Ljepota riječi

...klasika suvremenoga hrvatskog pjesništva. Namjeru da se fenomen njegove esejističke ostavštine, mahom kritički nevrednovane, usustavi i tiskom predstavi zainteresiranoj čitateljskoj publici dosad su afirmirala dva sveska u kojima je obuhvaćeno, obrađeno i pohranjeno oko tisuću rukopisnih kartica teksta: prvo je objavljen svezak "ne-obuhvatljivih eseja" naslovljen Ugodna pripovijest (Disput, 2003) a potom i Album vedrine (Disput, 2005) s "prosanjanim portretima" odabranih hrvatskih književnika.
Budući daje prva knjiga kroz opširne esejističke studije posložila uvid u Pavlovićev osebujni književnopovijesni pogled na tradiciju i suvremenost hrvatskoga pjesništva, a druga donijela panoramu autorovih poetskih reportaža o književnim opusima njegovih suvremenika, nekako je logično pretpostaviti da je u ovu treću knjigu (moralo biti) uvršteno ono što je preostalo iz ograničena ostavštinskoga fonda, te da je zbog toga taj "ostatak ostataka" žanrovski ne-svodiv na zajednički priređivački nazivnik. Formalno gledajući tomu je doista tako, jer ovaj svezak uistinu donosi one Pavlovićeve tekstove koji se tematikom i izvedbom nisu mogli uklopiti u unaprijed zacrtane priređivačke gabarite prethodnih dviju knjiga, ali to ni u kojem slučaju ne umanjuje sadržajnu konzistent-nost ovdje ukoričenih eseja i ne svodi ovaj svezak na kakav puki "dopunski" tom.