Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija

Festival poezije BRUTAL

Large 68
Nedjelja
15.04.2007.

SILVESTAR VRLJIĆ Idejni začetnik i tvorac Festivala


Udruga za promicanje kulture i umjetnosti Brutal u suradnji s Booksom i udrugom Bijeli val od 17. do 19. travnja 2007. godine organizira 2. međunarodni festival suvremene poezije. 

Sudionici festivala su Marija Andrijašević (Hrvatska), Primož Čučnik (Slovenija), Catharina Gripenberg (Finska), Sonja Harter (Austrija), Mário Rui de Oliveira (Portugal), Ivana Simić Bodrožić (Hrvatska), Christian Sinicco (Italija), Ingrid Storholmen (Norveška) i Sigurbjörg Thrastardóttir (Island).

Svi sudionici 2. međunarodnog festivala suvremene poezije nagrađivani su i službeno priznati mladi autori. U sklopu festivala Brutal će objaviti knjigu pod nazivom Kucanje skrivenog središta / Beating of the hidden heart u kojoj će biti objavljena poezija svih sudionika u originalima i prijevodima inozemnih pjesnika na hrvatski jezik te originalima i prijevodima hrvatskih pjesnika na engleski jezik. 

Program službeno započinje 17. travnja u 20 sati u klubu Gjuro II nastupom sudionika festivala i koncertom dviju mladih punk rock grupa - P.U.P. (Poruka u prazno) i Dolibasija. Prijevode stihova čitat će dramski umjetnici Helena Kalinić i Janko Popović Volarić, a voditeljica programa je Ana Maras.

Druga dva dana, 18. i 19. travnja, od 19 sati u Booksi ćemo slušati pjesnike kako čitaju svoje pjesme nakon čega ćemo se lijepo družiti.

 

marija andrijašević

MARIJA ANDRIJAŠEVIĆ rođena je 1984. godine u Splitu. Poeziju je objavljivala u časopisu pjesničke prakse Poezija, riječkom časopisu za kulturu Re, časopisu 04 megazine za hakiranje stvarnosti te virtualnom časopisu za književnost Knjigomat. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike 2007. godine.


kad hodaš se mamuza, kad hodam se kaubojski mamuzamo
(moja debela guzica i ja)

(na izložbi)
malo te posmatram u tegli kimchija.
mislim, zanimljivo je da uopće nisi u prostoriji.
okrećem se. oko sebe. dosadno mi je.
pojas omotan oko struka urezuje se u mlado meso.
kutrim u sebi. prestat će čim zaboravim kako izgleda.
(u bolnici)
u mraku se premalo vidi, taman onoliko koliko čovjek može
podnijeti.
scrooge, meni se ovako ne podnosi ništa. uopće.
budi dobra. tretirat ćemo te elektrošokovima.
trikoderima istražuju mozak. fantomski skidaju sve uruke s
mojih leđa.
davide, svašta su mi radili.
na ulazu za ct drže stari rendgen.
neka je žena objašnjavala petogodišnjoj djevojčici čemu je
to sve služilo.
mama, ti si ra-di-o-log?
moja je majka mene ozračila.
(devedeset i peta i dvije tisuće i šesta)
ja bih da pero ode na stranicu 344., ali ta stranica ne postoji.
pero je odavno promijenio i ime i adresu.
ušetala sam joj u sobu i rekla: mene tu boli. šta je to?
a ona je rekla: ništa. bit će sve u redu.
zato je danas mrzim. jer baš ništa nije u redu.
jer me, otkako je znam, samo laže.
jer te, otkako te znam, samo lažem.
al’ imam opravdanje.
uvijek kad od srama počnem brojati svoje nožne prste
mogu reći:
davide, svašta su mi radili.

