Timesonline najavljuje novu knjigu Britanca Christophera Bigsbyja, jedine osobe koja je za Millerova života imala pristup njegovim radovima. Miller je strahovito čuvao svoju privatnost, bojao se novinara, biografa i sličnih znatiželjnika koji, kako je govorio, djela analiziraju koristeći se tračem i nagađanjem zbog čega godinama nikoga nije puštao ni primirisati njegovom arhivu. Jedina iznimka bio je učenjak Bigsby koji je s Millerom izgradio poseban odnos pa mu je slavni američki dramatičar, zbog konstruktivne kritike, godinama slao kopije svojih drama. Kad je Bigsby izrazio želju da napiše ultimativnu Millerovu biografiju, ovaj mu je otvorio vrata svojeg arhiva te mu ga je poslije svoje smrti 2005. ostavio na korištenje, zahvaljujući čemu će krajem studenoga izdavač Weidenfeld & Nicolson objaviti Bigsbyjevu knjigu Arthur Miller: The Definitive Biography.
Najzanimljiviji dio te knjige ne obrađuje Millerov brak s platinastom filmskom bombicom Marilyn Monroe nego Millerova neobjavljena djela. Riječ je o dvama romanima i pet priča napisanima u rasponu od sredine tridesetih do sredine pedesetih 20. stoljeća. Iako ih je Miller pokušao objaviti u raznim časopisima, priče su zbog eksplicitnih opisa seksa u ono doba bile neprihvatljive. U jednoj priči iz 1940. nazvanoj, u maniri crne kronike, 'Schleifer, Albert, 49' prepoznaje se zaplet iz Pulitzerom nagrađene drame Smrt trgovačkog putnika – Albert, trgovački putnik, prvotna je inkarnacija Willyja Lomana.
Iako je Miller karijeru izgradio unutar gabarita realizma, Bigsby otkriva da je kao mladić dosta eksperimentirao s prozom toka svijesti. Jedan takav nezavršeni roman sa sobom donosi i novo otkriće. Čak 180 stranica što rukom pisanog, što tipkanog teksta otkriva da je Miller bio veliki antirasist mnogo prije no što su antirasizam popularizirali pokreti za ljudska prava. "Iznenadio sam se otkrivši da je bio toliko zainteresiran za rasna pitanja. Znali smo da se zanimao za antisemitizam, ali ne i da ga zanimaju odnosi crnaca i bijelaca. Kad su procvali pokreti za ljudska prava, malo se povukao, ali ovaj tekst ukazuje da je bio zabrinut zbog položaja Afroamerikanaca."
Iako Bigsby nije nositelj prava na Millerova neobjavljena djela, ipak je autoritet za Millera pa su ga novinari inspirirani natezanjem oko Nabokovljeve ostavštine priupitali bi li Miller pristao na objavljivanje zaboravljenih djela. Bigsby, koji je i sam nedavno objavio roman márqezovski nazvan One Hundred Days: One Hundred Nights koji govori o prošlosti i povijesti fikcionalne južnoameričke države, tvrdi da priče sigurno bi, ali da roman, na kojem je radio čitavog života i koji je prepun očitih referenci na ljude i događaje oko njega, zacijelo ne bi.
