Jedan od najpopularnijih živućih svjetskih filozofa Slavoj Žižek (Ljubljana, 1949.) održao je u srijedu, na samoj završnici ovogodišnjeg Eurokaza, predavanje pod naslovom 'Kako je staljinizam spasio čovječnost čovjeka', koje je u neveliki prostor zagrebačkog Kulturno-informativnog centra privuklo veliki broj poštovatelja i znatiželjnika.
Krajnje neformalno obučen, najpoznatiji svjetski marksist/lakanovac koji svojim osebujnim nastupom i često neakademskim pristupom različitim društvenim pojavama i fenomenima redovito izaziva kontroverzu i privlači pozornost i publike koja za filozofiju, psihoanalizu i kulturnu kritiku ne mari previše, u uobičajeno vehementnoj maniri pozvao je tom prigodom sve ljevičare da se suprotstave revizionističkim težnjama za izjednačavanjem komunizma i nacizma.
„Ni najbjesniji desničari nemaju dobre teorije staljinizma. Staljinizam je velika trauma i naš je zadatak da je prihvatimo, zato što možemo dati bolju teoriju o njoj“, naglasio je taj autor knjiga Znak-označitelj-pismo, Nedjeljivi ostatak, Škakljivi subjekt, Irak i mnogih drugih koje je napisao u trideset godina.
Upozorivši odmah na početku da tvrdnja iz naslova nije nikakav novi 'žižekovski štos', (gostujući) profesor mnogih uglednih svjetskih sveučilišta ustvrdio je kako desničarska interpretacija staljinovog i sličnih režima ne pogađa bit tih režima, potkrijepivši to primjerom nagrađivanog filma Život drugih. U tom filmu, pojasnio je, zlo je individualizirano u liku ministra koji želi umjetnikovu ženu te zbog toga počinje njegovo prisluškivanje i progon. "U sličnim režimima nije uopće bilo potrebno da neki ministar želi nečiju ženu, pa da se ljude nadzire i uništava", ustvrdio je posvetivši se u nastavku propitivanju kršćanskog pojma bližnjega. "I Hitler i Staljin su bili nekomu bližnji, dobri očevi i brižni partneri", kazao je dodavši da je „potrebno vidjeti i neljudsku dimenziju bližnjega", odnosno, "suočiti se s monstrumom u drugima".
Vraćajući se na naslovnu temu predavanja, Žižek je rekao da su staljinističke čistke bile zapravo karneval u kojemu paralelno opstaju brutalno iskorištavanje ljudi i nevjerojatna osjetljivost na održavanje privida. Razrađujući tu tezu došao je i do pitanja/teze: 'Što ako je silovita gesta odbijanja da se prihvati stvarnost, bitni dio svakog etičkog stava?'. Uvjerenje da iza (lažne) etike stoji poricanje ilustrirao je primjerom slijepe svinje u gojilištima: takav 'život' izaziva gnušanje svih i, da nije tog poricanja, njezino meso odbio bi jesti i najveći ljubitelj njezina mesa.
Govoreći "hrvatskim jezikom viđenim iz slovenske perspektive", koji je usporedio i sa "starim porno kartama u kojima je žena čas gola, čas obučena", Žižek je ustvrdio i kako radikalni univerzalizam vodi k najvećoj isključivosti. "Kad Sveti Pavle kaže da su svi ljudi braća u Kristu, to onda znači da oni koji ne prihvaćaju 'biti u Kristu' nisu ljudi", kazao je, negodujući i što se danas prevelika pozornost pridaje terminu tolerancija, a na račun jednakosti i političke i ekonomske pravde.
Više puta tijekom predavanja Žižek se osvrnuo i na prevladavajući cinizam današnjih intelektualaca. "Problem sa staljinizmom nije bio u tome što je bio neljudski, nego što je bio previše dosljedno ljudski", rekao je izvrćući tako po tko zna koji put uobičajene perspektive te iskušavajući granice jezika. Nastavljajući se probijati do naslovne teze kroz džunglu teorija, asocijacija, digresija, primjera …, Žižek je iz zaborava izvukao biokozmizam, kombinaciju gnostičke duhovnosti i vulgarnog materijalizma koja je početkom 20-tih godina prošlog stoljeća u Rusiji ljudima obećavala besmrtnost i uskrsnuće mrtvih uz pomoć znanosti i tehnologije, a koja je bila daleko prihvaćenija u masama od "nama danas tako drage" avangarde, suprematizma i sličnoga. Kao reakcija na to, ustvrdio je, uslijedio je povratak tradicionalnoj estetici i konzervativizmu, koji je doveo do socrealizma.
No, upravo taj i takav staljinizam - zaokrenuo je opet Žižek - stvorio uvjete za disidenstvo, kojeg nije bilo u nacizmu i nema ga u današnjoj Sjevernoj Koreji. "Staljinističke čistke dokaz su da se režim nije mogao stabilizirati jer ga je progonila vlastita emancipatorska energija; u nacizmu čistke nisu bile potrebne jer takve energije nije ni bilo", pojasnio je dodavši kako staljinisti nisu željeli pobiti kulake kao ljude nego kao klasu, dok je nacizam išao jedan stupanj niže od toga želeći uništiti Židove kao takve. "Staljinizam nije ništa manje užasan od nacizma, ali tu razliku treba zamijetiti", naglasio je dodavši i da ne stoje teorije da je sve što je Hitler napravio već postojalo u SSSR-u ili da je bilo reakcija na komunizam.
Nekadašnji kandidat Liberalnih demokrata za člana napuštenog predsjedništva Slovenije, koji "više voli inteligentne desničare konzervativce" nego "liberalne blesane", istaknuo je i da je do sad u Europi postojao vrlo čvrst antifašistički pakt, što, međutim, više nije slučaj, zbog čega se nalazimo "u vrlo opasnoj situaciji".
Isprovociran pitanjem iz publike, na kraju je zaključio da, iako ne želi demonizirati kapitalizam, mora reći kako misli da su i nacizam i staljinizam posljedice kapitalističke dinamike.
Vesna Laušić
