Slavenka Drakulić u Booksi.
Hrvatska književnica, novinarka i feministkinja Slavenka Drakulić preminula je 20. lipnja 2026. u 77. godini života.
Rođena je 4. srpnja 1949. u Rijeci, a tijekom više od četiri desetljeća stvaralaštva ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj i europskoj književnosti, publicistici i novinarstvu.
Diplomirala je komparativnu književnost i sociologiju. Novinarsku karijeru započela je u časopisima Start i Danas, gdje je pisala ponajprije o feminističkim temama i pitanju ženskog pisma. Njezine kolumne redovito su izlazile u nekim od najuglednijih svjetskih i hrvatskih medija, među kojima su The New York Times, Le Monde, Frankfurter Allgemeine Zeitung i Jutarnji list.
Početkom 1990-ih njezini su novinski tekstovi ocijenjeni "nedovoljno domoljubnima". Godine 1992. našla se među autoricama prozvanima sramotnom u članku "Hrvatske feministice siluju Hrvatsku", poznatijem kao "Vještice iz Rija", objavljenom u Globusu. Medijski linč rezultirao odlaskom Slavenke Drakulić iz Hrvatske u Švedsku.
Bila je jedna od najprevođenijih hrvatskih autorica, a njezine su knjige objavljene na više od trideset svjetskih jezika u brojnim izdanjima. Njezina prva publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.), koja je 2020. objavljena i u proširenom izdanju, smatra se jednim od prvih priloga feminizmu u Istočnoj Europi. Objavila je i knjige Kako smo preživjeli, The Balkan Express, Cafe Europa, Tijelo njenog tijela, Basne o komunizmu i Ponovo u kavani Europa. Godine 2021. objavljeno je novo izdanje eseja Cafe Europa pod naslovom U kavani Europa, a među njezinim posljednjim djelima bili su zbirka eseja Rat je svugdje isti te novo izdanje knjige Oni ne bi ni mrava zgazili.
Roman Hologrami straha (1987.) nastao je nakon što je urednik od nje zatražio reportažu o transplantaciji bubrega. Iako tekst nije objavljen, potaknuo ju je da iskustvo pretoči u književno djelo. Uslijedili su romani Mramorna koža, Božanska glad, Kao da me nema, Frida ili o boli, Optužena, Dora i Minotaur i Mileva Einstein, teorija tuge, kao i zbirke priča Nevidljiva žena i druge priče, O čemu ne govorimo i Zašto nisam naučila kuhati, koja je tek recentno izašla u Frakturi.
Smrću Slavenke Drakulić hrvatska književnost izgubila je jednu od svojih najprepoznatljivijih i najhrabrijih autorica.
Od Slavenke se opraštamo snimkom sjajnog razgovora u Booksi, u sklopu projekta "Trešnjevački seniori". Slavenka je govorila o tome zašto su u suvremenom društvu koje ruši sve tabue, samo starost i starenje teme o kojima je gotovo zabranjeno govoriti: postajemo li sa starošću nevidljivi, što se događa s našim tijelima, s našim odnosom prema drugima i, još važnije, odnosom drugih prema nama? To su i teme kojima se bavila u knjizi Nevidljiva žena i druge priče.
