Ljubavi razlike

O hrvatskome ljubavnom pjesništvu 15. i 16. stoljeća, u terminima 'petrarkizma' ili 'petrarkiranja', u hrvatskoj se književnoj historiografiji razmjerno mnogo pisalo. Međutim, knjiga Tomislava Bogdana taj korpus promatra i analizira na posve nov način. Smatrajući da termin petrarkizam pokriva samo jedan dio ljubavnoga pjesništva navedenih stoljeća i detaljno analizirajući koncepcije ljubavi koje zatječemo u tom korpusu, autor ističe pluralističnost, polidiskurzivnost amorozne lirike hrvatske renesanse, dokazujući da je petrarkizam samo jedna od njezinih sastavnica te da uza nj ravnopravno supostoje i drugačije koncepcije ljubavi (antička hedonistička koncepcija, platonička, semantika dvorske ljubavi itd.). Tako Bogdanova knjiga o hrvatskim ljubavnim pjesnicima, od onih zastupljenih u Ranjininu zborniku pa sve do Horacija Mažibradića, progovara na posve nov način. Po tome ona u povijesti proučavanja hrvatske renesansne lirike predstavlja apsolutni novum, progovarajući o tipovima ljubavnoga diskurza na mnogo dublji i istančaniji način. Osim što baca posve novo svjetlo na dosad već pomalo otrcan pojam petrarkiranja, ova knjiga donosi i inovativne antropološke spoznaje o individualitetima koji su tu liriku stvarali. Bogdanova knjiga pisana je na temelju suvremenih spoznaja znanosti o književnosti, posebice onih s područja teorije lirike (razmatranja o pojmu lirskoga/tekstualnoga subjekta), kao i na temelju posebno istančanog uvida u analizirani korpus. Budući da je opsežan korpus ljubavnog pjesništva 15. i 16. stoljeća jedno od važnijih svjedočanstava o procesima individualizacije i sekularizacije hrvatske ranonovovjekovne književne kulture, Bogdanova analiza toga korpusa, postavljena na inovativnim teorijskim i metodološkim temeljima, od iznimne je važnosti za hrvatsku književnu historiografiju i kulturu uopće.
(Iz recenzije Dunje Fališevac)

Knjiga Tomislava Bogdana zrelo je i vrijedno znanstveno djelo u kojem se skup osmišljenih heurističkih hipoteza prvi put primjenjuje na odabranu korpusu tekstova. Autor se bavi povijesno i vrstovno omeđenom skupinom djela, tj. hrvatskom renesansnom ljubavnom lirikom te se pritom oslanja na dvije skupine teoretskih polazišta. Prvu tvore spoznaje o lirici kao književnoj vrsti s osobitim obzirom na status lirskoga odnosno tekstualnoga subjekta, a drugu uvidi o petrarkizmu kao književnoj tradiciji koja je obilježila razdoblje kasnoga srednjeg vijeka i renesanse. Posebna je vrijednost knjige u tome što je isti korpus već bivao predmetom književnopovijesnih istraživanja, kojima je u više prigoda polazilo za rukom rasvijetliti pojedinačne njegove dimenzije, ali ipak nisu ponudila zadovoljavajući teoretski okvir za njegovo cjelovito proučavanje. U Bogdanovoj knjizi načinjena su dva krupna koraka u tome smjeru. Prvo, pokazalo se da je instancija tematiziranoga lirskog odnosno tekstualnog subjekta uistinu od središnje važnosti za kvalitetan opis renesansne ljubavne pjesme i, drugo, u svjetlu autorove domišljene koncepcije petrarkizma hrvatska renesansna ljubavna lirika pokazala se raznovrsnijom nego u dosadašnjim književnopovijesnim opisima, što je omogućilo da se, bilo u cijelom korpusu, bilo u pojedinačnim autorskim opusima ili u pojedinačnim tekstovima, uoči suživot, prepletanje, preslojavanje ili konkurencija različitih filozofija ljubavi i različitih lirskih poetika. Autor tako dolazi do prodornih uvida u pojedinačne opuse i pjesme, ali i iznosi na vidjelo opipljive diferencijacije u pjesničkom korpusu koji se neobaviještenu modernom čitatelju, pa čak i mnogim povjesničarima književnosti, čini monoton i neindividualiziran.
(Iz recenzije Zorana Kravara)