Znamo mjesto gdje ćete moći otići po dobru dozu poezije.
U okviru pjesničke tribine Poezija u drugom filmu koja se održava u Kinoteka baru u Zagrebu, 6 i 7. ožujka rezervirani su za predstavljanje ovogodišnjih finalista nagrade 'Ivan Goran Kovačić'.
U ponedjeljak, 6. ožujka dočekat će vas Krešimir Bagić i Goran Bogunović u 19 sati, dok će u utorak, 7. ožujka u istom terminu nastupiti Sanja Lovrenčić, Senko Karuza i Darko Šeparović.
Razgovor će moderirati pjesnikinja Sanja Baković. Ulaz je, kao i inače, slobodan.
Nagrada Ivan Goran Kovačić dodjeljuje se za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju u okviru manifestacije Goranovo proljeće, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskom pjesništvu.
Žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar imao je težak zadatak izabrati pet finalista među stotinjak pristiglih naslova. U nastavku slijedi više o finalistima i njihovim zbirkama.
Krešimir Bagić, Ponornice (Meandarmedia, 2021.)
Goran Bogunović, Vježbe hrabrosti (Durieux, 2021.)
Goran Bogunović ističe se knjigom poezije koja se temama i motivima – osobito njihovom izvedbom – ne boji zalaziti u prostore koji se ne posjećuju često u domaćoj poeziji. Ono što osobito osvaja u Vježbama hrabrosti nenametljiva je, ali kroz cijelu zbirku prisutna začudnost i rijetka gipkost pjesničke percepcije, potpomognuta jasnoćom i mirom autorova jezika. Ovo je zaista originalna i hrabra knjiga širokog zamaha, koja se kreće od preispitivanja vlastitih moći, a još više nemoći u odnosu na druge i na svijet, pa sve do fotografije stradalog para, nulte gravitacije, zvijezda i ništavila koje vodi do „autobusa punog male djece / koja jure u radost.”
Senko Karuza, Nestajanje (Meandarmedia, 2020.)
Glavna osobina poezije Senka Karuze u zbirci Nestajanje je izravnost – iz pjesme u pjesmu slušamo glas koji ne krije svoja raspoloženja i ne ublažava svoje hirove. Čas je to glas rezigniranoga čovjeka koji lamentira nad promašenim životom, čas glas sjetnog zavodnika i hedonista, a čas glas gotovo dječje naivnosti i prkosa. Nestajanje je ujedno i ispovijest, i svođenje računa, i puštanje mašti na volju; knjiga koja ne pravi razliku između velikih tema i malih stvari. Moglo bi se reći da se radi o poeziji stečenoga iskustva, ali stvar je u tome da upravo to iskustvo dolazi pod znak pitanja – da poezija počinje tamo gdje se iskustvo provjerava, prihvaća ili odbacuje. Tamo gdje se miješaju očaj i smijeh Karuza ispisuje svoje najbolje stihove, pjesme koje se pamte.
Sanja Lovrenčić, Skica za junakinju (Mala zvona, 2021.)
Mnogostrukost i igra, oznake i naznake svijeta u nastajanju i rasulu samo su neke od mogućih koordinata uzbudljive i neuhvatljive knjige pjesama Sanje Lovrenčić Skica za junakinju. Pjesničke dionice i različiti stilski registri, od bajkovitog do predmetnog svijeta, s redovitim uzdahom za onim što će se dogoditi i krugom, krugovima, varijacijama o ljubavi i svijetu, uvlače čitatelja i čine ga sudionikom svijeta u nastajanju i, na neobičan način, u nestajanju, kako se to već u skicama i postanku koji živi od riječi i događa. Pjesnikinja daje uloge i govori, pjeva, iz različitih perspektiva, ali to njezinu knjigu čini i fragmentarnom i cjelovitom, dostupnom i neuhvatljivom. Dok se govori o Drugom, o drugima, provjerava se mogućnost i značenje pjesničkog glasa, njegovih rastera i raspona, domišlja se metoda i način snalaženja u svijetu koji je čitatelju bio dalek i stran, a sad ga on prisvaja i osvaja na toliko čudesnih i neobičnih načina.
Darko Šeparović, Proces gorenja (Durieux, 2022.)
Darko Šeparović napisao je zbirku poezije koja – već od prve pjesme „Požari” – odzvanja u čitatelju kao poziv na otpor uhodanim ispraznostima našega doba. Proces gorenja bavi se „gorućim” problemima suvremenosti, no bez bučnih velikih riječi; dapače, autorov je govor začudan i slikovit, značenjski bogat, a nerijetko gotovo neuhvatljiv, neproničan na prvo čitanje. Šeparović s pravom zahtijeva udubljena čitatelja. U pjesmama koje kao da se odapinju iz zamjenice „mi” i padaju u kaskadi niz stranicu, u snažnom ritmu kroz rezove u stihu i opkoračenja, pjeva o pobjedi prirode nad proizvodnjom i industrijom, neuhvatljive erotike i melankolije ljeta nad konfekcijom putovanja, nad turizmom.
U ožujku smo okruženi poezijom!
Izvor: Facebook.