Tportal je objavio imena autorica i autora koji su ostali u izboru 15. natječaja za najbolji hrvatski roman. Žiri koji čine prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, kroatistica Andrea Milanko, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić te psiholog i kolumnist Boris Jokić, odabrao je pet finalnih romana.
Finalistice i finalisti koji se dalje bore za vrijednu književnu nagradu u iznosu od 50 tisuća kuna su:
Marija Andrijašević, Zemlja bez sutona (Fraktura)
"U domaćim je književnostima oznaka zavičajno ili, još gore, zavičajni pisac, decenijama bila svojevrsni književnokritički smokvin list (nešto poput pogrešno shvaćenog pojma ženskog pisma). Pisci i spisateljice kojima bi takvu oznaku prišila kritičarska lijenost teško su se iste rješavali, dok je ponekima, više zbog podobnosti nego kvaliteta, bila sasvim dovoljna ulaznica u kanon. Marija Andrijašević je također zavičajna spisateljica. No ona i cijela jedna generacija mlađih pisaca na dobrom su putu da se, kao što bi dobra književnost i morala, narugaju uvriježenim kritičkim predstavama, osvajajući zavičajnost na jedan potpuno drugačiji način. Bilo da je riječ o reakciji na zasićenost urbanim narativima sve sa izgubljenim, razočaranim intelektualcem u središtu, ili pak, ne bez veze s dominacijom autofikcije, vraćanje na izvorišta i prapočetke u misiji otkrivanja dotad zapostavljenog, marginaliziranog – zavičajnost se vraća u književnost, ali na potpuno novi način", napisala je u kritici romana Maja Abadžija.
Sandra Antolić, Svojevrsna (Vuković & Runjić)
"Sandra Antolić u svojim je kratkim proznim tekstovima pokazala veliku jezičnu originalnost, ludičnost i odlično poznavanje kajkavskih idioma – a sve se te osobine očituju i u njezinu romanu Svojevrsna. Radnja je smještena u Hrvatsko zagorje – seoski svijet na rubu velegrada koji ga ne poznaje i ne razumije, već doživljava kroz niz klišeja – o alkoholizmu, pobožnosti, zapuštenosti. Uz poigravanje društvenim i jezičnim stereotipima, autorica taj svijet otkriva kao bogat prostor autentičnih emocija i sudbina."
Marinko Koščec, Sami (V.B.Z.)
"Sve u svemu, Koščec je napisao jedno višeslojno delo, transgeneracijski roman kojim se dotakao nekih krucijalnih tema poput porodice, generacijskog jaza u današnjim okolnostima, dihotomije između civilizacije i prirode te otuđenosti. Autor je razdraganim i inventivnim stilom pisanja zapravo na svojevrstan način podcrtao razlike između onoga što se u engleskom jeziku naziva freedom i liberty", ocijenio je Dalibor Plečić.
Đorđe Matić, Niotkuda s ljubavlju (Ljevak)
"Pisan otmjenim, rafiniranim, eruditnim stilom – u kojemu mnogoznanje ne zvuči nametljivo – ovaj je roman priča o potrazi za izgubljenim ljubavima. Đorđe Matić suvereno vlada jezikom, koji je, kao malo koji u tradiciji naše fikcijske proze, prepun lirike i glazbe. Ulazak u ovo majstorski pisano djelo nalik je na odiseju u kojoj plovimo po moru glazbe, sjećanja, čežnje za iskonom koji trajno izmiče."
Nora Verde, Moja dota (OceanMore)
"Pretpostavljam da je nameravana interpretacija negde između ekstrema Neline samokritičnosti i osećaja moralne nadmoći: ona je rastrzana između ljubavi prema babi i traume što baba ne pripada klasi kojoj Nela želi da pripada, već klasi u kojoj je praksa tući decu (tako nam to barem predstavlja roman, onda kada je pripovedačicu sramota da u društvu prizna da je u detinjstvu jedina dobila više od šamara). Ipak, o tome šta nam tekst svojom celinom zaista poručuje može se raspravljati. Ali to ne znači da je Moja dota roman u kome se ne može i uživati. Ono u čemu je Nora Verde ovde najbolja upravo je pripovedanje, pripovedanje o malim stvarima, predmetima i ljudima koji čine jedno detinjstvo, koji ga čine idilično srećnim i duboko nesrećnim istovremeno", napisala je Dunja Ilić.
Koji roman će ponijeti titulu najboljeg, saznat ćemo u lipnju. Prošle godine najboljim je proglašen roman Mladenka kostonoga Želimira Periša.
Izvor: tportal.
Raznoliki finalisti tportalova natječaja za roman godine dijele zanimljiva formalna i tematska obilježja.