Šetnja književnim parkovima

Jučer, 2. lipnja, počela je Booksa u parku, a otvaranje sezone druženja u našem najdražem parku tijekom lipnja potaknulo nas je na razmišljanje o parkovima u književnosti.

U mislima smo otputovali u najpoznatije parkove i zapitali se gdje su sve to književni likovi šetali, razmišljali, sjećali se, gubili i pronalazili smjer…

Na ovaj kišni ljetni dan malo smo usporili, a naš boravak protegnuo se kroz dva stoljeća u parkovima Londona, New Yorka i Pariza. Pogledajmo neke romane u kojima upravo parkovi igraju važnu simboličnu ulogu!

Gospođa Dalloway Virginije Woolf (1925.)

U ovom romanu Clarissa Dalloway jednog lipanjskog prijepodneva nakon kupnje cvijeća šeće nizom gradskih ulica u središtu Londona i St. James's parkom. Pritom ona uranja u bujicu misli u kojoj se isprepliću prošlost i sadašnjost jer se prisjeća trenutka kada je odbila prosidbu svoje nekadašnje ljubavi, Petera Walsha, u „malom vrtu pokraj fontane”.

Slično tome, u Regent’s Parku gusto lišće i drveće postaju prostor u kojem se očituje narušeno psihičko stanje ratnog veterana Septimusa Smitha, koji se pokušava hrvati s traumama Prvog svjetskog rata. Ondje, u parku, on se kreće u mreži vlastitih halucinacija, dok se istodobno u njegovoj blizini ne zatekne mlada žena Lucrezia, njegova supruga, koja je tek stigla u London i pokušava razumjeti njegovo stanje.

The Hyde Park Gate News

Kraljevski parkovi bili su neodvojiv dio Londona Virginije Woolf. Kao djevojčica dvaput je dnevno šetala Kensingtonskim vrtovima sa svojim ocem, kritičarom i piscem Lesliejem Stephenom. Obitelj je živjela na adresi Hyde Park Gate 22 u Kensingtonu, tik nasuprot najvećoj gradskoj zelenoj površini. Iako su joj te šetnje zbog svoje jednoličnosti često bile zamorne, upravo su one potaknule Virginiju i njezinu braću i sestre da smišljaju priče kako bi kratili vrijeme.

Sa sestrom Vanessom Bell, koja je bila slikarica i jedna od ključnih članica skupine intelektualaca i umjetnika Bloomsbury, čak je pokrenula obiteljske novine The Hyde Park Gate News, koje pružaju duhovit i satiričan uvid u njihovo kućanstvo i ritualne odlaske u Kensingtonske vrtove, od igre skrivača do izbjegavanja žene koja je svakog dana paradirala parkom u prljavom kućnom ogrtaču. Duhoviti, zaigrani i povremeno pomalo drski, bilježe dolaske i odlaske brojnih osoba iz svojeg okruženja, a pritom objavljuju i vlastite književne, pjesničke i umjetničke uratke.

Mansfield Park Jane Austen (1814.)

Zašto u pregled parkova ne uključiti i malo drugačiju vrstu zelenog prostora – ladanjsko imanje s perivojem? U romanu pratimo Fanny Price koja kao desetogodišnjakinja dolazi živjeti na istoimeno imanje, gdje se mora snaći u novim obiteljskim odnosima i strogo određenim društvenim hijerarhijama. Miran život na imanju dodatno se mijenja dolaskom Henryja i Mary Crawford, koji unose nemir i ljubavne zaplete tipične za georgijansko društvo.

Iako se često ne smatra najpopularnijim Austeninim romanom, Mansfield Park nosi izraženiju društvenu satiru i kritičku oštricu nego njezina druga djela.

Lovac u žitu J.D. Salingera (1951.)

Salinger je odrastao na Park Avenue, tik uz Petu aveniju koja prolazi uz Central Park, pa je park dobro poznavao. U romanu Lovac u žitu šesnaestogodišnji Holden Caulfield u park se vraća – fizički ili u mislima – čak sedam puta. Posebno ga zaokuplja jezerce i pitanje kamo zimi odlaze patke: hoće li ih netko odvesti, ili jednostavno odlete?

Kad se vrati u New York, Holden nekoliko puta pita taksiste što se događa s patkama zimi. Jedan od njih daje mu odgovor kako ribe navodno ostaju pod ledom i hrane se kroz pore – odgovor koji je netočan, ali za Holdena simbolički značajan: i on se sam osjeća „smrznuto”, nesposoban da se pomakne s mjesta nakon smrti mlađeg brata Allieja i vlastitih ponavljajućih neuspjeha. Za Holdena je Central park mjesto razočaranja i melankolije, nesigurnosti, ali i sjećanja na djetinjstvo.

Jadnici Victora Hugoa (1862.)

U Hugoovom Parizu grad funkcionira kao živ sustav u kojem gradski prostori nose snažna društvena značenja. Tako je Jardins de Luxembourg jedno od najvažnijih mjesta u romanu gdje počinje ljubavna priča između Mariusa i Cosette, gdje se prvi put primjećuju. Park predstavlja idiličan i miran kontrast teškom i siromašnom životu „jadnika” u drugim dijelovima Pariza, odnosno romantiku i ljepotu koje se suprotstavljaju surovoj stvarnosti urbanog preživljavanja.

Parkovi su u književnosti mjesta sjećanja i unutrašnjih previranja likova, ali i prostor susreta, baš kao i kod nas u Martićevoj.

Proučite program i pridružite nam se u brojnim razgovorima, radionicama i filmskim projekcijama u još jednom kvartovskom druženju za male i velike!