O Quorumu je pisano mnogo i na puno načina. Od popularnih prikaza u novinama, preko javnih polemika između članova različitih književnih strujanja, pa do, uvjetno rečeno, 'ozbiljnih' književno-povijesnih tesktova. Časopis 'Dubrovnik' u svom broju iz 1996. godine posvećuje čitav temat desetoj obljetnici izlaska časopisa. Temat su ispunili svojim tekstovima poznati književni povjesničari - Cvjetko Milanja, Pavao Pavličić, današnji (i ondašnji) urednici i kritičari - Kruno Lokotar, Andrea Zlatar, Jurica Pavičić, Jagna Pogačnik, Nenad Rizvanović,...
Osjećala se potreba da se o Quorumu i njegovoj ulozi u zbrkanoj hrvatskoj književnoj povijesti druge polovice dvadesetog stoljeća progovori iz aspekta književne historiografije i teorije te se, na taj način, opravdaju njegove poetičke prakse i društvena uloga. Ili, kako bi to Terry Eagleton rekao, izvršila se zadaća 'verifikacije diskursa'.
Tako o Quorumu svi znaju sve, ili barem misle da znaju. Aksiološki stavovi već su odavno postavljeni i uglavnom se ne mijenjaju osim kao vježba u seminarskim klupama filozofskog fakulteta. Tako se zna da je prvi broj Quoruma izišao 1984. godine, a prethodilo mu je prvo kolo istoimene biblioteke. Po riječima Vlahe Bogišića "borba za časopis koji ne bi slijedio ustaljene tokove i ciljeve koje je u neku ruku zadavala partijska strana književnika, bila je iznimno teška i zahtijevala je veliku domišljatost glede financiranja i odobravanja pokretanja samoga časopisa". Za Bogišića, Quorum je tih godina bio kulturološka referenca na koju se uvijek moglo pozivati, dok programska koncepcija, na koju se poslije često pozivalo nije bila istaknuta.
Što se tiče samog programa Quoruma, sporilo se i spori se još i danas da li se može govoriti o zajedničkoj poetici quorumaša. Jagna Pogačnik u svom tekstu koji je ušao u temat iz 'Dubrovnika' iznosi tezu kako je transparentni žanr koncem sedamdesetih i osamdesetih bila kratka priča, na kojoj su quorumaši, bježeći od romana i romaneskne forme, izučavali zanat. Zvonko Maković u tekstu u kojem se prisjeća 'davnih dana' ističe pak prevagu poezije nad prozom.
Česta netransparentnost poetika kao i izleti u hermetizam i koncentracija na jezik kod quorumaških pjesnika rezultirala je bijegom dijela publike sa stranica časopisa. Povratak publici kasnije će inaugurirati FAK, a Ante Tomić izvikivat će sa svojih stranica kako "sanja milijunske naklade i ne zadovoljava se sa četvoricom čitatelja po glavi koliko ih imaju kvorumaši".
Iz prve generacije quorumaških autora, književni povjesničar Cvjetko Milanja izdvaja, u svom kratkom članku 'Panorama poetičkih interesa', popriličan broj imena. Tako su među inima iskočili, Bagić, Begović, Blažević, Boban, Čegec, Domić, Ðurđević, Igrić, Merlin, Jelušić, Jenričko, Jurković, Katunarić, Kovač, Mazur, Mićanović, Načinović, Pejaković, Petlevski, Rem, Rešicki, Srefanović, Stojević, Valent, Zamoda, Žagar zajedno s 'ocima' (kako ih Milanja naziva i 'djedovima') Makovićem, Malešom, Rogićem, Severom, Slamnigom i Stošićem.
Drugu generaciju quorumaša, izniknulu devedesetih obilježavaju i određuju drugačiji vanjsko-književni uvjeti. Veća je svijest o medijima i važnosti istih, domovinski rat unio je novo polje tema, a kratka proza donijela je novinu u vidu pripovjedača-sudionika. Pioniri ove nove generacije dramski su pisci. Tako u posljednjem broju Quoruma iz devedesete nalazimo šest tekstova dramskih autora – Alenka Prpića, Asje Srnec Todorović i Ivana Vidića. No, kako kaže Dalibor Šimpraga, nakon ovog bloka, dramski se pisci više nisu pojavljivali na stranicama Quoruma. U tekstu 'Druga generacija Quoruma' Šimpraga, pokušavajući iznaći zajednička obilježja ove generacije u relativnoj disperziranosti njihovih poetičkih praksi, poseže za tezama poput: 'izostanak društvenog angažmana', 'ravnodušnost', 'dezinteresiranost', 'eskapizam', 'radikalna zaokupljenost vlastitom intimomi. Članak završava s ponešto oštrijom notom, citirajući Sanjina Sorela – "Umjesto da differentia specifica postane osnovni model koncipiranja poetika, autori kao da se trude biti što sličnijima, tako da uz nužno simplificiranje poetike im nalikuju kao jaje jajetu."