 

primož čučnik
PRIMOŽ ČUČNIK rođen je 1971. godine u Ljubljani (Slovenija). Objavio je šest zbirki poezije: Dve zimi (Dvije zime, 1999, Nagrada za prvu knjigu), Ritem v rokah (Ritam u rukama, 2002, Zlatna ptica), Oda na manhatanski aveniji (Oda na Aveniji Manhattan, 2003, u suautorstvu s Gregorom Podlogarom i Žigom Karižom), Akordi (Akordi, 2004), Nova okna (Novi prozori, 2005) i Sekira v medu (Sjekira u medu, izbrane pjesme, 2006). (Su)preveo je nekoliko ključnih suvremenih pjesnika s poljskog i engleskog (Bia³oszewski, Sommer, ¦wietlicki, Wiedemann, O’Hara, Bishop, Ashbery). Na poljskom je 2002. godine objavljen izbor njegovih pjesama naslovljen Zapach herbaty, a pjesme su mu uključene i u antologiju A Fine Line: New Poetry from Eastern & Central Europe. Član je uredništva časopisa Literatura te urednik i osnivač džepne izdavačke kuće Šerpa. Osim toga piše književne kritike, razmišlja o glazbi, nastupa sam i/ili uz kontrabasista i skladatelja Tomaža Groma.


Velikoj tišini

1.
Tihe strmine, bura buči u dolinu,
osojne ulice i u bubnjićima
glazba koja odzvanja, koja razbija
radosnu tišinu i zariva se u ženu,

muškarca, da je slušaju i stisnu
u zagrljaju, tamo gdje topli zrak
nosi promjenu, u hladne krajeve
koji su u mislima dok vode ljubav, sve

dok vrućina ne popusti i ne utihne
buka sa ceste, kaos supermarketa
koji ne mogu zamijeniti ni utješiti samoću,
kao što glazba u neizvježbanu uhu

ne nadjačava štropot prometnih
gužvi, zavijanja sirena ili gipka
stanja konačnih tijela i stalnih
položaja zvijezda u jasnim noćima.

2.
Volio bih se približiti, no tvoja glazba je
toliko udaljena da je uho ne dohvaća,
i ono što se vrti na radiju nije usporedivo,
slab izbor na običan dan,

kad je sve što čujem drukčija,
nepojašnjiva aritmična tišina,
u mojim nenaviklim ušima, sluh,
koji nijemo vreba kad automobili gase

motore i monotoni ritmovi stroja
iz garaže prestanu udarati i nema ugodnih
ruku na tipkama po kojima zasviraš bilo
što, nikad ne prepoznajem melodiju,

ali što želi biti čujno jest čujno i vrti
se, a ja bih radije slušao ono čega nema,
zato izujem cipele, uđem u rijeku,
slijem se s mimogrednim stvarima.

3.
I neki kažu da postoji još i druga, viša
glazba, koju trebamo osluhnuti, želimo
li čuti, premda osim sa šutnjom,
nije dobro odgovarati bučnoj tišini;

neka, dakle, budu tvoje ruke čiste i
žene, muškarci zagrljeni, radnici, gore,
sigurni od padova i vozači
zaštićeni od nesreća, glazbenici neka

začuju svoje instrumente u točnom
tonu i jednako učini s onima,
koji su na ulici, sluh nasloni na
zidove i osluhni kucanje skrivenog

središta, neka zazvuči u gradu, jer u
svom padu oni bi htjeli biti savršeni,
zato ne razdiri našu iznimnost,
koju slavim u budnoj poeziji.


 

catharina gripenberg
CATHARINA GRIPENBERG
rođena je 1977. godine u Jakobstadu na zapadnoj obali Finske. Studirala je književnost u Helsinkiju. Trenutno živi u Kopenhagenu. Objavila je tri zbirke pjesama: På liabilden är huvudet proppfullt av lycka (Na slajdu, glava je prepunjena srećom, 1999), Ödemjuka belles letters från en till en (Pisma skromnih ljepotica od jedan do jedan, 2002) i Ta min hand, det vore underligt (Uzmi mi ruku, bilo bi čudno, 2007). Gripenberg pripada švedskoj govornoj manjini u Finskoj i piše na švedskom jeziku. Piše i kazališne drame.


