U subotu navečer u Booksi su proglašeni najbolji mladi kritičari umjetnosti – Nađa Bobičić iz Podgorice u području književnosti, Bojan Krištofić iz Zagreba u području vizualnih te Nikola Skočajić iz Beograda u području izvedbenih umjetnosti. Nagrada je rezultat regionalnog projekta 'Criticize This!' u kojem je kroz godinu i pol dana sudjelovalo tridesetak mladih kritičara iz regije a kojeg su provele organizacije Kurziv i Kulturtreger iz Zagreba, SEEcult i Beton iz Beograda te Plima iz Ulcinja, a uz financijsku podršku EU programa Kultura 2007 – 2013.
Na dodjeli nagrada sudjelovao je i poznati beogradski umjetnički kolektiv 'grupa škart' čiji su rad pobjednici dobili u trajno vlasništvo, a dobili su i zajamčeni angažman za neke od vodećih regionalnih kulturnih portala koji će objavljivati njihove kritike.
Na ceremoniji dodjele nagrada 'grupa škart' je zajedno s posjetiteljima u Booksi izvela 'Šta zna šta, šta je šta', jednu od najnovijih pjesama koje nastaju u suradnji 'škartovaca' i jednog od najpoznatijih suvremenih srpskih pisaca Davida Albaharija.
Nađa Bobičić iz Podgorice diplomirala je na Katedri za književnost i književnu teoriju na Filološkom fakultetu u Beogradu gdje trenutno pohađa i magistarski studij književnosti. Na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu završila je dvosemestralni kolegij na temu LGBT/queer identiteta u organizaciji Centra za kvir studije. Živi na relaciji Beograd - Podgorica.
Nikola Skočajić student je dramaturgije na Akademiji dramskih umetnosti u Beogradu te japanskog jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu. Pisao je i objavljivao kazališne kritike u studentskim časopisima u Beogradu i Prištini te sudjelovao u programu Art Critics Europe u Amsterdamu. Živi i radi u Beogradu.
Bojan Krištofić diplomirao je dizajn na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Stalni je suradnik portala www.dizajn.hr Hrvatskog dizajnerskog društva i časopisa Zarez, te je osvojio nagradu za dizajn plakata međunarodne manifestacije World Industrial Design Day 2010. Živi i radi u Zagrebu.
Ono što se u romanu propagira kao natprirodna, parapsihološka stvarnost, zapravo predstavlja jedan novi dogmatski kompromis.