BOOKSA.HR - VIJESTI vijesti, informacije o knjigama, program, biografije pisaca, nagradne igre. http://www.booksa.hr/ Može li roman biti malo što i što je to malo što!? <p> Ako nam je stvaran život dosadan – nije loše odati se romanima Stephena Kinga, ali stvaran život postao je vrlo sličan romanima strave i užasa i stoga danas želimo romane u kojima se živi na rubu dosade.</p> <p> Ovih dana Booksin znanstveni tim, koji u narednih šest mjeseci predsjedava velikim europskim projektom <em>Temelji literature budućnosti i supernajnovija gibanja u romanu</em>, započeo je suradnju s kolegama iz <em>Luksemburškog kruga iscrtanog nečim</em> na čijem čelu je <strong>dr. Miranda Omashka</strong>. Ona i <strong>dr. Slonek</strong> već su surađivali na cijelom nizu projekata, a ovo najnovije moglo bi biti i kruna njihovog znanstvenog djelovanja!</p> <p> Najbolje da odmah prijeđemo na stvar. Prošlog ljeta tim <strong>Omashka-Slonek</strong> intervjuirao je oko šest tisuća strastvenih čitatelja s područja EU-a. Proučavajući prikupljene materijale uočili su upravo šokantne stvari. Naime što, pripadnici novog soja čitatelja oboružani su Kindle-ovima i kao takvi predstavljaju istinske hodajuće knjižnice. Mnogi od njih na svojim robusnim fensi-šmensi readerima imaju stotine i stotine, pa čak i tisuće i tisuće knjiga, pa se, znajući koliko knjiga imaju na raspolaganju, počinju čudno ponašati.</p> <p> Kao prvo, rado će vam i s neskrivenom nadmenošću reći koliko knjiga trenutno imaju na svojem Kindle-u, iako ih vi to uopće niste ni pitali. Još ako vas vide s običnom knjigom u ruci ili, gluho i ćoravo bilo, ako kažete da baš idete u knjižnicu – gledat će vas kao da ste pračovjek ili pračovječica, biće koje se greškom našlo u budućnosti. U početnoj fazi istraživanja mislilo se da je ovdje riječ o najobičnijoj umišljenosti, no daljnjim proučavanjem tim Omashka-Slonek shvaća da je problem kud i kamo složeniji.</p> <p> Dobar dio novog soja čitatelja zapravo je duboko nesretan. Dok su prije čitali po dvije, tri ili pet knjiga u isto vrijeme, danas čitaju i po dvadeset-trideset knjiga i stalno otvaraju nove! U ovoj pak fazi istraživanja došlo se do još jednog pogrešnog zaključka, a koji glasi: <em>nije dobro kada čovjek ima nečega previše</em>.</p> <p> Promislili su dobro o ovom zaključku, konzultirali vodeće filozofe današnjice i shvatili da je to glupo. Ne može biti loše imati previše nečega, naročito ako se radi o nečemu što voliš ili ti je neophodno za sreću. Drugim riječima, kako je to slikovito objasnio jedan liberal – <em>lijepo je imati sto eura, ali je još ljepše imati dvanaest milijuna eura</em>!</p> <p> Zapavši u slijepu ulicu tim Omashka-Slonek nije se obeshrabrio. Umjesto toga, otpočeli su još jednu seriju razgovora s predstavnicima novog soja čitatelja, otvoreno ih pitajući zbog čega su nesretni, što to, k jarcu, uporno traže?</p> <p> "I onda smo napokon shvatili", kaže magistra Omashka, "veliki broj tih ljudi boluje od poremećaja kojega smo nazvali <strong><em>Walking Dead sindrom</em></strong> ili WDS. Da i vama bude jasno poslušajte potresno svjedočanstvo čitateljice Ž.B. (36) iz Omiša…"</p> <p> <strong>Potresno svjedočanstvo čitateljice Ž.B. (36) iz Omiša:</strong></p> <p> "U prvo vrijeme ni sama nisam znala zbog čega stalno otvaram nove knjige na Kindle-u, a da ni jednu od ranije otvorenih nisam dovršila. Opirala sam se porivu, ali teško je oduprijeti se u situaciji kada nadohvat ruke imaš 836 knjiga, uvijek misliš – bože, što li je u ovoj, ili – možda je ova bolja. Onda sam pitanje postavila drugačije, dakle, nisam se više pitala <em>zašto stalno otvaram nove naslove</em>, već – <em>zašto prestajem čitati one koje sam ranije otvorila</em>?</p> <p> Najednom mi je sinulo: prestajem ih čitati iz istih onih razloga zbog kojih sam usred osme sezone prestala gledati seriju <em><strong>The Walking Dead</strong></em>! I nemojte misliti da su zombiji problem, jer nisu, na zombije se vrlo brzo navikneš. Oni su naprosto nova realnost i kada jednom naučiš kako ih eliminirati, to je dječja igra. Pravi problem serije su scenaristi koji likove iz epizode u epizodu stalno guraju u nove nedaće. Pa dokle više, brale, stalno je nešto – ako nije <strong>Guverner</strong>, jest <strong>Negan</strong>, ako nije Negan jest nešto treće. Nema mira za <strong>Michonne</strong>, <strong>Daryla</strong>, <strong>Carole</strong>, <strong>Ricka</strong> i sve ostale junake.</p> <p> I to ti udari na živce u jednom trenutku. Zapitaš se, pa zar ne mogu cijelu jednu sezonu biti na miru, saditi voće i povrće, družiti se uz roštilj i živjeti malo bez stresa? Shvatila sam da mi ide na živce upravo to što se stalno nešto mora <em>događati</em>. I isto to, shvatih dalje, počelo mi je smetati i u književnosti. Stalnim <em>događanjima</em> autori silno i nepravedno zlostavljaju likove, a čitateljima je puna kapa toga. Zar ste sadisti ili što!? Kada se prekardaši s događanjima, ja lijepo otvorim novu knjigu i tako redom. Želim čitati romane u kojima se ništa ili gotovo ništa ne događa, razumijete? Mislim da je nužno redefinirati sam pojam <em>radnja romana</em>, ili ga ukloniti, jer ako se podrazumijeva <em>radnja</em> – to je siguran znak da će biti i nevolje. To je sve tako naporno i izvještačeno, nemojte me više, molim vas…"</p> <p align="center"> <strong>*</strong></p> <p> Tragom ovog i brojnih sličnih svjedočanstava, tim Omashka-Slonek, dolazi do očiglednih zaključaka i možda udara temelje literature budućnosti. U posljednjih desetak godina, stvarnost su napučili likovi kakve smo prije nalazili isključivo u galerijama strip zlikovaca i sve dok ne riješimo taj gorući problem, čitatelji žele knjige koje nisu zatrovane nepotrebnim <em>intenzivnim</em> <em>događanjima</em> i <em>zapletima</em>. Prestanite zlostavljati likove, pustite ih da žive običnim, što običnijim, dosadnim životima. Slično ili isto žele i filmoljupci, te ljubitelji tv-serija.</p> <p> Literatura je, složit ćemo se, među ostalim i bijeg od stvarnosti. Ako nam je stvaran život dosadan – nije loše odati se romanima <strong>Stephena Kinga</strong>, ali stvaran život postao je vrlo sličan romanima strave i užasa i stoga danas želimo romane u kojima se živi na rubu dosade. Jesu li današnji autori uopće sposobni pisati na taj način tj. pripovijedati <em>o ničemu </em>ili <em>o malo čemu</em>, to ćemo tek vidjeti. Naime, već sam čin pisanja dolazi iz <em>nečega</em> i kani se pretočiti u <em>nešto</em>. Može li to <em>nešto</em> u konačnici biti <em>ništa</em> ili barem <em>malo što</em> – ne znamo, ali upravo radimo na tom problemu!</p> <p> Za kraj, postavit ćemo niz naoko jednostavnih pitanja.</p> <p> Pišete, primjerice, roman o ribaru koji, kao i svakog dana, iz Kaštel Novog isplovi brodicom na otvoreno more. Mora li ga pogoditi neviđena oluja koja će mu skršiti brod i baciti ga na pusti otok gdje će morati preživljavati narednih trideset godina? Mora li udicom zakačiti baš najveću ribu svih vremena i nemilo se navlačiti s njom? Koliko je uopće vjerojatno da se nešto slično dogodi? Može li se napisati cijeli roman o ribaru koji isplovi na more i ulovi nešto riba, ni previše – ni premalo, i vrati se mirno u luku, ni prezadovoljan – ni razočaran?</p> <p> Tražimo li previše? Premalo?</p> <p> &nbsp;</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/froderik/" target="_blank">Fredrik Rubensson</a></p> <p> F.B., 24. siječnja 2020., Zagreb</p> <p> &nbsp;</p> F. B. Fri, 24 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/moze-li-roman-biti-malo-sto-i-sto-je-to-malo-sto https://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/moze-li-roman-biti-malo-sto-i-sto-je-to-malo-sto 'Veliki Gatsby' uskoro slobodan <p> Čuvenom romanu uskoro istječe copyright.</p> <p> Iako novo desetljeće nije baš najsretnije započelo, jedna nas je spoznaja ipak zaintrigirala. Naime, <a href="https://booksa.hr/knjige/proza/veliki-gatsby"><em><strong>Velikom Gatsbyju</strong></em></a>, čuvenom romanu <strong>F. Scotta Fitzgeralda</strong> iz 1925. godine, krajem 2020. ističe <em>copyright.</em></p> <p> To znači da će od 2021. svatko imati pravo objaviti knjigu, prilagoditi je u obliku filma, serije, stripa. Horora, komedije, filma katastrofe... Čak i ti, čitatelju!&nbsp;</p> <p> Autorova praunuka Blake Hazard, koja je zadužena za njegovu književnu ostavštinu, istaknula je da je <em>copyright</em>&nbsp;dosada bio koristan zbog mogućnosti izbora određenih projekata i odbijanja loših, ali veseli se novom periodu i mogućnostima koje otvara.&nbsp;</p> <p> Godišnje se u svijetu proda više od 30 milijuna primjeraka romana, što ga čini jednom od najprodavanijih knjiga, i baš nas zanima kako će ova zakonska regulativa utjecati na njenu sudbinu.</p> <p> Da podsjetimo, <em><strong>Veliki Gatsby</strong></em> <a href="https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/gatsby-u-21-stoljecu">svjedočanstvo je urbane Amerike s početka 20. stoljeća</a>, sjaja bogatih i bijede siromašnih naselja, koje prikazuje Ameriku kao zemlju klasne nejednakosti. Fitzgerald je u razgovorima već 1927. godine najavio kako će Amerika, čim prođe era blagostanja, postati zemlja velike nejednakosti i međusobne netrpeljivosti. Tko bi rekao!?</p> <p> Izvor: <a href="https://apnews.com/27697da003ea226a4f66c3923fd84b9c">AP</a>.</p> <p> Foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/185623458@N07/49105210632/in/photolist-2hPg3jC-2hPuwSY-2hPoyQY-2hQ9mry-2hQf5Zs-2hQ5hfd-2hPYWm2-2hPTS8r-2hPQzw1-2hPzvPL-2hQchE8-2hQ6GyC-2hQczhv-2hQ3mPN-2hPPPHZ-2hPBZJb-2hPkrG7-gt3FUt-CpJmSu-ffrzwF-odyAp6-25AVfjN-2hMXoZN-2hPh1Xh-2hPA1ZE-2hQ5bJP-2hPYLNK-25j2nUD-Sb9Jd8-2hPT3Ev-2hPwpaS-2hQ2jHY-2hPSY91-2hPGsHg-2hPwkNr-2hPqeP2-2hPkXBH-2hQduZr-2hPDYQd-2hPoF7F-2hPJgQA-2hPSAcQ-2hPdgR3-2hPEKZ6-2hPcCpW-2hPzWya-2hPv9TL-2hPdjmp-2hPwdKx-2hPxzPP">Flickr</a>.</p> Booksa Booksa Thu, 23 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/veliki-gatsby-uskoroslobodan https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/veliki-gatsby-uskoroslobodan Alkemijski proces pisanja <p> Kada vas&nbsp;Roberto Bolaño uvuče u svoj čudesni svijet, nećete se iz njega htjeti izvući.</p> <p> Književni svijet Roberta Bolaña neiscrpno je vrelo iz kojeg kao da ne prestaju stizati novi naslovi. Godine 2017. objavljene su<em><strong> Grobnice kauboja</strong></em>, zbirka od tri novele, koju sarajevski Buybook izdaje 2018., a Booksina tročlana interliberska ekspedicija pronalazi je koncem 2019. na njihovu, Buybookovu, štandu. Danas, 22. dana godine 2020., došlo je vrijeme da podijelimo s vama dojmove o <em>Kaubojima</em>.</p> <p> U <em>Domovini</em>, prvom dijelu ove male trilogije, ispisanom u dvadeset kratkih rezova, mladi pjesnik Rigoberto Belano, među ostalim, ispisuje sve posljedice čileanskog vojnog udara na njega i članove njegove obitelji. To je niska užasa, nasilja, smrti, košmarnih priviđenja, posmrtnih govora i snova koji su, shvatit ćemo kasnije, refleksija jedne druge stvarnosti.</p> <p> Središnji dio trilogije <em>Grobnice kauboja</em>, naslovljen <em>Grobnice kauboja</em>, rasparceliran je u četiri manje cjeline. U<em> Crvu</em>, središnjem dijelu središnjeg dijela, prepoznat ćete nešto što ste već negdje pročitali, ali niste sigurni gdje ni kada i, obzirom na to da je riječ o Bolañu, možda vam se samo pričinjava. Ovaj fenomen, u Booksi znan i kao <em>bolanjovski efekt</em>, javlja se u raznim oblicima. Sve ovisi od toga kada ste i s kojom knjigom prvi put uronili u književni svijet velikog čileanskog meštra, te kojim ste redoslijedom iščitavali njegove knjige. Taj svijet prostire se od Čilea do Meksika i Sjedinjenih Država, pa vodi dalje u Španjolsku i Francusku, onda se opet vraća u Južnu ili Srednju Ameriku, vremenski obuhvaća barem pet dekada, ali to je u suštini jedan te isti svijet. Imena se ponavljaju, događaji također, često nešto započne u jednoj, a nastavi se ili završi u posve drugoj knjizi ili, kao što to još jednom mladom pjesniku iz <em>Kauboja</em> kaže tajanstveni nadrealist, roman uopće ne mora i uglavnom i ne počinje u romanu, već u stvarnosti ili u knjizi nekog drugog autora. Možda i u nečijem snu, nečijoj mladosti, uspomenama…</p> <p> U slučaju <em>Crva</em>, osjećaj vas ipak nije prevario – istu tu priču i jednako naslovljenu pročitali ste u zbirci pripovjedaka <a href="https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/roberto-bolano"><em><strong>Telefonski pozivi</strong></em></a> (Vuković &amp; Runjić, 2016.). Ondje, u <em>Telefonskim pozivima</em>, <em>Crv</em> otvara drugi od tri dijela knjige, a taj drugi dio naslovljen je<em> Detektivi</em>. <em>Detektivi</em>, detektivi – tek to zvuči poznato, naravno – nepogrešivo asocira na njegov roman <a href="https://booksa.hr/knjige/proza/divlji-detektivi"><strong><em>Divlji detektivi</em></strong></a> (Vuković &amp; Runjić, 2010.). Također, u <em>Kaubojima</em> se spominje i mitska Santa Teresa – jedno od centralnih poprišta veličanstvenog romana <a href="https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zacitavanje-2666"><em><strong>2666</strong></em></a>. Asocijacije se množe jedna za drugom, sve je naizgled povezano, a opet je drugačije, pa čak i kada je naizgled isto kao što je to slučaj s <em>Crvom</em>. To je zamalo pa ista priča i isto je naslovljena, ali u <em>Kaubojima</em> će <em>Crv</em> izgledati kao dio te cjeline, a u<em> Pozivima</em> opet kao priča koja odlično otvara <em>Detektive</em> – niz od pet kratkih proznih komada.</p> <p> Snaga ili ako hoćete, ljepota, književnog svijeta Roberta Bolaña leži i u tome što zapravo uopće nije bitno kojim redoslijedom ga iščitavate jer taj svijet i nije nastajao po nekakvom redoslijedu. Bolaño je, kako kažu oni koji su ga dobro poznavali, uvijek radio na više stvari istovremeno. Počinjao jedno, ostavljao to i započinjao nešto drugo, treće, deseto, potom se vraćao na ono davno započeto, slagao to poslije u cjeline ili ostavljao po strani, a dio toga posla svakako je ostavio onima koji i danas bdiju nad njegovom ostavštinom. Katkad je teško i odrediti kada su nastajali dijelovi pojedinih knjiga. U predgovoru <em>Kauboja</em>, <strong>Juan Antonio Masoliver Ródenas</strong> navodi da su prve dvije novele nastale početkom devedesetih, a treća, <em>Francuska horor komedija</em>, oko 2000., ali isto tako podvlači kako to i nije bitno. Jer uistinu nije, jedino što je bitno jest da negdje, bilo gdje, uđete u čudesni Bolañov svijet. Gotovo je sigurno da ćete poslije nastaviti sami dalje istraživati.</p> <p> U <em>Francuskoj horor komediji</em> Diodoro sluša o nadrealistima koji žive u podzemlju Pariza i to podzemlje veliko je koliko i sam Pariz, ono je njegova izvrnuta slika. U sličnom odnosu su, vrlo vjerojatno, Bolañov stvarni i književni svijet. Svaka njegova knjiga vrvi autobiografskim elementima, satkana je od proživljenog, ali isto toliko i od onog fantazmagoričnog, onoga što je on kao autor čitao. Spojiti sve to u cjelinu alkemijski je proces koji se ne da naučiti.</p> <p> Bolaño je živio prekratko (1953. – 2003.), umro je u književno najboljim godinama i teško je i nemoguće zamisliti u kojim pravcima i na koji način bi se ovaj jedinstveni književni svijet širio. S druge strane, njegove knjige i dalje izlaze, prevode se i čitaju, o njima se piše i raspravlja, i ako se za nekoga u našem dobu može reći da na taj način istinski nastavlja živjeti, onda je to u prvom redu Roberto Bolaño.</p> <p> F.B., 22. siječnja 2020., Zagreb</p> <p> Foto: <a href="https://www.pexels.com/photo/two-green-cactus-plants-at-daytime-764998/">link</a>.</p> F. B. Wed, 22 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/alkemijski-proces-pisanja https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/alkemijski-proces-pisanja Fenomenologija Altamire <p> Zbirka pjesama 'Žene iz Altamire' Mateje Jurčević opterećena je cjelinom, zbog čega pojedinačne pjesme gube na kvaliteti.</p> <p> <br /> Kako na čitaoce deluje poezija i da li joj se može pomoći da udara jače i bolje, da nas <em>protrese nalupa i izudara</em>, ako se susret nije dogodio na prvu, ako je onaj trenutak šarmiranja propušten? Da li je, drugim rečima, moguće kontekstualizovati stvari na taj način da se pred nama odjednom pojavi onaj ingardenovski horizont koji transcendira značenje i kontekst i prebacuje nas u izvaniskustvenu ravan koja će naše biće da ubaci u sinhronicitet s tekstom i njegovom emotivnošću? Konačno, da kažem to najjasnije, ima li poeziji spasa pomoću tumačenja? Ako na primer otkrijemo simetrije i dokučimo velik broj mogućih konteksta da li smo time uspeli da se približimo uživanju ili je to samo neka vrsta intelektualnog nadoknađivanja onoga što je tekst propustio da nam učini?</p> <p> Dajem drugu šansu tekstu koji mi se učinio zanimljiv, koji svakako ima nekoliko odllično napisanih stihova, ali s kojim se nisam susreo, koji mi uzmiče. Radi se o knjizi <a href="https://booksa.hr/knjige/poezija/zene-iz-altamire"><em><strong>Žene iz Altamire</strong></em></a>, mlade vinkovačke pesnikinje <strong>Mateje Jurčević</strong>. I odmah moram da se zapitam da li odsustvo susreta treba da pripišem generacijskom jazu. Moja relativna zrelost i njena apsolutna mladost i generacije koje stoje između nas – koliko su presudne? Da li je moguće da su godine ono što nepovratno stoji između mene i uživanja u tekstu. Da li je uzrast jedan od činilaca koji magli moj pogled? Koliko on utiče na shvatanje literature kao takve, uže gledano poezije?</p> <p> Moguće je da mi neke reference beže, ali ako pogledamo okvirni kontekst, on je stariji od svih nas zajedno, radi se naime o slikama iz Altamire koje su stare između 12000 i 17000 godina. Uopšte uzev čitava zbirka ne odiše nečim što bi predstavljalo generacijski jaz oličen u tehničkim i tehnološkim inovacijama koje bi mi bile nepoznate, u jezičkoj praksi koja bi odgovarala takozvanoj internet generaciji prepunoj anglicizama i neologizama deriviranih iz prakse društevnih mreža, u nekakvoj novoj kulturnoj referencijalnosti koja bi mi ostala nepoznata jer sam zaglavljen u dvadesetom stoleću, a čije forme su se razvijale na novim platformama u poslednjih desetak godina. Ne, ništa od toga, zbirka je napisana razumljivim jezikom, bez tehnološko-tehničkih inovacija (ako se izuzme QR kod na kraju teksta koji vodi kad internet stranici na kojoj je moguće čuti nekoliko pesama u izvedbi <strong>Nikoline Maletić</strong>, kojoj je zbirka i posvećena, kao i muzičku podlogu koju je komponovao <strong>Marko Kostić</strong>), a umetničke forme u kojima se zbirka prepoznaje pripadaju antičkoj ili romatičarskoj književnosti.</p> <p> Naime, zbirka je podeljena u tri celine: <em>bukolike</em>, <em>elegije</em> i <em>groteske</em> – od kojih su prve dve antičke poetske vrste, dok je treća teorijski formirana u romantizmu, kod <strong>Šlegela</strong>, i predstavlja spoj dva najčešće nespojiva elementa – strašnog/zastrašujućeg i smešnog/humornog pa je karakteristična za rano holandsko renesansno slikarstvo, poglavito <strong>Boša</strong>, ali i za srednjovekovne karnevalske forme, te samim tim i za <strong>Rablea </strong>i druge renesansne velikane. Ne govorim ovo da bih se pravio važan, već da bih pokušao da razumem zbog čega ovakva podela zbirke posebno što pesme u prvom delu ne poseduju nikakvu "pastirsku" ili "seosku" ili "idiličnu" temu niti atmosferu. Štaviše dvanaest pesama koje čine ciklus nemaju direktnu međusobnu poveznicu, a kamoli da bismo ih bez imenovanja prepoznali kao bukoličke. Slično se dešava i sa odeljkom <em>elegija</em>, s tim što je razlika u tome što pesme imaju nazive i ima ih više – čitavih dvadeset. Opet nema supstancijalne povezanosti, niti direktne referencijalnosti na elegije – premda ovaj poetski oblik tematski nije uobličen, već samo formalno jer je izgrađen u nizovima od heksametra i pentametra koji se smenjuju. Naravno, o bilo kakvoj formalnoj strogosti nema ni govora.</p> <p> Konačno, odeljak posvećen <em>groteskama</em> čini ponovo dvanaest pesama, tako da uslovno rečeno možemo da govorimo o simetričnoj arhitektonici zbirke 12-20-12 plus jedna uvodna pesma. Na šta bi ona trebalo da referira ostaje nejasno, ali izvesno je da su groteske samo književno-istorijska natuknica bez jasnih referenci. Nije, naravno, problem zvati stvari kako god želimo, kako reče Šekspir "a rose by any other name...", ali koliko se u koordinatnom sistemu zbirke poezije sme biti proizvoljan. Ako kao paradigmu uzmemo ključnu zbirku moderne poezije, <strong>Bodlerovo</strong> <em><strong>Cveće zla</strong></em>, videćemo da je svaka proizvoljnost isključena. Stoga ostaje nejasno zbog čega se, ako već insistra na formi, ili na tematizaciji, ili na arhitektonici zbirke, takav princip ne provodi do kraja, zašto se stvari ostavljaju napola? Možda je mislila da je nećemo ozbiljno shvatiti? Možda je u pitanju ironija koju nisam uspeo da prepoznam?</p> <p> Formalne strane zbirke ne ukazuju da je moguće nadoknaditi ono što sam nazvao <em>su-sretom</em> (zajdničkim sretanjem, događajem u delezovskom smislu koji u jedan vremenski trenutak stavlja tekst i mene, čineći nas estetizujućim, otvorenim za lepo). Tekst možda može da pruži utehu. Zbirku otvara uvodna pesma posvećena ključnom pitanju poezije – jeziku. Pesma se sastoji od dve strofe. U svakoj od njih jezik se poredi sa životinjom: u prvoj s odbeglim mladunčetom lava, a u drugoj s gluvim štenetom. Premda ne pripadaju istoj vrsti (lav je mačka, a pas je pas), ipak se mogu povući neke paralele – radi se o mladim, a ne o zrelim i stasalim, pripadnicima vrste. Oba mladunca nalaze se u nezavidnom položaju – lavić je odbegao, a štene je gluvo te su na taj način obe izopštene iz zajednice, drugim rečima usamljene. Povrh toga obe se nalaze okružene peskom, jedno se nedvosmisleno nalazi u pustinji, a drugome su uši pune peska u prostoru koji ne može nanovo da se složi jer mu je vetar promenio strukturu. Na taj način izolovanost ovih mladunčadi je dvostruka, ne samo da su odbegli/gluvi nego se nalaze na mestima na kojima ih niko neće čuti, setimo se samo one <strong>Sartrove</strong> o pevanju u pustinji. Predmet ovih proširenih poređenja je jezik, a bez njega nema poezije, odnosno nema ni knjige koju ova uvodna pesma otvara.