PEN centar BiH i fond Otvoreno društvo organizirali su razgovor o temi "Za koga pisati – književna republika ili etničko bratstvo".
I dok se u Hrvatskoj ovakvi okrugli stolovi rijetko, ako uopće, organiziraju, bosanskohercegovački kulturni radnici ovim okruglim stolom pokušavaju pokrenuti širu raspravu koja bi u skorijoj budućnosti trebala definirati ciljeve književne scene na ovim prostorima.
Na temu postavljenog pitanja rečeno je sljedeće:
"Pitanje je retoričko jer u sebi sadrži polaznu tvrdnju koja glasi: u našim društvenim, političkim i kulturnim prilikama (točnije rečeno, usred naših katastrofa) književni poziv, književnička zajednica, književnost, nalaze se pod pritiscima i diktatima naše političke zbilje čiji je zajednički nazivnik: represija etnocentrizma i njegovih vrijednosnih i normativnih poredaka. Kriterije za književnu praksu ispostavljaju etnocentrički centri moći, etnocentrično obojeni mediji, etnocentrično, ksenofobično i provicijalno ustrojeni sistemi obrazovanja, etnocentrički kulturni autizam, itd. 'Etnos' postaje političkim i kulturnim toposom 'apsolutnog znanja', jedini i isključivi 'izvor identiteta', a temeljni oblik zajednice normiran je kao 'etničko bratstvo'."
„Druga sugestija u naslovnom pitanju glasi: književnost ne može prihvatiti lojalnost etnocentričnom diktatu nego mora osnažiti i osvijestiti vlastitu alternativu".
Sudionici ovog okruglo stola bili su Adisa Bašić Čečo i Dragoslav Dedović, Senadin Musabegović, Ivan Lovrenović, Gajo Sekulić, Ugo Vlaisavljević, Stevan Tontić, Enver Kazaz, Bisera Alikadić, a kako to obično biva tema je tek načeta i mnogo je toga ostalo nedorečeno.
Kako prenosi sarajevsko Oslobođenje, ovaj uvod traži razradu, još nekoliko tribina i prisustvo većeg broja mladih ljudi, aktivnih sudionika.
Treba li vam bolji poziv?
