Fenomenologija Edmunda Husserla - uvod

ili "jedinost" (K 29, 358) te kao "cjelinu" (EU 25). Prije svega, nismo objasnili što znači da ga on naziva "horizontom svijeta" (K 146) - pri čemu sada ne mislimo na prostornovremenske forme svijeta, kako se one putem na-turalističkog stava konstituiraju kao komponente prirodno-životosvje-tovnog stava. Sada ne govorimo ni o tomu da Husserl jedinstvo svijeta naposljetku utemeljuje iz jedinstva činidbene subjektivnost. Sada se radi samo o pitanju: U kojem smislu je za Husserla životni svijet jedinstvo i cjelina na noematskoj strani te što ovdje znači "horizontnost"? Može biti da je - kao što je to često slučaj - Husserlov pokušaj da svoja predlogična određenja zahvati jezičnim znakovima koji potječu iz vladavine logosa koja je interpretatore dovela u zabunu. Mi ne možemo ovdje ulaziti u tradicionalna shvaćanja jedinstva i cjeline pod vlašću logosa, niti u to kako je sam Husserl već u Logičkim istraživanjima, onda kasnije u Iskustvu i sudu razvio vlastiti pojam cjeline u odnosu prema cjelini dopunskih dijelova, ne odnoseći se doduše izrijekom na životosvjetovne kulturne objekte. ...