Premda je svima koji se barem malo kreću u svijetu knjiga i knjižarstva poznat status književnih časopisa u hrvatskoj kulturi, ipak je razočaranje vidjeti toliku nezainteresiranost na djelu. Od gomile hrvatskih književnih časopisa, što zagrebačkih, što splitskih, riječkih ili osječkih, na okruglom stolu pojavilo se njih samo šest.
U kongresnoj dvorani 'Hvar' Zagrebačkog velesajma bili su nazočni urednici (ili barem članovi uredničkog kolegija) 'Op.a.'-e, 'Teme', 'Poezije', 'Ka/Os'-a, 'Libre Libere' i 'Ubiqa'. Posebno je zanimljivo primijetiti kako je tek osnovani 'Ubiq' poslao svoje predstavnike, dok neka razvikanija imena poput 'Quoruma', 'Republike', 'Mogućnosti', 'Tvrđe' ili 'Europskog glasnika' (da nabrojimo samo neke) nisu pokazali ni najmanje zanimanje za okrugli stol i njegovu tematiku.
S druge strane, Poljaci (organizatori ovog okruglog stola) došli su izvrsno pripremljeni. Zainteresiranim hrvatskim urednicima predstavljen je veliki broj časopisa koji izlaze u Poljskoj, a bilo je i spomena o dogovorenoj suradnji između Čegecove 'Teme' i poljskog časopisa 'Wyspa' (Otok).
Premda o sudbini književnih časopisa nije bilo previše riječi (razgovor se uglavnom vrtio oko pitanja financiranja i razlike između dviju država na tom polju) neki opći zaključci mogu se izdvojiti. Tako je spomenuto kako je ultraliberalni kapitalizam u Poljskoj značio potpuno uništenje časopisa, također je spomenuto kako u Poljskoj veću potporu dobivaju regionalne inicijative. Iznesen je i zaključak o kojem se već pisalo na raznim mjestima, kako na tržištu ni jedan časopis ne može funkcionirati osim ako se ne prodaje na kiosima.
Ipak, zbog malenog odaziva hrvatskih urednika, uspjeh okruglog stola moguće je, ne baš pohvalno, opisati kao – nikakav. Takav opis najbolje pokazuje inertnost dobrog dijela uredništvâ naviklih na državne potpore, male naklade i izolirani krug ljudi. Izgleda da svijest o potrebi dijaloga, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, još uvijek nije našla mjesta u domaćim književnim glavama.
Matko Vladanović
