Page arrow

Džezologija

Large 449
Nedjelja
28.10.2007.

'Poslijepodne jednog fauna' Stephanea Mallarmea primjer je kojom je jedna književna vrsta (lirska pjesma) nadahnula nastanak istoimena preludija Claudea Debussyja, riječ je zvukom postala. A kako stvar stoji s džezom? Najčešće književne vrste koje se uglazbljuju ili nadahnjuju džez-kompoziciju kao podlogu za improvizaciju su poezija i roman, dok esej nastaje kao post-festum tog iskustva i kritičkog doživljaja umjetničkog djela.

Počeci akademskog izučavanja dodirnih točaka između džeza i književnosti datiraju iz 80-ih. Danas su u okviru Afroameričkih studija kao sastavnice Kulturalnih studija na sveučilištima u SAD-u i djelomice u Europi rezultati tih dodirnih točaka izrazito specijalizirani. Eseje o sceni 'džez-književnosti' objavljuju specijalizirani časopisi i katedre, profesori, pisci i umjetnici uglavnom nepoznati našoj književnoj sceni.

Temu je nezahvalno obrađivati kronološki iako se, zapravo, ograničavamo na književnost dvadesetog stoljeća. Početke džeza nalazimo u njuorlinskom džezu koji datira iz razdoblja nakon američko-španjolskog rata na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Prema pisanim i fonografskim dokumentima tog razdoblja, džez se u tom razdoblju izvodio po bordelima pa glazba dobiva ime po slengovskom izrazu koji znači seksualni odnos. Michael Ondatjee, hvaljeni kanadski pisac, za svoj prvi roman Zvuk krvi (Coming Through Slaughter) iz 1976. nadahnuo se upravo tom epohom. U arhivama Louisiane rekonstruirao je priču o trubaču Buddyju Boldenu i fotografu E.J. Bellocqu iz razdoblja oko 1900.

Etapu 20-ih godina pokrivaju romani Jazz Toni Morrison iz 1992. i Veliki Gatsby F. Scotta Fitzgeralda objavljen još 1925. Morrisonova je napisala priču o crnačkom društvu koristeći u motivaciji likova metode karakteristične za jazz-improvizaciju, dok Fitzgerald u književnost uvodi pojam 'jazz razdoblje' kao vrijeme nakon prohibicije.

Miles Davis i Charlie Parker

Zahvaljujući interesu za afroamerički džez u Europi, pogotovo u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, glazbenici iz New Yorka počinju upoznavati europski kontinent, te se Miles Davis, Charlie Parker i Dizzy Gillespie druže s Jeanne Moreau, Louisom Malleom i Borisom Vianom, kreolski saksofonist Sidney Bechet biva proglašen počasnim građaninom Francuske, te posmrtno dobiva i svoju ulicu, dok u SAD-u prvi 'white negro' Mezz Mezzrow objavljuje autobiografiju Really the Blues

U sklopu pojave kontrakultura pedesetih godina, Jack Kerouac i Allen Ginsberg, američki bitnici, pisali su svoje poeme bez predumišljaja ili ispravljanja tragajući za umjetnošću koja nije posredovana intelektom, pri čemu se pozivaju na improvizaciju Charlieja Parkera i Lestera Younga, istaknutih džezista. Čitava Kerouacova generacija bila je pod velikim utjecajem Mezzrovljeve autobiografije.

U 60-im godinama u sklopu pokreta civilnog društva javljaju se građanski pokreti za prava Afroamerikanaca. Od pjesnika toga doba ističu se Langston Hughes i Amiri Baraka, a jake socijalne teme nalazimo i u pjesmama Gila-Scotta Herona od kojih je najpoznatija 'The Revolution Will Not Be Televised' koju je otpjevao prvo sam, a kasnije su je obradili ili parafrazirali mnogi glazbenici poput The Last Poets, Public Enemy, Common, Jamiroquai, Elvisa Costella, Princea, Sarah Jones ili The Pulp. Pjesnici često surađuju s poznatim jazzistima, pjesništvo je snažno nacionalno i politički obojeno, a John Coltrane svoju je fascinaciju Lutherom Kingom prenio u svoje solo-izvedbe u njima imitirajući ritmične infleksije Kingova glasa.

   'The Revolution Will Not Be Televised': Gil Scott Heron


Krajem 1967. nastaje i alegorijska kratka priča 'Bas-saksofon' češko-kanadskog pisca Josefa Škvoreckog koja govori o kapelama (big-bandovima) koji su djelovali u Češkoj pod nacističkom okupacijom. U europskom džezu možemo izdvojiti moskovskog klavirista Simona Nabatova koji je snimio albume nadahnute poezijom Josefa Brodskog i romanom Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova. Naposljetku, vokalist Phil Minton i klavirist Veryan Weston u skladu sa svojim ljevičarskim svjetonazorom nadahnuće su pronašli u pjesmama iz zatvorskog dnevnika Ho Ši Mina, anticipirajući tako na svoj način i recentnu Žižekovu fascinaciju Mao Ce Tungom.

Vid Jeraj 

Književnu slušaonicu Vida Jeraja poslušajte u utorak 30.10.2007. u 20 sati u Booksi.

Možda će vas zanimati
U fokusu
Homepage dizajn bez naslova  15 08.03.2021.

Praktični osmomartovski vodič za i kroz književne nagrade

Koji su sve mogući razlozi koji dovedu do tako očigledne posljedice da književnost žena nije podjednako nagrađivana i vrednovana kao muško stvaralaštvo? Još uvijek aktualan tekst Nađe Bobičić.

Piše: Nađa Bobičić

Preporuke
Homepage 1830 12.01.2010.

Začitavanje: 'Divisadero'

Petnaest godina nakon 'Engleskog pacijenta' Michael Ondaatje opet mami pričama o ratu, senzualnosti, identitetu i neostvarenim životima. 

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu