Pisati o ženama u književnosti nekima se može činiti jednako preporučljivo kao pisati o temi 'Muškarci u književnosti', no sve dok smo ljudi i dok živimo na planetu Zemlji vjerojatno ćemo ostati nepromjenjiva bića, vječni akinetoni s vjerom u lažnu evoluciju. I zato će pisanje o problematici žena u književnosti uvijek biti pitanje aktualnosti, a ne nekakav znanstveni rad koji nastaje kao prilog arheologiji jedne epohe.
Posebno bi smiješno bilo pisati o tome na tzv. fenomenološki način. No, na stranu sa svime onime što bi mi mogli ili željeli reći o tome, ili čak i s onime što željeli reći ne bi – naime, uvijek postoji netko pametniji od nas kojeg možemo poslušati, koji nam može objasniti neke stvari.
Evo, na primjer, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, V.S Naipaul, koji je prije nekoliko dana rekao neke zanimljive stvari. Ovaj pisac, književnik, autor, veličina rođen u Trinidadu, čovjek koji voli literarne polemike i koji godinama potpiruje literarne zavade s jednako tako velikim književnicima, rekao je prije nekoliko dana kako ne postoji niti jedna žena koja se bavi pisanjem, a koja bi mogla stati u istu literarnu kategoriju kao on.
Naipaul je omiljeni tip pisca britanskog literarnog establišmenta. Čovjek u visokom dvorcu, bez sumnje – osoran i zajedljiv, ciničan i briljantan, on s prezrivim malim okicama škica oko sebe i frče brk s izrazom gađenja. On je ono što Martin i ćaća mu Kingsley nikad neće moći biti kolikogod se trudili, jer osim egzotičnog porijekla koje mu daje dozvolu za pucanje posjeduje i stanovit literarni talent. Talent kojeg voli gurati svima pod nos, a posebno otkad ima diplomu u kojoj komisija švedskih akademika potvrđuje da je to tako i da ne može biti nikako drugačije i amen. Naipaul ima mnogo mišljenja, za njega vrijedi epitet koji vole koristiti novinari CNN-a, (inače možda i najgoru riječ engleskog jezika) – on je opinionated! Pa tako ima mišljenje i o ženama koje se bave pisanjem.
I eto, taj naš Naipaul je u intervjuu koji je dao za Royal Geographic Society, gdje mu se tepa kao 'najvećem živućem prozaiku koji piše na engleskom jeziku', na pitanje postoji li neka spisateljica čije literarne kvalitete može usporediti s vlastitima odgovorio – "ne bih rekao". To samo po sebi nije ništa loše, dakako, s obzirom da je bilo kome a ne samo ženama teško do nemoguće dosegnuti te literarne visine gdje obitava 'najveći živući prozaik engleskog jezika', mjesto gdje je zrak rijedak i gdje samo odabrani mogu preživjeti bez da se utope u tom anaerobnom halucinatornom literarnom staništu.
Naipaul je dodao kako "već nakon nekoliko pročitanih rečenica zna je li riječ o muškarcu ili ženi koja stoji iza napisanih riječi". "Kako god bilo to nažalost nije na mom nivou", kaže Naipaul te nakon toga izriče briljantnu, originalnu ranodvadesetstoljetnu profesorsko-akademsku primjedbu o Jane Austen kao najboljoj potvrdi da žene ne mogu biti posebno dobri pisci. Naipaul tako kaže: "Nikad ne bih mogao imati njezine sentimentalne ambicije, njezino sentimentalno osjećanje svijeta", te nastavlja da "upravo zbog te svoje sentimentalnosti žene imaju sužen pogled na svijet".
U ovome, treba reći, Naipaul nije sam, budući da je i jedan Jorge Luis Borges dijelio isto mišljenje, tvrdeći da žene ne mogu shvatiti određene stvari bazirane na razumu koje muškarci mogu, a zbog čega se, uostalom, žene niti ne bave filozofijom. Dalje, govoreći o Austen, Naipaul kaže da "ona nije u potpunosti gazdarica u vlastitom domu, što nažalost utječe i na njezino pisanje". Naipaul je vazda gazda i njemu kao muškarcu koji drži uzde u rukama to se nikad ne bi moglo desiti, što god to zapravo značilo. Kontrolirati kuću. Kontrolirati ruku.
I što nam je činiti? Dajmo im da pišu, ipak! S tim se slaže i sam Naipaul, iako dodaje da ako žene već toliko vole knjige, da bi im bilo pametnije da se bave uredničkim ili lektorskim poslom. Pa ipak! Neka Jane Austen, Madame de Lafayette i sestrice Brontë pišu o svojim osjećajima, nesretnim ljubavima, dvoru, zatočnicima i Heathcliffima, nećemo ih priječiti u njihovoj razonodi. Ako ih to čini sretnima, dakako. Jer žene su lijepe kad su sretne.
Neven Svilar
foto: caribbeanfreephoto (flickr)
