Roman Mrtva priroda prati život portugalskog skladatelja Joãa Domingosa Bomtempa, fokusirajući se na proces stvaranja njegova najpoznatijeg djela, Rekvijema, te na okolnosti njegova nastanka. Roman ima polifonu strukturu – perspektiva se često mijenja, varira između sveznajućeg pripovjedača i prvog lica, koji se često pretapaju jedno u drugo, čime autor postiže istovremeno ritam glazbenog djela i gotovo visokomodernističku notu u ovom kratkom tekstu izraženih poetskih kvaliteta. Tematizirajući stvaranje, umjetničke motive i inspiraciju, autor ne zaboravlja spomenuti i istaknuti povijesno-političke i socijalne okolnosti druge polovice devetnaestog stoljeća u Portugalu, pa se tako iz male količine teksta može mnogo toga iščitati, od političkog položaja Portugala do socijalnog raslojavanja do kojeg dolazi tih godina u Lisabonu uslijed nepovoljne ekonomske situacije.
"Možda sam se prerano suočio sa smrću ili sam, pak, previše lako pronašao utjehu u partiturama, ne znam, ali Bog nikad nije doista vladao mojom dušom. Bilo je donekle naklonosti, poneko obećanje djeteta ili mlada zaljubljenika koji sumnja u svoj talent, ali sve je to bilo neznatno. Ništa ozbiljno. Čak ni kad sam pomislio krenuti putem ujaka Manuela. Postojala je tajna želja da se osvetim svijetu, Bogu, ljudima. Da se osvetim zbog majčine patnje, zbog svog gubitka, zbog sjećanja puna bolnih jauka. A i nisam želio biti Bog, želio sam biti Bach", piše Miranda u Mrtvoj prirodi, knjizi koja se općenito smatra autorovim najznačajnijim romanom i jednim od ključnih romana portugalske generacije autora stasale devedesetih i ranih dvijetisućitih godina.
Knjiga je objavljena u rujnu u izdanju Edicija Božičević i prijevodu Tanje Tarbuk.