Čuvaj se među mirisnim božurima i čičcima. Ne dozivaj
zviždanjem put
među biljkama nametnicima i bunikama. Imaš li nešto za obaviti
u šumi
mogao bi se odjednom naći između ženke soba i njezinog mladunca.
Najbolje bi onda bilo da usmjeriš dah prema grlu, a kurs prema moru
i da se zatim baciš uz najbliži kamen. Sob dahće dok prolazi pored
tebe.
Podiže pogled tek tamo u teretnoj luci.
Čekaj uz kamen tri dana.
Slobodno se sprijatelji s mladuncem. Pusti ga da ti leži uz noge
dok pričaš lovačke priče pod nebom borova.
Dođe li za tri dana lučki radnik i obavijesti te
da je sob koji je isplovio primijećen na palubi
možeš otići kući.
Ali nađeš li se između medvjedice i njezinog mladunca:
Ne miči se.
Otkopčaj prsni koš i pusti van one koje voliš.
Potrčiš li prema najbližoj kući: nadajmo se da će netko
otvoriti ventile i povikati moraš stati jer medvjed
proždire na manje od metra od tvoje glave.
Kada dođe zima možeš se vratiti i stresti one
koje voliš s vrhova jela.

 

sonja harter
SONJA HARTER
rođena je u Grazu (Austrija) 1983. godine. Studira njemačku književnost. Poeziju i prozu objavljivala je u brojnim književnim časopisima, antologijama (Landvermessung, Jahrbuch der Lyrik...) i na austrijskom nacionalnom radiju (ORF). Prvu zbirku poezije barfuß richtung festland objavila je 2005. godine. Radi kao novinarka za kulturni odjel Austrijske novinske agencije (APA) u Beču. Dobitnica je nagrade grada Graza za razvoj književnosti 2003, književne stipendije grada Graza 2005. i frauen.kunst.preis (ženske nagrade za umjetnost) 2006. godine.


prvi koraci
još danas
iz grada

udati se
ili čak više uopće
ne ići na telefon
na dvjema nogama
pod trešnjevim cvjetovima
a pogled

prema babilonu

                žuta kurva


 

mario rui de oliveira
MÁRIO RUI DE OLIVEIRA
rođen je u Joaneu (Portugal) 1973. godine. Studirao je teologiju i doktorirao kanonsko pravo. Prevodi s talijanskog jezika. Objavio je dvije zbirke pjesama: O Vento da Noite (Vjetar noći, 2002) i O Bairro Judaico (Židovska četvrt, 2003). Poezija mu je uvrštena u antologiju Anos 90 e agora. Uma antologia da nova poesia portuguesa (90-te i sada. Antologija nove portugalske poezije). Surađuje na časopisima za poeziju i umjetničkim katalozima.


Židovska četvrt

U nejasnoj posudi, sjaj

zato si savjetovala
mračniji put
rijetke, nevjerojatne priče
kao one žene
iz židovske četvrti
koja je brojala svoj život
po neobičnom kalendaru
limuna i jegulja

u svakom je času predviđala
vlastito iščeznuće
i bilo je užasavajuće jednostavnosti
u nikakvoj težini svjetlosti

toliko strahujem
od ogoljenosti
tog konačnog imena



ivana simić bodrožić

IVANA SIMIĆ BODROŽIĆ rođena je 1982. godine u Vukovaru (Hrvatska). Apsolventica je fi lozofi je i Hrvatskih studija. 2005. godine dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike za zbirku Prvi korak u tamu i nagradu Kvirin Matice Hrvatske Sisak u kategoriji za najbolju zbirku pjesnika do 35 godina. Objavljivala je poeziju u brojnim književnim časopisima, a pjesme su joj uvrštene u antologiju hrvatske poezije 1995.-2005. Utjeha kaosa.


* * *

Noć je bila duga, izlazi sunce.
Puniš pluća zrakom, za plač, za život pa onda maleni osmjeh.
Moramo se umiti svako jutro, moje zlato,
Uhvatim se kako ti tepam, da te Bog vidi,
govorila je moja baka,
dugo je žmirio, barem na jedno oko, mislim ja.
Majka Božja plače kad malene curice prde,
rekla je komšinica Marija,
a moja mama uvijek doda manje doktoru, manje doktoru,
uvijek pijevno i uvijek dvaput.
Odmah neizostavno tražiš hranu, moje tijelo,
nema stajanja, odmora, odlaganja.
Svi sveci na nebu uprli su oči u nas,
grli me tvoje malo, obvezujuće tijelo.
I danas sam tvoja mama, hrana, sve na svijetu,
tako dovoljna.


