vidom ili potpunim odsustvom istog) ne znači da je njihov kazališni doseg iole niži od bilo čijeg drugog. Taj specifikum sa sobom donosi tek drugačiju problematiku određenih segmenata glumčeve kreativnosti (scenski pokret, vizualizacija prostora, geste i mimika lica), no gledano kroz prizmu kvalitete, taj isti specifikum nije nikakva otežavajuća okolnost.

Dapače, nadam se da ću ovim radom dokazati da se taj isti ”hendikep” može u nekim spoznajnim procesima bitnima za glumca pokazati i kao prednost. Zato ću se u ovom radu pretežno orijentirati na tehnička pitanja kreiranja scenskog lika i situacije, a patetično suosjećanje ću zanemariti kao relikt prošlosti i produkt ”pozitivne” diskriminacije…”

Mario Kovač