Film: zabava, žanr, stil

...koje je autor pisao i dijelom objavljivao u razdoblju od 1986. do danas. Film: zabava, žanr, stil u grubo se može podijeliti u tri cjeline naznačene u naslovu. Prvu i najmanju cjelinu čini tekst "Zabava i umjetnost: što je zabava", u kojem autor teorijski tematizira postojanje tzv. zabavne kulture te odnos te kulture prema tzv. ozbiljnoj. Turković pristupajući tom problemu polazi iz metodološke perspektive psihologije i sociologije, teoretizira o prirodi zabave i slobodnog vremena te smješta umjetničku praksu i film kao njezin dio u taj novi socijalni kontekst.

U drugom i najvećem dijelu knjige "Žanr i žanrovi" Turković tematizira filmsku genologiju. Predstavljajući različite koncepcije književne genologije te metodološke pristupe filmskoj genologiji, autor predstavlja i različite ikonografske, strukturalno-naratološke i sižejne teorije žanra.

U nastavku knjige slijede četiri eseja u kojima Turković teorijsko promišljanje žanra razrađuje na primjeru četiri žanra. Bavi se hororom ("Modeliranje ugroženosti: filmovi strave"), filmskim fantasyjem ("Filmovi "mašte i magije""), te povijesnim filmom ("Kad je film povijesni?"). U četvrtom eseju "Drama – je li riječ o filmskom žanru?" Turković brani postojanje drame kao zasebnog žanrovskog entiteta, a ne samo kao produkcijske i recepcijske ladice u koju se umeću filmovi kojima se ne može nadjenuti jasnija generička etiketa.

Treći dio knjige nosi naslov "Stil i stilske promjene". Sadrži uvodnu teorijsku studiju o jednom pojmu ("Što je stil?"), nakon koje slijedi pet studija o pet redatelja u kojima se tematizira način na koji se različite stilske paradigme presijecaju unutar jednog opusa ili čak djela. U uvodnom poglavlju, Turković predstavlja različite teorije stila u teoriji književnosti, filmologiji i semiologiji, dijeleći ih u tri tradicije – stilizacijsku, formativnu i konfigurativnu. U nastavku, iz stilističke perspektive proučava opus pet autora: Jean-Luca Godarda, Georgea Lucasa, Ante Babaje, Branka Bauera i Branka Belana. Studija o Belanu je najopsežnija i koncentrira se na recepcijske mijene koje je doživio njegov film Koncert (1954).

Iako su većim dijelom već objavljeni u periodici od 1986. do danas, Turkovićevi tekstovi u knjizi mahom se pojavljuju inovirani, prepravljeni i dopunjeni znanstvenim i povijesnim saznanjima nataloženim od vremena izlaska.