Slagali se mi ili ne s ovakvim postavkama o poetici quorumaša i njihovoj društvenoj ulozi u književnom životu Hrvatske, ostaje nepobitna činjenica kako je isprva malen i neortodoksan časopis uspio unijeti pomutnju u kniževnim redovima koji su se "ustalili u svojoj konvencionalnosti". To mu je, s jedne strane, osiguralo kultni status, a s druge ga otvorilo brojnim zlobnim i rušilačkim kritikama.
Posljednji broj Quoruma izišao je iz tiska u 2005. godini. Razlozi su razni, a uglavnom se dodiruju financijskih problema, problema distribucije i svih sličnih radosti što prate izdavanje časopisa. Nedavno je pak najavljeno ponovno pokretanje Quoruma, a mi smo tim povodom napravili kratak razgovor sa njegovim dugogodišnjim urednikom Miroslavom Mićanovićem.
Nakon gotovo tri godine pauze najavljen je ponovni izlazak časopisa Quorum, možete li ukratko opisati što se događalo od 2005. godine pa do danas?
Teško da mogu ukratko opisati što se sve događalo, jer je u ne-događanju ponekad daleko više zapreka i zbivanja, uzbuđenja i sumnji, nego li u činjenicama koje nerijetko različito govore i sugeriraju. Poslužit ću se sintagmom i naslovom Senka Karuze: Teško je reći... Ali, pokušajmo ovako: tražio sam i tražili smo razloge zašto još raditi na Quorumu i rekao bih, koliko god to zvučalo patetično, sentimentalno, budući da nemam definitivan odgovor na pitanje što je sada s Quorumom, želimo (redakcija, suradnici...) još jedanput nastaviti s njegovim objavljivanjem.
Hoće li se mijenjati koncepcija časopisa i urednički kadar?
Koncepcija se u bitnom neće mijenjati, ako to znači biti spreman i pratiti na različitim područjima ono što bitno nastaje, što se događa i što književnoj-teorijskoj, likovnoj, glazbenoj, filmskoj, ili što izvan tih klasičnih podjela, sceni daje na važnosti, poliperspektivno je sagledava, tumači ili nudi. Imena sadašnjih suradnika (Maša Grdešić, Luka Bekavac, Damir Šodan, Ivan Kapec, Zoran Roško, Slađan Lipovec, Branislav Oblučar, Vladimir Končar, Marko Pogačar...), pozvanih autora i onih koji će nam se javiti jest garancija stalnosti i promjene, istodobno.
Kako će se riješiti problem distribucije časopisa?
Imamo na raspolaganju postojeće mogućnosti Centra za knjigu, novog izdavača časopisa, iskustvo Branka Čegeca i stvarnost koja kad je o distribuciji, osobito časopisa, riječ jest na vrlo nesigurnom tlu... Treba li ponavljati da su nam najveći izdavači ujedno i knjižari, da knjižare ionako ne žele časopise... Ali časopis ne bismo ni radili kad bismo počeli od svega onoga čega nema ili ga ima premalo. Dakle, prema postojećim mogućnostima (knjižare, pretplata, razmjena, internet...) 'pakirat' ćemo i distribuirati Quorum.
Na koju publiku računa časopis Quorum i u skladu s time hoće li biti potrebno dodatno ulaganje u promociju?
Već sam u jednom razgovoru rekao i volio bih da već sada objavljujemo Quorum i za one koji za njega ne znaju. Znam da zvuči ambiciozno, ali treba li drukčije raditi, misliti, pisati ili čitati?
Mogu li časopisi s malom ili nikakvom financijskom potporom izdržati rast blogova i internet portala koji se bave književnošću i koji na svojim stranicama daju mjesto za objavljivanje mladim piscima?
Mogu. Izdržat će oni časopise i one prakse koje se ne izgube u milijunima različitih informacija, oni koju znaju odabrati ono što je njima važno, prepoznati što se u svijetu ideja događa. Nije li tako i u svemu drugom, konkurentnost i razliku učiniti vlastitom strateškom odrednicom, to znaju oni koji pišu, čitaju, kuhaju, kupuju i prodaju...
Mogu li se 'kvorumaši' nositi s novim književnim generacijama?
Mogu, jer svi kvorumaši znaju da nisu kvorumaši. Ispomažem se, naravno, naslovom knjige Tvrtka Vukovića, koji je napisao iznimno poticajnu studiju, između ostalog, i o mogućnosti snalaženja s kontekstima koje su kvorumaši na različite načine preuzimali, trošili i mijenjali...
Tko će kreirati poetiku novog Quoruma (ako se o takvom čemu uopće može govoriti), uredništvo ili autori?
Nadam se da je iz prethodnih odgovora jasno da postoji koegzistencija različitih iskustava, među kojima, ne trebamo se zavaravati, traje borba za opstanak, prevlast, ali sve u korist prostora koje Quorum zaposijeda.
Osim ponovnog izdavanja časopisa imate li još kakve projekte u pripremi?
Redovito izlaženje Quoruma i sve što zajedno s tim traje i nastaje (projekt Čaopsi u časopis, predavanja, okrugli stolovi, putovanja, pisma za kratka i duga rastajanja...) već je dovoljan zalogaj.
Kad možemo očekivati novi broj?
Novi Quorum (Vladimir Končar ga je dizajnerski prekrojio i preuredio) pojavit će se za dva-tri tjedna.
Matko Vladanović