</p> <p> Uzevši to u obzir, možemo da dođemo do nekoliko zaključaka. Najpre, jasno je da pesnikinja ima priličan uvid u stanje poezije i jezika danas i ovde – poezija jeste jezik, ali zatvoren u sebe jer nema više nikoga ko bi je čuo. Gluvoća šteneta "u prostoru koji niko više ne može iznova složiti" je prilično jasna slika. Naravno to može da ima različite posledice: odustajanje jer nemamo kome da se obratimo ili rasterećenje jer je obraćanje lišeno bilo kakve misije istoričnosti i političnosti – ono svakako neće promeniti svet. Drugi zaključak bi mogao da se tiče ideje o poetskom jeziku koji je uvek već zauman i nerazumljiv, koji se stalno menja i kojim se stvarnost menja, premda se trudi da zapamti "raspored peščanih vrhova", odnosno da pripada nekakvoj poetskoj tradiciji. Treći zaključak se tiče ulaska u poeziju jer pesnikinja svoj jezik prepoznaje kao štene, dakle kao nešto mlado, početno, a u prvoj strofi se čak pominje i <em>početnica</em> ("slovo u početnici") – ona je svesna svoje inicijacije u svetu koji je gluv za poeziju, u kojem postoji neka vrsta izabrane tradicije, premda ona nije najsigurnija u nju.</p> <p> Ovakva postavka stvari bi mogla da se nazove autoironijskom, samokritičnom, svakako samosvesnom i to je jedan od kvaliteta ove knjige. Ona nije pala s neba, ona je svesna (kad kažem ona mislim i na pesme i na autorku) onoga što je oko nje, ispred i iza, a svesna je i koliki je domet onoga što radi – ne samo zbog toga što je početnica, nego zbog izmenjene pozicije literature, još radikalnije poezije, u svetu. Ipak, ono što mi se čini da nedostaje ovoj starmaloj mudrosti jeste iskustvo, jedna vrsta uverljivosti koja se ne stiče čitanjem poezije, već njenim življenjem.</p> <p> To se može videti i u naslovnoj pesmi koja otvara ciklus <em>groteski</em>. U njoj se peva o podvojenosti žena, o javnom i privatnom, o odnosu između prisile braka/veze/tradicije i onoga o čemu sanja i mašta. U jednom stihu negde pri polovini pesme prelazi se s kolektivnog na lično i od muškaraca i lovaca postaje konkretan jedan muškarac, onaj s kojima je govornica u pesmi u prisnom odnosu. Pesma se završava slikom geografski suprotnom od one u kojoj je počela – od Altamire u Španiji, stiže se do reke Dvine koja protiče kroz Latviju, Rusiju i Belorusiju, drugim rečima iz mediteranskog prostora seli se u baltički, bliže slovenskoj tradiciji kojoj jezik na kojem pesnikinja peva pripada. Ipak, ovaj skok ne deluje opravdan, kao što ni prelazak s kolektivnog na lično nema nekakvu jasnu motivaciju, a još manje analogiju. Zaokruživanje, odnosno<em> closure</em>, nasilno je izvedeno pominjanjem jelena koji piju ušećerenu vodu – čisto da bi se uspostavio nekakav krug. Sve deluje previše konstruisano i ne proističe telologijom teksta, nego pesnikinjinom namerom.</p> <p> Ako smem tako da kažem zbirka <em>Žene iz Altamire</em>&nbsp;više se trudi biti poezija nego što to zaista jest. U svom pretvaranju i želji ona zaista doseže vrlo visoko, ali nešto je ozbiljno osujećuje da bude kvalitetna knjiga. Da li su to izneverena žanrovska obećanja ili je to činjenica da je ona još <em>štene</em> ili je u pitanju na sebe preuzet teret jedne ozbiljne borbe – ženske i feminističke, ne mogu da tvrdim sa stopostotnom sigurnošću, ali svakako da je pomalo od svega. Zbirka deluje kao konstrukt, kao da je cilj bio unapred postavljen, a onda se sve uklapalo u zacrtanu Prokrustovu postelju. O tome svedoče i odabrane teme i pseudoarhitektonika zbirke, ali i podela na cikluse koji ne znače gotovo ništa.</p> <p> Naravno, ne treba potceniti talenat da se ispevaju neki odista uverljivi stihovi pa se valja nadati da će Mateja Jurčević u sledećoj zbirci manje misliti o ukupnosti, a više o pojedinačinim pesmama bez kojih nema celine.</p> <p> Foto:&nbsp;<a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Altamira_4.jpg">Émile Cartailhac; Wikimedia Commons</a>.</p> Vladimir Arsenić Tue, 21 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/kritike/fenomenologija-altamire https://booksa.hr/kolumne/kritike/fenomenologija-altamire Pisci bojkotiraju NIN-ovu nagradu <p> Dan prije proglašenja dobitnika/ice zbog nezadovoljstva žirijem grupa pisaca bojkotira NIN-ovu nagradu.</p> <p> <br /> Dok čekamo proglašenje dobitnika ili dobitnice NIN-ove nagrade, koja/i treba biti obznanjen/a svaki tren, iz susjedstva dolaze vijesti o bojkotu ove dugovječne književne nagrade.</p> <p> Naime, grupa od 18 pisaca, među kojima su i dobitnici NIN-ove nagrade <strong>Vladimir Tabašević </strong>i <strong>Miro Vuksanović</strong>, kao i neki od autora koji su bili u širem izboru za 2019. godinu, odlučila je bojkotirati nagradu nezadovoljna članovima žirija, "njihovom stručnom i moralnom kompetencijom".</p> <p> Jučer, 19. siječnja, dan uoči proglašenja dobitnika/ice, grupa nezadovoljnih pisaca navela je u pismu javnosti da od svojih izdavača traže da njihova djela ne prijavljuju u konkurenciju za NIN-ovu nagradu, a od "ovog i narednih, verovatno jednako spornih žirija, da ih, neprijavljene, ne uzimaju u obzir. (...) Neminovna propast jednog, nekad relativno slobodoumnog, a danas gotovo maloumnog priznanja, tako će se ubuduće odvijati bez nas", potpisali su: <strong>Vladimir Kecmanović, Vladimir Tabašević, Dejan Stojiljković, Đorđe Pisarev, Emir Kusturica, Igor Marojević, Laura Barna, Lidija Jelisavčić Ćirić, Ljubica Arsić, Marko Krstić, Milan Ružić, Miro Vuksanović, Muharem Bazdulj, Nikola Malović, Sava Damjanov, Slaviša Pavlović, Slobodan Vladušić i Franja Petrinović</strong>.</p> <p> U pismu stoji i da: "Već preterano dugo i preterano često o ovoj nagradi odlučuju, što stručno, što moralno, a najčešće i stručno i moralno nekompetentni ljudi, za koje nije jasno po kom merilu su birani. Od trenutka u kom su nedeljne novine NIN postale vlasništvo jedne inostrane privatne kompanije, taj negativan trend primetno raste, da bi do kulminacije proizvoljnosti došlo ove godine. Bilo bi minimalno korektno da odluku o najboljem romanu srpske književnosti donesu kritičari koji sistematski prate savremeni domaći roman. Međutim, ovogodišnji žiri ne ispunjava čak ni te uslove."</p> <p> U najuži izbor ušli su romani:</p> <p> -<em><strong>&nbsp;Mulat albino komarac</strong></em>&nbsp;<strong>Steva Grabovca</strong>&nbsp;(Imprimatur);</p> <p> -<strong><em>&nbsp;Grozota ili…&nbsp;</em>Slobodana Tišme</strong>&nbsp;(Čarobna knjiga);</p> <p> -&nbsp;<strong><em>Yugoslav</em>&nbsp;Ane Vučković</strong>&nbsp;(Partizanska knjiga);&nbsp;</p> <p> -&nbsp;<strong><em>Po šumama i gorama</em>&nbsp;Milenka Bodirogića&nbsp;</strong>(Orfelin);</p> <p> -<strong><em>&nbsp;Pas i kontrabas</em>&nbsp;Saše Ilića&nbsp;</strong>(Orfelin).</p> <p> Žiri NIN-ove nagrade kritike čine:&nbsp;<strong>Branko Kukić</strong>,&nbsp;<strong>Ivan Milenković</strong>,&nbsp;<strong>Marjan Čakarević</strong>,&nbsp;<strong>Marija Nenezić</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Teofil Pančić</strong>&nbsp;(predsjednik).</p> <p> Pobjednik/ica bit će proglašen/a danas.</p> <p> Izvor: <a href="http://www.seecult.org/vest/nezadovoljna-zirijem-grupa-pisaca-bojkotuje-nin-ovu-nagradu">seecult</a>.</p> Booksa Booksa Mon, 20 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pisci-bojkotiraju-nin-ovu-nagradu https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pisci-bojkotiraju-nin-ovu-nagradu Saši Iliću NIN-ova nagrada <p> Za roman 'Pas i kontrabas'.</p> <p> Ovogodišnji, 66. dobitnik NIN-ove nagrade je <strong>Saša Ilić </strong>za roman <em><strong>Pas i kontrabas</strong></em>, saopćio je žiri na konferenciji za novinare.</p> <p> Žiri je istaknuo da je nagrađeni roman "kompleksna priča o prožimanju prošlosti i sadašnjosti, sukobu pojedinca i društva, života i umetnosti, ispričana postupkom koji ukršta mnoštvo pripovednih perspektiva i nudi zaokruženu sliku savremenog razdrobljenog sveta",&nbsp; te "povratak velikoj naraciji i hrabro suočavanje sa svim nacionalnim i socijalnim traumama koje oblikuju naše društvo", riječima <strong>Teofila Pančića</strong>, prenosi <a href="http://www.seecult.org/vest/nin-ova-nagrada-sasi-ilicu?fbclid=IwAR06xdHRQqZt5KPX8o7RMlh3_KU7SeKcsoQwEhvhZB_BQXYYeVwP6g76vYs">SEEcult</a>.