Obznana postojanja

"Svi su ljudi Židovi", glasila je glasovita i tajanstvena izjava Bernarda Malamuda. I na Malamudovu pogrebnom obredu, Danici Stern, kojega se pripovijetka "Čisto dobro rasvijetljeno mjesto" nalazi u ovom odabiru, ustvrdio je kako je Malamud "gotovo dosegnuo onu razinu na kojoj umjetnost postaje religija; religija patnje i komedije, uzevši Židova kao polazišnu točku za ono što je najčovječnije u čovječanstvu".
Takova tvrdnja nije ništa manje istinita glede svih modernih židovsko-američkih pripovjedatelja, od Saula Bellowa do Allegre Goodman, koje imamo u ovoj antologiji. Ni jedan oblik humora nije u ovim pripovijetkama oslobođen od bola; ni jedan oblik patnje nije posve odijeljen od onoga što nam komična imaginacija, iliti umjetnička tvorba, pruža.
Drugo pokoljenje židovsko-američkih pisaca udaljilo se od svojih majki i očeva, premda je njihova proza svjesno i razvidno iznijansirana shtetlom njihovih preteča - koliko književnih, toliko zbiljskih.