Theatrum humanum

U knjižnici Nadbiskupije zagrebačke (Bibliotheca Metropolitana) čuva se jedna od najvrednijih grafičkih zbirki u ovom dijelu Europe, čiji je vlasnik nekoć bio slovenski polihistor Janez Vajkard Valvasor (1641.-93.). Koncem 17. st. zbirku je, vjerojatno posredovanjem Pavla Rittera Vitezovića,  otkupio zagrebački biskup Aleksandar Mikulić i ona se od tada nalazi u Zagrebu. Dio te zbirke od oko 7000 grafičkih listova i nekoliko stotina crteža sačinjavaju tzv. ilustrirani letci svjetovne tematike. Riječ je o  grafičkim listovima uglavnom iz druge polovine 17. st., i to s njemačkog govornog područja, ali ima i nekoliko talijanskih odnosno francuskih primjeraka.

Analitičkom obradom i prezentacijom te slikovne građe, rasute u različitim svescima Valvasorove grafičke zbirke, otvara se vrijedan i zanimljiv kulturološki  uvid u različite sastavnice života i mentaliteta ljudi zreloga baroka prije svega na području srednje Europe, bliskom sjevernim hrvatskim krajevima, do kojih su također dopirali  proizvodi slikovne publicistike, izdavani u Beču, Grazu, Salzburgu i Nürnbergu. Mnogi se od njih izravno tiču povijesti Sjeverne Hrvatske – oni naime koji izvještavaju u uroti i smaknuću Zrinskog i Frankopana ili o ratovima s Turcima na području Ugarske i Slavonije.

Mnogi su letci  moralnog i alegorijskg  sadržaja zaogrnutog u ruho satire – njima se željelo utjecati na 'javni moral' u doba nakon Tridesetogodišnjeg rata. Utoliko su oni sastavnice 'civilizacijskog procesa' koji sve više uzima maha u pedprosvjetiteljskom razdoblju. Većinom ilustrirani leci nemaju visoku umjetničku vrijednost u smislu originalne grafike – njihova je snaga na planu komunikacije, u ciljanom posredovanju sadržaja različitg karaktera, u kojima se ogledaju povijesne, društvene i psihološke komponente baroknoga doba. Stoga su u naslovu metaforički nazvani zrcalom vremena. Istodobno oni zastupaju šaroliki svijet interesa i preokupacija baroknih ljudi, te se mogu doživjeti poput virtualne pozornice na kojoj se odvijaju prizori važni za razumijevanje barokne zbilje u njezinim antropološkim razmjerima – odatle i drugi metaforički naslov, Theatrum humanum.