</p> <p> Da podsjetimo, Saša Ilić uredio je antologiju nove albanske književnosti Kosova&nbsp;<strong><em>Iz Prištine, s ljubavlju</em></strong>, koju smo objavili u sklopu <strong><a href="https://www.booksa.hr/vijesti/sve/revija-malih-knjizevnosti-kosovo-1349172807">Revije malih književnosti: Ko</a><a href="http://www.booksa.hr/vijesti/sve/revija-malih-knjizevnosti-kosovo-1349172807">sovo</a></strong>.&nbsp;S <strong>Jetonom Nezirajem</strong> na portalu vodio je <a href="https://www.booksa.hr/vijesti/sve/prepiska-izdajnika">Prepisku izdajnika</a> - o tome kako su tekle pripreme za izdavanje dvije književne antologije -&nbsp;suvremene proze Prištine i Beograda.</p> <p> U najužem izboru za NIN-ovu nagradu bili su i romani:</p> <p> -<em><strong>&nbsp;Mulat albino komarac</strong></em>&nbsp;<strong>Steva Grabovca</strong>&nbsp;(Imprimatur);</p> <p> -<strong><em>&nbsp;Grozota ili…&nbsp;</em>Slobodana Tišme</strong>&nbsp;(Čarobna knjiga);</p> <p> -&nbsp;<strong><em>Yugoslav</em>&nbsp;Ane Vučković</strong>&nbsp;(Partizanska knjiga);&nbsp;</p> <p> -&nbsp;<strong><em>Po šumama i gorama</em>&nbsp;Milenka Bodirogića&nbsp;</strong>(Orfelin);</p> <p> Žiri NIN-ove nagrade kritike čine:&nbsp;<strong>Branko Kukić</strong>,&nbsp;<strong>Ivan Milenković</strong>,&nbsp;<strong>Marjan Čakarević</strong>,&nbsp;<strong>Marija Nenezić</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Teofil Pančić</strong>&nbsp;(predsjednik), a jučer je grupa nezadovoljnih autora <a href="https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/pisci-bojkotiraju-nin-ovu-nagradu">u pismu javnosti saopćila da bojkotira nagradu</a>.&nbsp;</p> Booksa Booksa Mon, 20 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/sasi-ilicu-nin-ova-nagrada https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/sasi-ilicu-nin-ova-nagrada Putovanje do samoga sebe <p> 'Dugog putovanja cilj'&nbsp;korak je naprijed u shvaćanju Michaela Endea i kao pisca za odrasle.</p> <p> <br /> Uz tri udarca cipelica petom o petu, "There is no place like home" odvelo je Dorothy iz Oza natrag u Kansas. Preduvjet je tome bio njen osjećaj pripadnosti određenim ljudima, određenom mjestu. Koje riječi mogu biti čarobne svojevoljnom usamljeniku bez znanja o nijansama međuljudske povezanosti? Je li neograničen prostor življenja omogućen nenavezanošću dovoljno topao i ispunjavajuć? Autor <em><strong>Priče bez kraja</strong></em> (<em><strong>Neverending Story</strong></em>, 1979.) Nijemac <strong>Michael Ende</strong>, najpoznatiji kao pisac fantastike za djecu i mlade (čemu nije odmogla ni njemu mrska kultna istoimena ekranizacija priče iz 1984. godine), u kratkom djelu <em><strong>Dugog putovanja cilj</strong></em> namijenjenom odraslima kombiniranjem stvarnog i izmišljenog pripovijeda o potrazi otuđenog osobenjaka za osjećajem doma.&nbsp;&nbsp;</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" scrolling="no" src="https://www.youtube.com/embed/ehtsmxu1w10" width="600"></iframe></p> <p> Priča je u orginalu dio zbirke iz 1992. godine naslovljene<em><strong> Das Gefängnis der Freiheit</strong></em> (<em><strong>Zatvor slobode</strong></em>) – već sam naslov upućuje na tematiku čije se nijanse provlače i kroz <em>Dugog putovanja cilj</em> te na preispitivanje kontradiktornosti, ili pak srodnosti tih koncepata. Kao i većinu svog opusa, i ovu pripovijetku Ende je oblikovao na razmeđi stvarnosti i fantastike, odnosno prekidajući i nastavljajući prostore poznatog svijeta začudnim i fantastičnim elementima, na što je utjecaj nesumnjivo imala imaginacija njegovog oca, nadrealističkog slikara <strong>Edgara Endea</strong>.</p> <p> Nedavno uvršteno među najljepše domaće ovogodišnje knjige, hrvatsko izdanje priče upotpunjuju djela mladog zagrebačkog ilustratora, grafičara i slikara <strong>Dominika Vukovića</strong>. Na dvadesetak izvrsnih ilustracija Vuković je izdvojio i vizualno izrazio najvažnije trenutke i prizore <em>Dugog putovanja</em>. Njegovi ekspresivni uratci kompozicijski su jednostavni i minimalistički organizirani, a kao najjače izražajno sredstvo koristi boju – posebice je uznemirujuća žarko crvena, najprisutnija uz turbulentne događaje i stanja iz priče. Vuković je, čini mi se, svoju pritajenu turobnost i provokativnost savršeno uskladio s Endeovom mračnom atmosferom i gotovo demonskim potencijalom njegovih likova. Možda najuspjelije ilustracije su one samog protagonista Cyrila, kojih ima nekoliko u knjizi, a koje narativ vizualno dodatno povezuju – na njima je jasna Endeova zamisao nedostatka pokreta na Cyrilovom licu i izraza "poput maske", ali u isto vrijeme korištenjem sve tamnije i ekspresivnije palete u portretiranju Vuković dočarava njegovo sve dublje potonuće i unutarnju tmurnost i nemir.&nbsp;</p> <p> Na nevelikom broju stranica knjige ne susrećemo previše likova, no Ende ih nam u malo poteza približava toliko da pomislimo da ih poznajemo kao da smo pročitali čitav roman. Bez previše suptilnosti i zadrške, uz uvijek prisutnu ironiju, Ende jasno i britko artikulira srž nečije osobnosti i prirodu unutarnjih konflikata, kao i problematičnost i iskvarenost samog društva.</p> <p> (Anti)junak <em>Dugog putovanja</em>, Cyril, sin je Lorda Basila Abercombyja, diplomata u službi kraljice Viktorije, a kroz priču pratimo njegovo odrastanje i život. Ono se odvija na uzastopnim putovanjima na kojima ga, umjesto hladnog i uvijek zauzetog oca, odgaja prateće osoblje. Već je na početku jasna samoća i otuđenost koja poput visokih, masivnih zidova bez otvora guši svaki od likova – najtragičniji dvojac u tim odnosima i mučnim komunikacijama su otac i sin koji s krajnjim naporom podnose prisustvo jedno drugoga.</p> <p> Lord Basil Abercomby udžbenički je primjer emocionalno odsutnog oca, neuključenog, ravnodušnog i nezainteresiranog za sinov život. Izostanak zdravog uzora kod Cyrila razvija apatičnost, nerazumijevanje drugih i neprilagođenost obrascima ponašanja. Da je Ende priču krenuo razvijati u možda nekom drugom, mračnijem smjeru, sasvim bismo uvjerljivo mogli zamisliti Cyrila kako stasa u recimo, sadista. Možda njegova najveća nesreća je to što ga otac koristi kao oruđe osvete njegovoj majci koja ih je ostavila – nedopuštanjem njene komunikacije sa sinom, a u isto vrijeme i sam ga ignorirajući, Cyrilu nameće zbunjujuću ulogu nečijeg, i ničijeg djeteta.</p> <p> Temeljna disonanca njegova karaktera proizlazi iz čežnje da ispuni neki inherentni dio sebe, prazninu čije definicije isprva nije svjestan – čekao je da osjeti povezanost, pripadnost, ukorijenjenost u nekom dijelu svijeta, nešto što bi nazvao domom. Odrastajući na očevim putovanjima, bez fizičkog i emocionalnog okrilja, pojam doma i čežnje za njim Cyrilu je neshvatljiv, što si osvijesti u jednom trenutku i taj nepoznat osjećaj odlučuje istražiti. Međutim, pred nemogućnošću doživljavanja osjećaja doma, on nakon određenog vremena od stizanja do cilja odustaje – putovanje samo sebi postaje svrha: "Sveo je svoju situaciju na formulu: dužina puta u obrnuto je proporcionalnom odnosu prema&nbsp; mogućnosti da se želi stići do cilja. I u tome je, po njegovu mišljenju, ležala ironija sveukupnih ljudskih težnji: pravi smisao svakog očekivanja upravo je u tome sa ono zauvijek ostane neispunjeno, jer svako ispunjenje mora u krajnjoj liniji završiti u razočaranju."