Posljednjih su se godina zaredale knjige mladih profesionalaca koji su frustracije nakupljene na dobro plaćenim poslovima amortizirali pišući o toj grozomornoj ljudskoj dužnosti zvanoj stalno zaposlenje. U 129,90 Beigbeder je razotkrio perfidne metode kojima se služe marketingaši, zahvaljujući čemu smo saznali da nam zubna pasta zapravo uopće nije potrebna, a od Vrag-nosi-Pradu-Lauren-Wiesberger saznali smo što nas čeka obrecnemo li se na donjoj ljestvici modne industrije. Ni u domaćoj produkciji blaćenja bivših poslodavaca nije nedostajalo. Sjetite se kako nam je Vlado Bulić u Putovanju u srce hrvatskoga sna lijepo ilustrirao s kakvim se gadostima susreće mladić na početku svoje profesionalne karijere.
Kako je ritam sve brži, profesionalni angažman sve je veći pa je i pisanje u terapeutske svrhe sve češće. O radnim uvjetima, smicalicama i kuriozitetima Walla Streeta, imali smo već prilike čitati u romanu Lomača taština Toma Wolfea iz 1987, a sad o toj temi progovara i mladi pisac David Bledin koji je proveo godinu dana radeći u neimenovanoj banci.
U skladu s modernim tehnologijama, roman je evoluirao od šaljivog maila nazvanog Jedan dan u životu investicijskog bankara kojeg je Bledin poslao kolegama u nesreći - bankarima početnicima, da bi ga par mjeseci nakon toga upotrijebio u novinskom članku o korporacijama - sweatshopovima za populaciju u odijelima, što je, u konačnici, rezultiralo pozivom izdavača Back Bay Books i objavljenom knjigom.
Glavni lik romana Banka je Mumbles (Gunđalo), pristojan momak zatočen u mašineriji za zgrtanje love – banci, u kojoj s par istomišljenika smišlja načine kako zeznuti sistem. Donedavno studenti, ne mogu se pomiriti s brutalnošću radnog mjesta pa se, potpomognuti ogromnim količinama kave iz Starbucksa, protiv sistema bore na najčudnije načine. Npr. kradomice snimajući intimne susrete omraženog kolege i tajnice. Ali ti samoprozvani ratnici iz pregratka (cubicle warriors) ne smišljaju samo sitne osvete, već se suprotstave i prezahtjevnim šefovima.
Kada su ga upitali da usporedi svoje iskustvo s iskustvom glavnog lika knjige Bledin je odgovorio: "Protagonist Banke je potpisao ugovor da će na tom radnom mjestu ostati 2 godine, ja sam na mom radnom mjestu ostao točno godinu dana. Mislio sam otići 2 tjedna ranije, ali su me prisilili da ih odradim jer nisam odlazio u drugu banku. Inače bi me odmah otpratili do lifta! Mislim da svima u jednom trenutku dosadi posao. Dođeš ujutro na posao, upališ kompjuter i pomisliš kako bi najradije počinio hara-kiri kemijskom olovkom koja ti stoji na stolu. Meni je bankarstva bilo dosta nakon 6 mjeseci, ali sam se bojao otići jer nisam imao drugi posao...Trebali ste vidjeti moj inbox. Bio je prepun mailova poput "Radije bih si klamericom zaklamao oči nego ostao ovdje još pola godine."
Praznine u ponuđenoj rečenici "Ljudi koji uspiju u bankarstvu obično su ___________, ___________ i ___________." autor knjige je popunio riječima: 'pokvareni', 'megalomani' i 'u mladosti bili zapostavljeni' pa je prava sreća za njega da mu se roman dobro prodaje i da će možda uskoro moći napustiti i svoj trenutni posao ekonomskog savjetnika.
U očekivanju hrvatskog prijevoda, više o knjizi saznajte na zgodno nazvanoj stranici http://www.escapefromthecubes.com/ .
