Page arrow

Još jedno sjećanje na 1968.

Large 979
Petak
20.06.2008.

I mi smo se odlučili prikloniti ovosezonskoj retro-modi, pa umjesto kostimića Viviane Westwood donosimo tko-zna-koje po redu, ali ovaj put poetsko i snažno prisjećanje na 1968.

Zadnja knjiga Harija Kunzrua, koji je prošli tjedan s kolegama iz časopisa Mute posjetio Zagreb i Split, tematizira upravo navedenu godinu. U kontektstu Kunzruove dobi (rođen je 1969.) knjiga My Revolutions za njega je više povijesni, nego politički roman, priznao nam je, potvrdivši tako svoju fascinaciju poviješću kojom se bavio i u prethodnom djelu Impresionist (Indija 20-tih godina prošlog stoljeća), a bavit će se i u sljedećem romanu smještenom u Indiju 17. stoljeća. Kronološka mu dob definitivno ne odgovara poetskoj.

Glavni lik romana, Mike Frame, sprema se proslaviti 50. rođendan. Godina je 1995. i svijet živi u iščekivanju novog milenija. Još se nije desio 11. rujna, još se nije pojavila Al-Qaida i Mike živi svoj provincijski život podržavajući poduzetničke poduhvate svoje supruge Mirande. I bez njegove tajanstvene prošlosti (koja će se ubrzo otkriti, baš kao što i pištolj mora opaliti nakon što se pojavi), za Mikea bi bilo pravo vrijeme za 'čišćenje ormara'.

My Revolutions govori o tome kako je nekad bilo imati 22, a kako je danas imati 50 godina. Mike je 1968. bio Chris Carver, revolucionar i idealist koji se, nošen burnim zbivanjima postupno pretvorio u terorista, želeći uobličiti svoje ideale, da bi pedesetu dočekao kao pragmatični Mike Frame, uokviren u društvo, sistem i svoj život.


My Revolutions možemo čitati i kao povijesni roman, kao osobnu priču o suočavanju s gubitkom ideala, kao tekst o pitanju identiteta i onoga što nas čini nama samima, a to je ujedno i roman o Londonu, odnosno East Endu u kojem Kunzru živi. Kako nam je rekao za razgovora u Booksi, upravo je East End prvo mjesto kamo dolaze imigranti iz cijeloga svijeta da bi započeli nov život. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u jeftine se stanove useljavala radnička klasa i radila u lakoj industriji. Gašenjem industrije ta je radnička klasa istjerana, a ispražnjena postrojenja postala su meta mladim umjetnicima koji su u njima napravili svoje prostore za stanovanje i rad. Za umjetnicima su došli ugostitelji, otvorili male barove i kvart je počeo živjeti. Miris novca namirisale su banke i East End je ubrzo postao kvart skupih stanova i bogatih pridošlica. Siromašni radnici, imigranti iz Bangladeša i na kraju mladi i neafirmirani umjetnici svoj su kruh prisiljeni tražiti na nekim drugim mjestima, u nekim drugim kvartovima.

Sam Hari Kunzru danas je prilično daleko od svog glavnog lika, Mikea Framea - aktivan je član engleskog PEN-a preko kojeg poduzima vrlo konkretne akcije vezane uz pomoć kolegama piscima koji su zbog svog pisanja i angažmana politički progonjeni u svojim zemljama, te je član uredništva časopisa Metamute koji tematizira kulturu i politiku nakon pojave novih medija i bavi se problemima suvremenog društva.


A kad smo Kunzrua upitali koliko danas imamo potencijala za promjene u odnosu na '68., rekao nam je: "Ljudi danas prilično teško mogu zamisliti bilo kakve promjene i bilo kakvu alternativu ovakvom društvu, ali nije istina da izazovi ne postoje. U svakom slučaju, danas smo puno bliže 68. nego što smo bili 90-tih." 

Možda će vas zanimati
Video
Homepage 289158 262044613831258 77084712 o 01.04.2021.

Razgovor s Harijem Kunzruom

Ako ste propustili uživo pogledati razgovor s britanskim piscem i novinarom Harijem Kunzruom, ne propustite pogledati snimku!

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu