Ako već sa spisateljicama i piscima ne dijelite nevjerojatnu upornost, tvrdoglavost i vjeru u pisanu riječ, onda možda dijelite potrebu za pisanjem dnevnika. Bilo da ga čuvamo ispod jastuka ili objavljujemo kao statuse na društvenim mrežama, povremeno mu se ili neprestano vraćamo, dnevnici mogu biti prave arhive intimnosti. U nekima se krije sjeme iz kojega je kasnije izrastao roman ili zbirka poezije, a u drugima se mogu naći različite anegdote, pa i priznanja o tome koliko je teško pisati.
Ususret predstavljanju knjige Adolfove uši, berlinskog dnevnika Marka Pogačara koje iščekujemo u Martićevoj 14D, prošetali smo uzduž i poprijeko kroz povijest književnosti i izdvojili nekoliko pisaca i spisateljica poznatih po pisanju dnevnika.
Kontroverzna figura u privatnom životu i jedna od najupornijih spisateljica dnevnika svakako je Anaïs Nin. Dnevnik je počela voditi s jedanaest godina (od 1914. godine) i zadržala tu naviku sve do svoje smrti u 74. godini, kontinuirano razmišljajući o bezvremenskim temama kao što su smisao ljubavi i života, ženska reproduktivna prava, odnos između emocije i kreativnosti, uz brojne druge. Ispisala je više od 35 000 stranica, od kojih su mnoge izgubljene. Njezina razmišljanja o vođenju dnevnika koji je istovremeno učenje zanata pisanja, ali i mogućnost za kristaliziranje vlastitih strasti i prioriteta iz kojih izvire kreativan rad, možete čitati na linku.
Vratimo li se ponovno koje desetljeće unatrag, zateći ćemo Franza Kafku kako uzima nalivpero (romantizirano pretpostavljamo) i okreće novu stranicu bilježnice. On je na papiru obuhvatio raspon od trinaest godina svog života, točnije od 1910. do 1923. godine. Dnevnički zapisi pružaju pogled na život u Pragu, svakodnevna zapažanja i sitnice iz dnevnog života, njegove refleksije o filozofiji i snovima. Također, ideje iznesene u njegovim romanima mogu se rubno povezati s razmišljanjima u njegovu dnevniku, u kojima izostaje humor i cinizam, a bilješke su obojene aksioznošću i zabrinutošću pred suvremenim načinom života.
Sylvia Plath vodila je dnevnik od 1950. do 1962. godine koji je prvi put posthumno objavljen 1982. godine u znatno skraćenoj verziji. Kao i u svom književnom radu, u njezinim zapisima otkrivaju se mnoge osobne i književne borbe. Manje je poznata činjenica da je bila odlična crtačica, a mnogi crteži nastali su kao ilustracije pojedinih pjesama i skicirani su na marginama njezina dnevnika.
Na portalu smo već pisali o različitim motivima za pisanje i objavljivanje dnevnika, a iz istog teksta izdvojili smo jedan citat koji opisuje Sylvijino suočavanje s dnevnikom Virginije Woolf:
"Upravo sam uzela blagoslovljeni dnevnik Virginije Woolf koji sam kupila s kolekcijom njezinih romana u subotu s Tedom. I rješava se svoje depresije zbog toga što ju je odbio Harper's (ni više ni manje! - - - ne mogu vjerovati da su i giganti bivali odbijani, također!) tako što čisti kuhinju. I spravlja bakalar i kobasice. Blagoslovljena bila. Nekako osjećam da mi je život povezan s njezinim. Volim je --- nakon što sam pročitala Mrs. Dalloway --- i još uvijek čujem glas Elizabeth Drew od kojeg mi nastaju žmarci u velikoj učionici, čitam To The Lighthouse. Ali njezino samoubojstvo, imala sam osjećaj da sam ga kopirala tog crnog ljeta 1953. Samo, ja se nisam mogla utopiti. Valjda ću uvijek biti previše ranjiva, i blago paranoična. Ali također sam prokleto otporna i zdrava. I sretna kao u snu. Samo ja moram pisati. Osjećam se bolesno ovoga tjedna, zato što već dugo nisam ništa napisala."
Paralelno s poezijom i prozom, Dragojla Jarnević također je pisala i dnevnik. Kako piše Irena Lukšić, ovo je dnevnik jedne od najzanimljivijih pojava preporodne književnosti i jedne od rijetkih žena u literarnome životu, iznimno je obimni rukopis od 1194 stranice u kojemu su sustavno zabilježena autoričina razmišljanja, razgovori, dokumenti, opisi događaja u razdoblju od 1. siječnja 1833. do 10. studenoga 1874. godine. Zanimljivo, zapise do 1841. godine autorica je pisala na njemačkome jeziku, te je iste naknadno (1872 i 1873. godine) sama prevela na hrvatski jezik, pridodavši tom prilikom i neka objašnjenja.
Za sve one koji o ovoj temi žele znati više, uputit ćemo vas na knjigu Marije Ott Franolić Dnevnik ustremljen nedostižnom: svakodnevica u ženskim zapisima koja, s uporištem u feminističkoj teoriji i potaknuta autoričinom intelektualnom znatiželjom, istražuje suodnos kućanskih, odnosno obiteljskih obveza i profesionalnih interesa. Pritom se spominju dnevnički zapisi mnogih drugih žena (Sylvije Plath, Virginije Woolf, Sofije Tolstoj, Susan Sontag, Irene Vrkljan i drugih) kojima su privatni tekstovi služili za ispisivanje vlastite različitosti i za postavljanje pitanja o temama o kojima se rijetko govori.
Nije od viška spomenuti i Disputovu biblioteku Svagdan koja na svojim policama čuva osobito dirljive trenutke iz života pisaca, prevoditelja, novinara i intelektualaca, zaljubljenika u književnost. U mini ciklusu kolumni Dnevnik o dnevnicima ispratili smo posebno dojmljive svjetove koje su u svojim dnevničkim zapisima izgradili Divna Zečević, Zdravko Malić i Benno Meyer-Wehlack.
Napravimo puni krug oko književnog svijeta i vratimo se do Marka Pogačara. Ako već niste posegnuli za njegovim štivom, preporučujemo knjigu Jugoton gori!: glazbeni dnevnik, koji nije dnevnik u užem smislu riječi, ali je dobar materijal za zagrijavanje pred promociju Adolfovih ušiju. Uostalom, nećete pogriješiti koju god Pogačarovu knjigu odabrali.
Tko zna, možda vas koja zanimljiva situacija ili neočekivani susret u Booksi motivira da o ovoj književnoj večeri pišete u svom dnevniku, ili ga pak, počnete voditi.
Anja Tomljenović
