Evazija

Danas se siromaštvo tumači kao matematička jednadžba kojom se izražava koliko pojedinac može kupiti. A što je s tim koliko se može ukrasti?!
Za nas prazan džep podrazumijeva bogato iskustvo. Dugogodišnje plaćanje stanarine i kupovanje stvari definirali su monotoniju našeg života. Sve te godine školovanja, rada i srednjoklasne letargije poprilično su nam nejasne. "Ponovno rođenje" za nas nije značilo tražiti Boga, već odbaciti udobnost. Tada je započeo pravi život - od tog dana nadalje sjećamo se svakog koša smeća, svake napuštene kuće, svakog bježanja od zaštitara iz maloprodajnih trgovina. Navečer, nakon cjelodnevnog smišljanja zavjera, crtanja skica, te nakon što je popis sa stvarima koje smo morali učiniti tijekom tog dana bio sav precrtan, stali bismo i razmišljali: "A što ćemo raditi sutra?" Odgovor je uvijek bio isti: "Što god želimo..."