Furmani i Sokolov let

Furmani

Bilo ih je desetak u čekaonici - svi u istrošenim gumenim čizmama na kojima su se pete gotovo potpuno izlizale i u pocrnjeloj odjeći. Furmani su grupa ljudi s dna koji rade na istovaru vagona i šlepera, ponaosob ugljena i beomala. Teško zarađeni novac im brzo klizi kroz prste, uglavnom na piće, jer im zapravo i nije stalo da ga sačuvaju. Nešto je puklo o u njihovim ranijim životima i vrijeme im prolazi onako kako dođe, ali se razlikuju od propalica. Povezuje ih poštovanje prema profesiji, nikada ne kradu, dijele što imaju i pomažu jedan drugog.
U ovoj pripovijetci nema glavnih junaka već su svi jednako važni. O likovima se saznaje kroz ubačene scene iz prošlosti. Tako je na primjer Mile Bukva tragično izgubio ljubav svoga života, Ćazimu su popustili živci dok je sjedio zatočen u zatrpanom rudniku, Anđelku se još dok je bio dijete utopila mlađa sestra, dok je Bugara odbila prva i jedina ljubav.

Osim furmana, pojavljuju se i drugi likovi, kao na primjer krupni vozač kamiona, koji onako visok i raskrečen djeluje grub i neotesan u usporedbi sa sitnim i profinjenim Andrijicom, konobarica Brena ima dobro srce jer daje piće na veresiju iako su izgledi za zaradu mršavi, poslovođa Sreto se pribojava šefa, inače krupnog i odrešitog čovjeka, dok je Anđelija privržena družini i pomaže im kada zaradi baveći se najstarijim zanatom.

Furmani su nadahnuta socijalna pripovijetka, pisana pod uplivom socijal-realizma, s podužom listom osobenjaka, kao na primjer Branko zvani Krampus u sceni kako 'melje kameni ugljen jakim i zdravim zubima na izmaku pijanstva', na koje gradsko društvo nerijetko gleda s visoka ili ih čak prezire. Iako posebni, karakteri čvrsto drže do osnovnih ljudskih vrijednosti, što potvđuju mnoge scene, kao na primjer kada furmani organiziraju svadbu mladom Cikiju, ili kada Jozo pruža ruku sitnom Andrijici da se pridigne. Primjetan je utjecaj A. G. Matoša na stil i jezik, posebno početak i kraj priče, kao na primjer Pereci, friški pereci ili Cameo. Simpatije prema poniženim su očigledne, kao na primjer u Novak, V. Zapisi iz velegradskog podzemlja.

Sokolov let

Na upit o čemu piše, Vinca kaže Prletu da piše o svačemu pa i o njemu, što potiče znatiželjnog Prleta da zatraži od pajde da otvori bilježnicu i čita što je to o njemu napisao.

Ovako počinje utiskivanje zapisa u modernu fabulu, kao šarenih kamenčića u mort mozaika. Kratke priče djeluju kao skice, kao najava glavne teme o malim i velikim borbama za slobodu. Tako na primjer, buntovni učenik Prle si uzima slobodu da zadigne učiteljici suknju protivno predodžbi o pristojnom ponašanju. Znatiželjna djevojčica se odlučuje za emancipaciju pa po slobodnoj volji upisuje bravarski zanat, usprkos nastojanjima ukućana da se radije prihvati kućnih poslova. Jernej Sluga ulaže čitav život u limariju da se oslobodi siromaštva i zavisnosti o drugima, kako bi slobodno mogao pojesti kruh s kajmakom i popiti čašicu konjaka kada god to zaželi.

Priče zatim nalaze inspiraciju o slobodi u povijesnim događajima s kraja sedamnaestog stoljeća. Pažnja ponovo nije usredotočena na velike ličnosti, već priče rekonstruiraju iz legendi i arhivskih zapisa što se zapravo događa s malim, običnim svijetom u velikim borbama za slobodu. Tako na primjer u bitci za Požegu se glavni heroj fra Luka Ibrišimović - Sokol spominje kratko, mada dramatično, a pažnja se usredotočuje prema Pavlu, običnom vojniku koji se slobodno zapio s agom.

Sokolov let je oda osobnoj slobodi kao manifestaciji ljudske duše, koja prema riječima Ive Hajduka, vještog borca i konjanika, nije na prodaju. Stil podsjeća na Pavićev Predeo slikan čajem ili čak Boccacciov Decameron, ali su jezik i tematika autentični.