Takozvano zlo

Spada u klasike popularne psihologije i biologije, te, iako je svojevremeno izazvala velike kontroverze i predstavljala prekretnicu u objema disciplinama (objavljena je 1963.) ne prestaje plijeniti pažnju čitatelja diljem svijeta. Lorenz raspravlja o agresivnosti, traga za ishodištem nagona za borbu kod životinja i ljudi, preispituje njegovu ulogu u održanju vrste, vezu s "ljutnjom" i "zloćom", (u njemačkom jeziku to su sve izrazi prevedivi s "Bose"), kao i ulogu koju ima u neurozama, kao jedan od bitnih čimbenika u ljudskim reakcijama i postupcima. Argumentacijom koju je izložio u ovoj knjizi doveo je taj pojam u središte interesa antropologije i psihologije, ponajviše time što tvrdi da je agresivnost prirođena i instinktivna, no da je upravo čovjek (za razliku od ostalih životinja) može - i treba - kontrolirati i preusmjeravati. Njegova razmišljanja o potrebi čuvanja okoliša, o kulturi kao o živom sustavu, o moralnim i etičkim problemima s kojima se čovječanstvo suočuje, djeluju uznemirujuće aktualno. Svojim karakterističnim pjesničkim stilom Lorenz nas upozorava da su ljudi sa svim svojim konfliktima vrlo daleko od neke nepobjedive božje slike i prilike, ali ostavlja mjesta za optimistički zaključak da čovjek sa svojim neiscrpnim mogućnostima čini "onu kariku koja nedostaje između životinje i istinski humanog ljudskog bića".