Neil Faulkner opisuje kaotična zbivanja na ulicama Petrograda 1917., zbunjenost aktera, njihove improvizacije, kolebanja, brzoplete i dalekosežne odluke, ali i očaj gladnog mnoštva, svijest o nužnosti velike, konačne promjene, nadu i vjeru da je iskorak u bolju budućnost moguć i da je nadohvat ruke.
Prisutni su svi akteri drame: odlučni Lenjin koji za svaku svoju odluku uspijeva pronaći teorijsko opravdanje, genijalni organizator Trocki, podmukli i (još uvijek) diskretni Staljin i djeca revolucije,zapravo njene najveće žrtve, poput Buharina, Zinovjeva i Kamenjeva. Faulkner opisuje i proces degeneracije Velike Nade. Tvrdi da bez pomoći europskog proletarijata, nakon iscrpljujućeg Građanskog rata i zlokobnih Staljinovih spletki, revolucija zapravo nije ni imala šanse, presahnula je na samom izvoru i skončala u sibirskim logorima.
S engleskoga prevela Iva Karabaić.
