Sean O'Brien, profesor kreativnog pisanja na fakultetu u Newcastleu i omiljeni otočki pjesnik, očito je vješt s jezikom. Upravo je proglašen dobitnikom nagrade T.S. Eliot za najbolju pjesničku zbirku izdanu 2007. čime je postao prvi autor koji je iste godine osvojio dvije najprestižnije britanske nagrade za poeziju.
Da vas podsjetimo, predsjednik Pjesničkog društva i stipendist Kraljevskog književnog društva, u listopadu prošle godine istom je zbirkom, nazvanom The Drowned Book, odnio nagradu Forward za poeziju. Taj je događaj bio presedan sam za sebe, jer je to O'Brienu bio već 4 Forward (3 za najbolju zbirku 1995., 2005., 2007. te 1 za najbolju pjesmu 2006.), ali to smo već popratili ovdje.
U finalu utrke za T.S. Eliota za 2007. našli su se zbirka Common Prayer Fione Sampson, urednice časopisa Poetry Review te zbirka A Book of Lives, 87-godišnjeg škotskog pjesnika laureata Edwina Morgana. No, žiri kojim je predsjedao još jedan pjesnik - Peter Porter, odlučio je, zbog "humora i duboke melankolije", s 15.000 funti nagraditi O'Brienove stihove koji, obilato se koristeći motivom vode, zapravo opisuju mračnu atmosferu industrijskih gradova sjeverne Engleske odakle i sam pjesnik potječe - odrastao je u Hullu.
Nagrada T.S. Eliot inaugurirana je 1993. godine povodom obilježavanja 40. godišnjice osnutka društva Poetry Book, za čije je pokretanje zaslužan američki pjesnik s britanskom putovnicom i njome se nagrađuju najbolje zbirke autora objavljenih u Ujedinjenom kraljevstvu i u Republici Irskoj. Neki od prijašnjih dobitnika nagrade su Seamus Heaney, Ted Hughes, Carol Ann Duffy, Paul Muldoon itd.
Ángel González, jedan od najistaknutijih španjolskih pjesnika 20. stoljeća, dobitnik brojnih nagrada među kojima se ističu Príncipe de Asturias (1985.), Reina Sofia (1996.) te Antonio Machado (1962.), umro je 12. siječnja u 82. godini u bolnici u Madridu zbog zatajenja pluća.
Kao žustri protivnik Francova režima i pripadnik aktivistički nastrojene Generacije 50 koja se pjesnički oblikovala za vrijeme građanskog rata, bio je primoran napustiti domovinu. Iselio se u SAD, gdje je bio profesor na sveučilištu Alburqueque u Novom Meksiku, no ipak je 1996. godine izabran za člana Kraljevske akademije za španjolski jezik, institucije koja službeno skrbi za čistoću jezika.
Pisao je intimističku poeziju o prolaznosti vremena i ljubavi, a najpoznatije su mu zbirke Áspero mundo (1956.), Grado elemental (1962.) i A todo amor (1988).
Sa španjolskim kantautorom Pedrom Guerrom 2003. je surađivao na književno-glazbenom projektu La palabra en el aire, a godinu dana poslije njegove su pjesme uglazbili pijanist Alejandro Zabala i harmonikaš Salvador Parada na albumu 'Voz que soledad sonando'.
Njegovi će posmrtni ostaci biti pokopani 19. siječnja u obiteljskoj grobnici u rodnom mu gradu Oviedu.
