Daleka brda bez boje

Kratki roman Daleka brda bez boje prvijenac je Mišela Barovića.

Kroz nelinearan tok radnje koji se provlači kroz prostor između zamišljaja, fikcije i jave, Barović oslikava provincijske pejsaže u impresionističkom ključu. Roman odlikuje pomno razrađen stil s mnoštvom iznimnih opisa i stilskih fragmenata prožetih intenzivnom sinestezijom, koja nas može podsjetiti na omamljenost sličnu polusnu. Zbog stila romana i zbog snažnih poetskih trenutaka u djelu, nameće se usporedba s poetskom prozom. U putovanju kroz mentalnu mapu sjećanja nižu se tematski kompleksi poput ranog djetinjstva, formativnih odnosa i događaja, te zatvaranja u sebe i samonametnutog isposništva, pri čemu je glavni fokus na rekonstrukciji spona s izgubljenim i u sadašnjosti nedohvatljivim – nekadašnjim odnosom s djevojkom najboljeg prijatelja i samoubojstvom koje nikad nije potpuno razjašnjeno, barem u mislima glavnog junaka.

Roman će oduševiti sve ljubitelje atmosferičnosti i one koji vole da ih tekst ponese u maglovite predjele zamišljajâ između racionalnog i iracionalnog, uz prelaženje mostova između tekstova, medija i čula. U samoj osnovi djela nalazi se i snažan metatekstualni element pa tako neki od najvećih tekstova dvadesetog stoljeća 'proviruju' kroz nenametljive parafraze i citate, što će posebno odgovarati uvježbanom oku iskusnih čitatelja.