 

christian sinicco
CHRISTIAN SINICCO
je rođen u Trstu (Italija) 1975. godine. Jedan je od osnivača Kulturne udruge Gli Ammutinati, u čijoj organizaciji sudjeluje u brojnim javnim čitanjima i festivalima. Urednik je internet bloga Absolute Poetry i internet magazina Fucine Mute. Objavio je zbirku pjesama Passando per New York (2005, Prolazeći kroz New York).


prolaz po neboderima
jedne pjesme Mattea Danielija i Rafaela Albertija

Ovaj čudan sumrak
oslobođen stihovima
dok govoriš da čujemo se češće
– koliko toga može čuti srce
dok odpuhuje list, učinivši da postane
zrak na mojim ustima –
u kojem god smjeru da titra
u nama trči i po svijetu.
Dok učio sam od tebe i ti od mene
kako u pogledu nositi riječi
koje drukčije ne bi ni postojale,
bilo je to vrijeme kada smo mislili
da se ništa ne može dogoditi
ako se ne prošećemo Suncem. Nismo mislili,
bilo je sutra.

 

ingrid storholmen
INGRID STORHOLMEN rođena je 1976. godine u Verdalu (Norveška). Objavila je dvije zbirke pjesama: Krypskyttarloven (Krivolovčev zakon, 2001) i Skamtalen. Graceland (Govor srama. Graceland, 2005). Njezina nova knjiga Siriboka bit će objavljena ove godine. Storholmen je centralna fi gura suvremene norveške poezije. Zajedno s kolegama, domaćin je godišnjeg festivala poezije ĆÅ u Trondheimu. Bila je suurednica avangardnog literarnog časopisa LUJ. Studirala je komparativnu književnost na Sveučilištu u Oslu i književni je urednik u vodećem norveškom časopisu za kulturu Morgenbladet. Živi u Trondheimu.

*

Može li lice oprostiti zrcalu           Ili zrcalo licu
Vidim crte za koje mislim da su moje
Vidim jednu majčinu crtu, crtu njezine majke i njezine
One hoće svojom sporošću pokazati odrazu u zrcalu kako to izgleda
Bdijem pažljivo nad licem svojim, tako da ne vidim kako se mijenja

Moja pripovijest nije moja
Ono za čime tragam nije moje

Ali ja sam ta koja otvara ovu uspomenu
ja je predajem dalje
tebi, tebi što ćeš se nazvati mojim djetetom
pružam prošlost da je možeš pozdraviti
i zapamti: Podrijetlo ljubavi prethodi osjetilima
ali ipak od njih nastaje, kao što naša odjeća mora izgubiti malo od
spoznaje o nama (oblik, miris) prije nego je ponovno navučemo na sebe

 

sigurbjorg thrastardottir
SIGURBJÖRG THRASTARDÓTTIR
(orig. Sigurbjörg Þrastardóttir) rođena je u Akranesu (Island)1973. godine. Živi u Reykjavíku. Objavila je tri zbirke pjesama: Blálogaland (Zemlja plavih plamenova, 1999), Hnattfl ug (Okrugletenje, 2000) koja je ujedno proglašena i najboljom zbirkom poezije sezone i Túlípanafallhlífar (Padobrani tulipana, 2003). Objavila je također i roman Sólar saga (Sunčeva priča) koji je 2002. godine dobio nagradu Tómas Gudmundsson. Th rastardóttir također piše i dramske tekstove i kazališne adaptacije od kojih su četiri postavljene na scenu: Mađur & kona: Egglos (Muškarac & Žena: Ovulacija), Th rjár Maríur (Tri Marije), Hreindýr og Ísbjörn óskast (Traže se sjeverni jelen i polarni medvjed) i Gunnlađar saga (Gunnlod saga). Sudjelovala je na brojnim književnim manifestacijama u Pragu, Leipzigu, Helsinkiju, Vilniusu, Bologni, Parizu, Beogradu i Zagrebu.


Oplodnja

U meni
pliva riba
hrabro u krugovima i škaklja
čudno
osjetiti nešto živo u sebi

to je sigurno umjetno uzgojen losos
pokušala sam pojesti riblju hranu
da ga usrećim
ali ipak mi se čini da su mi organi pojedeni
jedan za drugim

ne znam
koliko to dugo već imam u sebi
ni kako se to stanje zove
kod drugih
možda želja, strah,
orgazam

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu