Tata dugonja

Svi podovi morali su biti bez i jedne mrlje, svi stolci bez trunke prašine, a svaka postelja bez i jednog nabora. Devedeset sedam siročića trebalo je umiti, očešljati i zakopčati ih u svježe uštirkana odijela; i svih devedeset sedam podsjetiti kako trebaju reći: „Da, gospodine" i „ Ne, gospodine", uvijek kada im se obrati netko od članova Uprave.
Bio je to težak dan, a jadna Jerusha Abbott kao najstarije siroče, morala je na svojim plećima podnijeti najveći dio odgovornosti. Ali i ova se srijeda, kao i svaka prije nje, napokon bližila kraju pa se Jerusha iskrade iz kuhinje gdje je dotad pripremala sendviče za goste sirotišta te se pope na kat kako bi se prihvatila svog svakodnevnog posla. Najviše je bila zaposlena u sobi F gdje je jedanaest mališana od četiri do sedam godina spavalo u jedanaest usporedo poredanih krevetića. Jerusha okupi djecu, obrisa im nosove, popravi pohabanu odjeću pa ih povede u povorci prema trpezariji da pola sata uživaju u kruhu, mlijeku i pudingu od šljiva....