Ono drugo more

Brat i ja na brzinu smo pri srkanju vegetice prokomentirali da sad imaju puno bolje spikere, bar glas, onako samtast. A i ono što je neki... onomad o spikerima da ne razlikuju č i...
"A kud idu s tom strujom?" kao za se pita naš Veliki Tata i odloži ruke daleko od sebe da ne bi kupicu za uho.
"A pol litre si ipak mogla donesti" što je išlo na račun mame, koja uvijek šuti, koja je uvijek blijeda i uvijek pegla.
Tatek već tjedan dana kune, kako on kaže, nekakve drmatore, i još nekakve klipane, i još... a da mu, ne znam, nije jasno da je jedno stvarna a drugo odsanjana buđola. l zašto mu je, na primjer, kriv čak i naš pes i njegove obligatne šetnje (pa, možemo valjda imati pesa kad već nemamo auto. A kad već imaš pesa, moraš ga na zrak da se ismradi, normalno!), l ne samo pes nego i mi, rahitični, krivi smo. Krivi smo, da se i ne govo... Možda i Stara, što ja znam, iako se ne bi moglo reći da na Staru, možda koji put zbog tržnice. Onda naša bofl-roba, koje falabogu kod nas ima dosta, i još doktora, ej, taj je posebna priča, i nekakve vrpce u tvornici, nekakvog Ðurmana iz druge smjene.