Prošli su tjedan zbivanja na britanskoj književnoj sceni bila u znaku poezije. Proglašeni su dobitnici nagrade Forward Poetry, jedne od najcjenjenijih britanskih nagrada za poeziju, koja se od 1991. godine dodjeljuju u 3 kategorije: za najbolju zbirku, za najbolju debitantsku zbirku i za najbolju pjesmu. Izbor ovogodišnjeg pobjednika u prvoj kategoriji svojevrsni je presedan u povijesti nagrade jer je treći put dodijeljena istom čovjeku.
Žiri u kojem se začudo našao i Colin Greenwood, gitarist grupe Radiohead, s 10.000£ nagradio je zbriku The Drowned Book, profesora kreativnog pisanja na fakultetu u Newcastleu Seana O'Briena koji je istu nagradu već pobrao 1995. zbirkom Ghost Train te 2001. zbirkom Downriver (a prošle je godine odnio i nagradu Forward za najbolju pjesmu). Mogli bismo polemizirati o mogućoj nestašici pjesnika na otoku ili sve te silne panegirike jednostavno objasniti činjenicom da je dotični pjesnik predsjednik Pjesničkog društva i stipendist Kraljevskog književnog društva.
Dobitnik u kategoriji najbolje debitantske zbirke, britanski pjesnik indijskog porijekla, Daljit Nagra /naslovna/, također je već u posjedu nagrade Forward za najbolju pjesmu. Na uspjeh iz 2004. nadovezuje se ovogodišnja nagrada vrijedna 5. 000£ koju je Nagra osvojio zbirkom smiješnog naziva Look We Have Coming To Dover! s kojom konkurira i za Guardianovu nagradu za prvu knjigu (Guardian first book award) čiji će dobitnici biti objavljeni 2. prosinca.
Najboljom pjesmom godine koja se nagrađuje s 1.000£ proglašena je pjesma 'Dunt' Alice Oswald, dobitnice nagrade T.S. Eliot 2004. godine.
Svi dobitnici svoje će najbolje pjesme i ove godine objaviti u antologiji The Forward Book of Poetry.
Raja's Love Song
All the girls say they love me
all their mums say I'm lovely —
ever since I lived in the clouds.
Ever since you left me
I've been raining on the road
where you first said you loved me ...
(Daljit Nagra)
Sad prelazimo u drugi ekstrem. Prošlog je tjedna otkriven novi kandidat za najgoreg pjesnika Ujedinjenog Kraljevstva. Radi se o Theophilu Julesu-Henriju Marzialsu čija je pjesma 'A Tragedy' u svoje doba (kasno 19. stoljeće) bila vrlo cijenjena, dok kod današnjeg čitatelja izaziva najmanje smiješak, ako ne i podsmijeh, tvrde administratori na stranici The Oxford Dictionary of National Biography koji su nedavno svojoj opsežnoj bazi biografija dodali i Marzialsovu.
I Kathryn Petras urednica knjige Najgora pjesma ikad napisana na engleskom jeziku (The Worst Poem Ever Written in the English Language) potvrđuje ovaj izbor: "Ta je pjesma pravi prototip grozote".
Evo dokaza:
A Tragedy
Death!
Plop.
The barges down in the river flop.
Flop, plop,
Above, beneath.
From the slimy branches the grey drips drop...
To the oozy waters, that lounge and flop...
And my head shrieks - "Stop"
And my heart shrieks - "Die."...
Ugh! yet I knew - I knew
If a woman is false can a friend by true?
It was only a lie from beginning to end--
My Devil - My "friend."...
So what do I care,
And my head is empty as air -
I can do,
I can dare
(Plop, plop
The barges flop
Drip, drop.)
I can dare, I can dare!
And let myself all run away with my head
And stop.
Drop
Dead.
Plop, flop,
Plop.
(Theophile Marzials)
Priznajte, malo podsjeća na Severininu 'Moju štiku' sa svim tim plop, plop, flop, drip i drop onomatopejama. Sjećate se hop, hop, mrk, mrk, zvrc, zvrc, kuc, kuc, štuc, ojda da, ojda daj, ojda daj daj, ...