</p> <p> Preokret u njegovom životu i udarac ravnodušnosti s kojom proživljava svijet zadaje slika u posjedu trgovačkog savjetnika Jakoba von Erschla znakovitog naziva <em>Dugog putovanja cilj</em>. Na njoj prikazana mliječno bijela palača na stijeni usred doline opkoljene brdima postaje Cyrilovog dugog putovanja cilj. S njom u priču ulaze fantastični elementi – iako malih dimenzija, Cyril na njoj prepoznaje čitav dijapazon bajkovitih likova i detalja, i njemu ona postaje ono što je <em>Priča bez kraja</em> drugom Endeovom junaku Bastianu, ili Oz Dorothy: biva uvučen u nju, postaje dio nje, osjeća se kao da pripada unutar tog naslikanog, šarenog pejzaža. Njeno otkriće Cyrilov je susret sa samom sobom – izoliranost i nedostupnost netaknute bijele, sjajne palače preslika je njegovog usamljenog postojanja.</p> <p> Taj susret diktira ostatak radnje. Njegova prva otkrivena životna strast postaje mu nit vodilja koju će mahnito slijediti do samog kraja priče: "Pomisao da je ona u tuđim rukama i da u nju mogu buljiti tuđe glupe oči izazivala je u njemu jednostavno fizičku mučninu, onakvu kakvu u ljubomorna ljubavnika izaziva pogled na javno izloženu golotinju njegove obožavane." Vodeći se principom da su u ratu "opravdana sva sredstva koja na kraju vode pobjedi", Cyril ustraje u namjeri da <em>Dugog putovanja cilj</em> posjeduje. Opčinjavajuća priroda slike, koja samo na njega djeluje, nagna ga na pomisao da palača nije tek plod nečije mašte, već negdje mora postojati – on sam mogao je, štoviše, nekad u njoj stanovati jer "ono što nazivamo stvarnim, samo je infitezimalni trenutak sadašnjosti koji je već prošao čim o njemu želimo promisliti. Kako možemo biti sigurni da nismo stvoreni tek jutros, sat prije, trenutak prije, s već spremnim sjećanjem na trideset, sto ili tisuću godina? Nema sigurnosti, jer ne znamo što je sjećanje uistinu i odakle dolazi." S Cyrilovim poniranjem u prostore oslikane palače, kao Dorian Gray u vlastiti portret, u priči se stvarnost još jače sljubljuje s fantastičnim te on kreće na (anti)junačko putovanje s ciljem njenog pronalaska i zaposjedanja.</p> <p> Cyrilova potraga za palačom epsko je putovanje do samog sebe i nečeg što bi nazvao samo svojim, no njena izoliranost čini je nedohvatljivom za ikoga osim njega, čime radi začarani krug okupiranosti sobom i svoje zidove podiže još više i neprobojnije. Završetak knjige, kao zapravo i sve misli koje se njome provlače, Ende nenametljivo daje čitatelju da prosudi i interpretira – koja je stvarna težina čežnji i žudnji? Hoće li osvajanje palače Cyrila učiniti zadovoljnim i ispunjenim, ili je ljudska sudbina vječito traganje, osvajanje, novo iščekivanje i do u beskraj konstruiranje smisla postojanja? Ako je dom tamo gdje je srce, može li ga pronaći netko tko ni vlastito srce nije nigdje smjestio? Možda Cyril do palače nikada nije ni došao, ili je postojala samo njemu, jednako otuđenom. Osobno, prisvajanjem možda najočiglednije poruke priče, mogu zaključiti da pripadnost svijetu ne može se ostvariti beskompromisnom usmjerenošću na sebe i vlastite želje, sloboda nije jednoznačna i nepodložna varljivosti, i cilj ne postoji sam po sebi, već ga izgrađujemo i prilagođavamo suživotom i u suglasju s drugima.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;</p> <p> Kao što su otvoreni i neshvatljivi prolazi između stvarnosti i mašte, barem kod Endea, ostaje otvoren i <em>Dugog putovanja cilj</em>. Sloboda kojom raspolažemo u tumačenjima, nadamo se, neće postati čudovišna kao ona njegovog junaka. Privlačnost knjige na općenitijoj razini leži u jasnom i neopterećenom pripovijedanju i radnji prožetoj nadrealističkim elementima. Ono što će nas za nju dublje i trajnije vezati sugestivni su likovi obojeni ironijom koje, bili dobri, loši, ili, mnogo češće, nešto između, nećemo olako shvatiti, te misli o ljudima, svijetu i smislu koje Ende kroz njih nenametljivo šalje. Kvaliteta priče očituje se i u tome što, premda broji već više desetljeća, i danas može svakom ponaosob biti aktualna i intrigantna. Priznata vizualna ljepota knjige tek je nagovještaj ljepote jezika, karakterizacija i ideja kojom vrvi unutar korica.</p> <p> Ovo izdanje korak je naprijed u shvaćanju Endea i kao pisca za odrasle, na čemu je i sam inzistirao, i dobrodošlica njegovim nastojanjima da obogati i zainteresira druge svojim idejama i svjetovima.</p> Sara Tomac Fri, 17 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/putovanje-do-samoga-sebe https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/putovanje-do-samoga-sebe Gradi se ''Puškinland'' <p> Zabavni park inspiriran Puškinovim bajkama,&nbsp;Lukomorye, atrakcije će otvoriti 2023. godine.</p> <p> Zamislite tematski zabavni park, a da u njemu ne sretnete Mickeya, Pepeljugu ili kojeg pirata s Kariba. Daleko od toga da smo protiv tih likova, ali pozdravljamo i to da u zabavnim parkovima trajno susrećemo i ozbiljne književne likove. U Sankt Peterburgu to bi se uskoro trebalo ostvariti – inspiracija će biti lik i djelo <strong>Aleksandra Sergejeviča Puškina</strong>.<br /> <br /> Tematski park posvećen pričama i pjesmama jednog od najznačajnijih ruskih književnika trebao bi se otvoriti 2023. godine, a za koncept glavnog plana i dizajna zadužena je nizozemska tvrtka Jora Vision koja se bavi osmišljavanjem i izgradnjom prostora za zabavu. Puškinove bajke park će pokušati oživjeti na moderan način te posjetiteljima omogućiti uvjerljivo uranjanje u njih.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br /> <br /> Zatvoreni dio parka bit će veličine 17 tisuća kvadratnih metara, a imat će tri glavne zone, od kojih će svaka nuditi atrakcije i doživljaje temeljene na bajkovitim mjestima iz Puškinovih priča. Vanjski dio parka prostirat će se na dva hektra te uključivati još tri tematske cjeline – ruski sajam, labuđe jezero i čarobnu šumu. Neke od atrakcija bit će interaktivna šetnja kroz književnikov život te dvije virtualne vožnje.<br /> <br /> ‘’Sviđaju nam se jedinstvene i značajne priče i uzbuđeni smo što svojim vještinama možemo te lokalne bajke oživjeti za publiku kojoj koncept zabavnih parkova i interaktivnih atrakcija nije još u potpunosti blizak’’, rekao je <strong>Jan Maarten de Raad</strong>, čovjek na čelu Jora Visiona.<br /> <br /> Park će nositi ime Lukomorye, prema bajkovitoj zemlji iz ruskih narodnih priča.&nbsp;<br /> <br /> 2023. bit će, čini se, odlična za zaigrane knjigoljupce!<br /> <br /> Izvor i foto: <a href="https://joravision.com/news/pushkin">Jora Vision&nbsp;</a></p> <p> &nbsp;</p> Booksa Booksa Thu, 16 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/gradi-se-puskinland https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/gradi-se-puskinland Lektira za budućeg i bivšu <p> Ivana i Olja sastavile su popis predsjedničke lektire.</p> <p> <br /> To: Olja Savičević Ivančević<br /> Subject: Lektira za budućeg i bivšu</p> <p> Draga moja,</p> <p> prije svega, moram ti reći ovo: kad čujem od nekog da mu/joj je <em><strong>Mali princ</strong></em> najdraža knjiga, ja sve zamišljam kako dolazim do one ruže, trgam joj latice da lete uokolo, a onda još i divljački skačem po njoj. Razbijem i kutiju, i ovcu, a ono dokono starmalo derište koje se nonšalantno šeta po pustinji, pravi pametno i maltretira skrhanog pilota, pošaljem u neki strogi internat da se nauči pristojnosti. Pogotovo ako to o najdražoj knjizi izjavi odrasla osoba, pogotovo ako je ta osoba još uvijek aktualna, a za koji dan, hvala Špageti Čudovištu, bivša predsjednica Republike Hrvatske.</p> <p> Ne znam što je s tim <em>Malim princem</em>, molim te da mi objasniš o čemu se ovdje radi. Ne znam jesi li primijetila, ali kad god pitaju neku odraslu, nenačitanu jedinku koja se bavi javnim poslom i koja želi ispasti pametna, politički korektna, plemenita, s blagim filozofskim nagnućem bubne da mu/joj je najdraža knjiga <em>Mali princ.