Nakon sinoćnje večeri u Tvornici, danas će mnogi sveučilišni profesor glavnog grada zajaukati od muskulfibera. Odrasla će im djeca sućutno vrtjeti glavom i govoriti: „Tata, pa što ti je to trebalo?“ A prof. će kroz bolove ublažene Voltarenom Forte ipak huncutski pomisliti: “Ići ću opet!“
U grad se nakon dugo vremena vratila skupina dobro uhranjenih šezdesetogodišnjaka, onodobnih podrivača sustava, jugoslavenski Let 3 - slovenska grupa Buldožer. Tim su se povodom iz tavanskih ormara izvukle moljcima izjedene komandosice, po zabačenim su se ladicama tražile vrećice s davno presušenim biljkama, raščešljavale su se brade i trljale ćele. Te jesenske večeri, ugodno popunjena Tvornica lagano je mirisala po Pinu Silvestreu i po nekim bivšim vremenima, vremenima kad se bez dubljeg konteksta (osim onog zajebantskog) pjevalo „Slovenija, zemlja mog sna“.
Nakon furioznog blues-simfo uvoda, Boris Bele, frontmen Buldožera frapantno nalik Zoranu Feriću najavio je blok pjesama posvećen „jednoj od najvažnijih članica Evropske Unije i jednoj od najsnažnijih država NATO-pakta – Slovačkoj, pardon, Sloveniji“. Jugonostalgičarska zajebancija nije prestajala čitavu večer, a u jednom je trenu Bele najavio posebnog gosta – „Nagovarao sam ga mjesecima, i na kraju sam mu obećao Piranski zaljev. Sigurno ga znate, jer on je iz ovoga grada – Davor Slamnig!“
Pjer Žardin i Psi od Slame - 'Need Your Love So Bad'
Da, da, dragi moji, vaš omiljeni književnik, jedini čovjek koji je osvojio obje najveće nagrade hrvatskih bulevarskih listova – onu Jutarnjeg lista za najbolju knjigu godine (Topli zrak) i onu Večernjeg lista za najbolju priču ('Kak smo svi postali Dalmatinci'), davne 1980. pokazavši guzicu snimio je s Buldožerom kao lead gitarist i vokal jednu od najboljih i do danas najprodavaniju njihovu ploču – Izlog jeftinih slatkiša. Besprijekorno odjeveni Slamnig na kojem ništa nije odavalo godine izuzev laganih naočalskih okvira izašao je sa svojom električnom gitarom na pozornicu pune Tvornice praćen euforičnim divljanjem raznježene publike i briljantno s bendom odsvirao 4 pjesme (među kojima i dva megahita 'Novo vrijeme', te 'Žene i muškarci'). Tako mi svega, to je uistinu u posljednje vrijeme bio jedan od najsvjetlijih trenutaka za nekog hrvatskog književnika.
Nakon što su Buldožerci izašli na dva bisa jer ih je publika dovukla natrag neuobičajeno dugo skandirajući "Ko jebe Buldožer", upalila su se svjetla, radni ljudi i građani razišli su se kućama, netom je prošla ponoć, a ja sam hodao praznom Šubićevom i razmišljao o hrvatskoj književnosti, lažnom Feriću i pravom Slamnigu i shvatio da je opet jedan hrvatski književnik učinio nešto korisno, dobro, veliko, neprijeporno i domoljubno za državu u širem smislu – zaradio nam je Piranski zaljev.
Božidar Pavlović
