Petak
27.05.2011.

Yiyun Li




A+ A-

foto: Randi Lynn Beach

Pišete na svom drugom jeziku, engleskom, no mnoge su vaše priče smještene u Kini, gdje ste odrasli.
Biti Kineskinja koja piše na engleskom čini se kao dobra polazišna točka za proučavanje tih dviju kultura i njihovog ispreplitanja, ali i za stvaranje čudesnih izmišljenih svjetova.
Nikad nisam pisala na kineskom, i kad sam počela pisati bilo je to na engleskom pa je engleski, na neki način, postao materinskim jezikom mog pripovijedanja. Mislim da se uspijevam odmaknuti od Kine kad pišem na engleskom i osobno mi taj odmak treba kako bih mogla jasno razmišljati i jasno pisati.
 
Vaša prva zbirka kratkih priča, Tisuću godina molitvi, već je poznata hrvatskim čitateljima, a sad ćete predstaviti svoju novu zbirku Gold Boy, Emerald Girl (Zlatni dječak, smaragdna djevojka). Što je zajedničko tim dvjema zbirkama, a po čemu se razlikuju?
Ono što im je zajedničko jest moja usmjerenost na obične ljude i svakodnevni život. Mnoge moje likove povijest, društvo, a katkada i njihove želje da ostanu anonimni i sami ostavljaju po strani. Bez obzira na to, oni žive zaozbiljno, i vole zaozbiljno, i mislim da obje zbirke govore o tim ljudima koje volim. Po čemu se razlikuju? Mislim da sam kao pripovjedač postala samouvjerenija tijekom godina pa se nadam da je moja druga zbirka puno zrelija od prve!

Pisanje nikad nije daleko od čitanja. Neke od vaših priča u zbirci Gold Boy, Emerald Girl odgovor su na djela Williama Trevora.
Da, čvrsto vjerujem da čovjek piše kako bi razgovarao s velikim piscima. William Trevor možda je jedan od najboljih živućih pripovjedača na engleskom jeziku, kao što The New Yorker kaže. I zaista, nekoliko priča u ovoj zbirci napisano je kao odgovor Trevorovim pričama. Na primjer, naslovna je priča napisana kao odgovor na Trevorovu 'Three People' (Troje ljudi); 'Kindness'(Dobrota) na Trevorovu 'Nights at the Alexandra'.

O kratkoći kratke priče – o čemu govorimo kad govorimo o kratkoj priči?
Dobra je kratka priča poput ekspresnog lonca: utisak koji svaka rečenica ima na čitanje, kondenzacija vremena, povijesti i sporednih priča u ograničenom prostoru. Po meni, kod beletristike je sve samo pitanje prolaska vremena: u romanu je pristup vremenu ležerniji; u kratkoj priči se u svakoj rečenici ili sceni mora istovremeno osjetiti nekoliko različitih trenutaka.

Lektira?
Trenutno ponovno čitam Grahama Greenea, Elizabeth Bowen i V.S. Pritchetta, sve redom sjajne pripovjedače (i romanopisce).

***

Yiyun Li (Kina/SAD) rođena je 1972. u Pekingu, a od 1996. živi u Americi. Njezine priče i eseji objavlljivani su u časopisima "The New Yorker", "Best American Short Stories", "O. Henry Prize Stories" i drugdje. Prvom zbirkom priča "Tisuću godina molitvi "(2005) osvojila je međunarodnu nagradu Frank O’Connor za kratku prozu, nagrade za debitantsku knjigu koje dodjeljuju Guardian i California Book te nagradu PEN/Hemingway. Bila je i u užem izboru za nagradu Kiriyama i Orange za nove pisce. Njezin roman "The Vagrants" (2009) osvojio je zlatnu medalju kao dio nagrade California Book. Hrvatsko izdanje zbirke priča "Gold Boy, Emerald Girl" (2010) bit će predstavljeno na FEKP-u 2011. Časopis "Granta" uvrstio ju je na svoju listu 21 najboljeg američkog romanopisca mlađeg od 35 godina, a The New Yorker proglasio ju je jednim od 20 najboljih američkih autora mlađih od 40 godina.
 

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.