</em> To je toliko otrcano i iritantno, a vjerujem da se ni dobri <strong>Exupery </strong>nije nadao takvom naopakom PR-u. Možda je to onaj infatilno <em>wannabe</em> mudrački čarobni spoj: vidi me kako volim maštu i duhovnost, odmah skontam alegoriju iz prve, a samorazumljive su mi i filozofske pouke, no dijete sam u duši i zagrlila bih cijeli svijet! Prosvijetli me, draga prijateljice, gdje je kvaka i spona ovog književno-teorijskog i političko-kriminalnog problema?</p> <p> Naime, ako još netko viri u ova naša pisma, pojasnit ću o čemu se radi. U jednom od posljednih sučeljavanja, sad već bivših finalista u utrci za predsjednika Hrvatske, novinari su <strong>Kolindi Grabar Kitarović</strong> i <strong>Zoranu Milanoviću</strong> postavili par pitanja iz leksikona. Jedno od njih bilo je i o najdražoj knjizi, tada je Ruža hrvatska sva ponosna nedvojbeno istaknula <em>Malog princa</em>, a Zoran Milanović mudro ustvrdio kako nije čovjek od jedne knjige. Po mom mišljenju to mu je u cjelokupnoj političkoj karijeri i jedna od najmudrijih rečenica. Usto, baš je lijepo sročena, slažeš li se?!<br /> <br /> Naravno, uvijek postoji mogućnost da je to rekao samo onako, jer se nije mogao sjetiti nijedne, ali ovako odoka procijenila bih da je kod njega nešto bolja situacija s lektirom.</p> <p> Lektira –&nbsp;kao mjesto fakat visoke tenzije u našem društvu, kao poprište teških ideoloških borbi, kao preusudna i zadnja bitka za mlade i osjetljive duše đaka koji masovno kradu knjige u knjižnicama pa se noću skrivaju u haustorima dok pod slabim svjetlom ekrana mobitela čitaju izbačenog <strong>Ferića</strong>, tebe prijateljice, ili čak (oni malo konzervativniji) čitav opus <strong>Marka Marulića</strong> – u Hrvatskoj nije šala. I ti si sama bila na meti stanovite udruge "Stop neprimjerenoj lektiri" podružnice jedne veće koja se bori za ljudska prava, poznatije pod imenom <em>U ime obitelji</em>.</p> <p> Zato smatram da je tvoja ideja da budućem predsjedniku predložimo koju knjigu (ja sam se zauzela da i bivša ne ostane uskraćena, sad će bar imati vremena za čitanje) hvale vrijedna, ali i opasna. Za mene je, to isto moram reći, prije svega izuzetno teška zadaća. Knjiga je toliko puno, pregršt romana domaćih i stranih pisaca, fikcije istinitije od stvarnosti, važnih publicističkih dijela, povijesnih pregleda, poezije koja ljude čini boljima, neću se moći zaustaviti, a prostor u njihovima glavama je, hm, da tako kažem, ipak ograničen.</p> <p> Zato ovaj moj nepretenciozni popis nemoj smatrati konačnim i u kamenu uklesanim preporukama, neću se niti pokušati praviti pametna i vaditi iz rukava filozofe, sociologe ili mahati vrhovima svjetske književnosti kako bih pokazala poznavanje materije, dobar ukus ili se omilila <strong>Vladimiru Bitiju</strong>. Natuknut ću im tek nekoliko naslova, prvenstveno domaćih autora, smatram ipak da bi bilo dobro da se upoznaju s običajima, navikama, sentimentima i stvarnošću zemlje koju kakti vode, pokojeg stranog autora kojeg volim te publicističku knjigu da im glava ne ostane u oblacima. Sve vodeći računa, kao što sam već rekla, o dosta ograničenim kapacitetima.</p> <p> Dakle, prvo gospođa na odlasku. Uzimajući u obzir njezinu ljubav prema dječjoj književnosti, a posebno loženje na mlade i nacionalističku fiksaciju prema susjedima, preporučila bih joj roman srpske književnice <strong>Jasminke Petrović&nbsp;<a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/preporuka-za-letenje"><em>Leto kada sam naučila da letim</em></a></strong>. Ako bude sreće bit će joj jasno kako njezini obožavani mladi danas razmišljaju, da ih krvlju oblivene fraze posve promašuju i da je ona sa svim svojim stavovima, unatoč proplamsaju moderne kožne jakne, za mlade, zaista mlade, s njezinim <em>state of mindom </em>već davno pokojni dinosaur. Ne bi joj škodilo ni da se prihvati romana <strong><a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/umijece-ali-bez-magije"><em>Ciganin, ali naljepši</em></a> Kristiana Novaka</strong> pa da se zaista suoči s migrantskom krizom, zatim sa zbirkom priča <strong><a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/nasa-zena"><em>Naša žena </em></a>Tanje Mravak</strong> – budući da je ovih dana iskazala želju da se posveti zaštiti žena, na tu temu bih joj preporučila i bilo što od <a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/pogled-od-kojeg-zaziremo"><strong>Slavenke Drakulić</strong></a> te <strong>Mašu Kolanović</strong>&nbsp;<a href="https://booksa.hr/knjige/proza/postovani-kukci-i-druge-jezive-price"><em><strong>Poštovani kukci i druge jezive priče</strong></em></a>. Kako gospođa kronično pretjeruje u patetici neka malo zaviri i kod susjede <strong>Vedrane Rudan</strong> da je resetira.</p> <p> <strong><a href="https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zacitavanje-sluskinjina-prica"><em>Sluškinjinu priču</em></a> Margaret Atwood</strong> može samo pogledati na HBO-u, svidjet će joj se, distopija, blisko znanstvenoj fantastici, što je opet blisko njezinom omiljenom filmu <em>Dan neovisnosti</em>. Između epizoda neka se baci na <strong><a href="https://booksa.hr/knjige/publicistika/sapiens-kratka-povijest-covjecanstva"><em>Kratku povijest čovječanstva </em></a>Yuval Noah Harari </strong>– osjećam da tu ima puno rupa. <strong><a href="https://booksa.hr/knjige/ostalo/jezik-i-nacionalizam"><em>Jezik i nacionalizam</em></a> Snježane Kordić</strong>, neće riješiti očajan i povremeno potpuno bizaran naglasani sustav, ali hoće neke druge, dublje probleme. Ovo je zasad već previše, iako nije ni osnova osnove, ali nek' se javi kad završi, pričat ćemo dalje.</p> <p> Zoki – nisam čovjek od jedne knjige i omiljeni film <em>Bilo jednom u Americi&nbsp;</em>– mora se priznati ipak je puno bolja startna pozicija od bivše. Ipak, prikriveni prenaglašenim karakterom, i ovdje vire svakakvi problemi. Za početak samo nedavna izjava da je želja i pravo istospolnih parova da udomljuju/posvajaju djecu prvenstveno "trend koji se više ne može zaustaviti" govori o ozbiljnom nerazumijevanju ljudske duše, a i društva. Zato, da razbijemo mit o ljudskim pravima kao trendu&nbsp;–&nbsp;ovo ne bi bolje ni Zekanović sročio&nbsp;– vratimo se malo unazad, recimo u Drugi svjetski rat, to svi naši predsjednici vole pa pročitajmo, ako nismo, <strong>Aimee </strong>i <strong>Jaguar</strong>, dokumentarni roman <strong>Erice Fisher</strong>. Red besmislene i okrutne ljudske prirode, red podsjećanja kako lako do fašizma dolazi ako mu se popušta, red netrendovske ljubavi koja je sasvim slučajno istospolna, i koja želi sve što ljubav želi. Zatim, kao korektiv prgavom karakteru sjajna knjiga domaćeg izdavača Ex Libris <strong><em>Vjera u dijalog</em></strong> izvrsna poduka o tome kako razgovarati kad ste ideološki na suprotnim stranama, a da ne bude Prnjavora, Špičkovine, Vukovine i ostalih ničim izazvanih uvreda. Tu je također i <strong>Janis Varufakis&nbsp;<em>Što sam rekao kćeri o ekonomiji</em></strong>. Vratimo se lijevim idejama, Zorane, pa sve domaće autorice s gornjeg popisa, nasušno potrebne, a onda još za kraj <em><strong>Ima li života prije smrti?</strong></em> psihijatra <strong>Roberta Torrea</strong> kako bismo se svi skupa podsjetili o složenosti, a opet ograničenosti i vrlo svedenim dosezima našeg ega. Lijek za uvjerene u vlastitu neponovljivu veličinu.</p> <p> Prijateljice, ovo je bio grozan zadatak, sad bih ponovo pisala ovaj tekst, preporučila tolike divne autore, sve ispočetka, od <strong>Cervantesa</strong> do <a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/lovostaj-je-fikcija"><strong>Monike Herceg</strong></a>. Ali uviđam ključno – književnost je zapravo jedan način života, dok je politika sasvim drugi, i zato ti beskrajno hvala što si me prosvijetlila.</p> <p> Dokrajči ih,<br /> Zagrljaj,<br /> Ivana</p> <p> &nbsp;</p> <p> To: Ivana Bodrožić<br /> Subject: Lektira za budućeg i bivšu</p> <p> Draga moja,</p> <p> Dok čitam tvoje pismo, mogu te zamisliti kako pišeš kao neka jarosna božica, a iz prstiju ti, dok tipkaš, sijevaju munje. Smijem se i držim za glavu u isti tren, a zazubice rastu. Dobre si knjige izabrala bivšoj i budućem, ostala je još samo ta sitnica da ih i pročitaju!</p> <p> Ali krenut ću s odgovorom od početka i Exuperyja. Napisao je on lijepu knjižicu, dječji klasik, ali snašla ga je književna moda. Bolje da ti knjiga završiti na lomači, etiketi za konjak ili u rukama ekipe iz "Stop neprimjerenoj lektiri" nego da uđe u takvu modu! Ponavljam, iako ti misliš da se šalim, da je pravi uspjeh na sasvim drugoj, onoj neugodnoj strani, nema pravog književnog uspjeha koji je ugodan, bez osporavanja i dijela javnosti koji se zgraža i gnuša, bez zagriženih poricatelja. To znači da je knjiga prešla granicu i stigla tamo gdje je trebala, da izaziva na raspravu, nervira budale, radi. Uostalom, ako itko zna o čemu pričam, ti znaš.</p> <p> Ne bih dirala ružu i princa (cvijet i dijete), ali bih rado, bez puno objašnjenja pomazila hrptom po glavi svakog onog tko se pohvali da mu je knjiga svih vremena <strong><em>Mali princ</em></strong>,<em><strong> Gospodar prstenova</strong></em> ili <em><strong>Biblija</strong></em> – deklarativno tri omiljene knjige svih nečitajućih čitatelja.&nbsp;</p> <p> Ima kolega <a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiga-o-jobu"><strong>Karakaš </strong></a>onu rečenicu koju često i ne bez vraga ponavlja, o ljudima kojima se u očima vidi svaka nepročitana knjiga. I iako smo vidjele sasvim dovoljno načitanih gadova da bismo imale iluziju o tome da književnost čini sve ljude boljima, zadržimo bar pomisao da ista ima nekog blagotvornog utjecaja na pitomije jedinke.</p> <p> Pa eto, kako je budući predsjednik rekao da nije čovjek od jedne knjige, nego od mnogih, predložit ću i ja neke, s kojima, u slučaju da ih nije čitao, može popuniti biblioteku. Neću ponavaljati tvoje naslove jer dobrih knjiga ima sasvim dovoljno da i mi, svakodnevni čitači, umremo nenačitani; postoje među njima i one koji o ljudima, prostoru i vremenu svjedoče preciznije, osobnije i bolje od ijednog drugog medija.</p> <p> Ako ima istine u tvrdnji da političari nemaju pojma kako im živi narod, jedan tečaj čitanja suvremene književnosti mogao bi biti uvod, solidna priprema za upoznavanje s onima za koje navodno radiš. Što se bivše tiče, znaš da sam uvijek okrenuta prema budućnosti pa neka se bivša, ukoliko je zanima što propušta, snađe u preporučenoj lektiri za budućeg.</p> <p> Prvi kriterij prilikom odabira neka bude, naravno, književna relevantnost jer bez nje nema ni društvene važnosti neke knjige, ni mogućnosti da ista razbije neki zagorjeli malograđanski koncept nastao na desetljećima izbjegavanju lektire i nacionalnim književnim kanonima (često nacionalističkim, a stopostotno mizoginim).</p> <p> Inače, u trenutku dok odgovaram na tvoje pismo Split trese stvarna priča o ubojici koji je navodno uzeo pravdu u svoje ruke i smaknuo trojicu iz narko-miljea koji su ga ucjenjivali. Sve što sam imala reći o splitskom Divljem zapadu i ljudima bez šanse napisala sam u svojim romanima.</p> <p> Ali za razumijevanje toga što se dogodilo – i ne samo socijalnog konteksta današnjeg Splita, nego tog grada kao općehrvatske paradigme, koja ni samu sebe više ne razumije i ne prepoznaje – predsjednik neka posegne za pričama i romanima <a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiga-o-jugu-pavicic"><strong>Jurice Pavičića</strong></a> ili za poezijom<strong> Predraga Lucića</strong>&nbsp;<a href="https://booksa.hr/knjige/poezija/mjesec-iznad-splita"><em><strong>Mjesec iznad Splita</strong></em></a>. A za nešto širi kontekst preporučujem mu auteničan izvještaj iz knjige <strong>Nenada Stipanića</strong>&nbsp;<em><strong>Odlično je baviti se kriminalom</strong></em>. Ili još dublje, u tamnu srž stvari, neka pročita <strong><a href="https://booksa.hr/knjige/poezija/pjesme-iz-lore"><em>Pjesme iz Lore </em></a>Borisa Dežulovića</strong>. Tamo je žarište bolesti koje je snašla ovaj grad, mjesto s kojeg se širi gangrena, tamo je i pravo i pravosuđe izgubilo obraz, a grad je izgubio nevinost.</p> <p> Nastavno na poeziju, kakvoj među svjetlacima nema mjesta, možda i zato što ne svjetluca nego rasvjetljava naše živote, mrakove i opasna mjesta, a i za otvoreno razračunavanje sa sve prihvatljivijim, da ne kažem sve omiljenijim fašizmom, Milanoviću predlažem zbirku <a href="https://booksa.hr/knjige/poezija/zbogom-fasisti"><em><strong>Zbogom, fašisti</strong></em></a>&nbsp;<strong>Marka Tomaša</strong>, ali i pjesnički klasik <strong><a href="https://booksa.hr/knjige/poezija/nesto-nije-u-redu"><em>Nešto nije u redu? </em></a>Tatjane Gromače </strong>koja se i danas čita jednako aktulno kao i prije dvadeset godina kada je izašla.</p> <p> Ako ni ove doze pjesničkog poštenja i građanske hrabrosti ne budu dostatne, za osnaženje lijeve misli i antirevizionizam, predlažem <strong><a href="https://booksa.hr/knjige/proza/sonnenschein"><em>Sonnenschein</em></a> Daše Drndić</strong> uz potporu<strong> <em>1941.: Godina koja se vrać</em>a Slavka Goldsteina</strong>.</p> <p> Da ne bude samo '41, evo i priča iz '91 s kojom se još nismo ni počeli baviti kako spada: <strong><a href="https://booksa.hr/knjige/proza/konstantin-bogobojazni-3376"><em>Konstantin Bogobojazni</em></a> Sime Mraovića</strong>, nepravedno prešućen i beskrajno zabavan roman, o nepoželjnim nacionalnim manjinama i nešto poželjnijem seksu, jedinoj zdravoj zabavi u vrijeme rata.</p> <p> Ti si sa svojim izborom autorica odlično pokrila i otvorila "žensko pitanje", a ja bih dodala i ultimativni <strong><em>Drugi spol </em>Simone de Beauvoir</strong>, ako već nije, krajnje je vrijeme da to pročita, kao i&nbsp;<strong><a href="https://booksa.hr/knjige/publicistika/dnevnik-ustremljen-nedostiznom"><em>Dnevnik ustremljen nedostižnom</em></a> Divne Zečević</strong>.</p> <p> U zemlji u kojoj zakoni i propisi postoje da se ne bi poštivali, pa tako ljudi zbog nečije grabeži izgore na kraju svog životnog puta, kao da ih nije ni bilo – važno je razvijati svijest o starijima. Zato preporučujem i omiljenu knjigu moje mame zadnjih godina (omiljene knjige se s godinama mijenjaju, s nama odrastaju i stare, kao i mi s njima), a to je <strong><a href="http://booksa.hr/kolumne/kritike/pogled-od-kojeg-zaziremo"><em>Nevidljiva žena</em></a> Slavenke Drakulić</strong>. Pitanjem treće dobi bavi se i<strong> Dubravka Ugrešić</strong> u mudroj i duhovitoj <a href="https://booksa.hr/knjige/proza/baba-jaga-je-snijela-jaje"><em><strong>Baba Jaga je snijela jaje</strong></em></a>, kao i <strong>Zoran Ferić</strong> u <em><strong><a href="https://booksa.hr/knjige/proza/kalendar-maja">Kalendaru Maja</a>.&nbsp;</strong></em></p> <p> A za bolji uvid u novije generacije predsjednik može prolistati <strong><em>Jesmo li to bili mi?</em> Luize Bouharaoue </strong>(nije običaj da urednici preporučuju knjige koje su uredili, ali ovo je za dobro nacije) ili <strong><em>Davide svašta su mi radili </em>Marije Andrijašević</strong>. Kad želiš nešto naučiti o budućnosti, najbolje je čitati mlađe spisateljice i pisce. Ako želiš pročitati nešto artikulirano o sadašnjosti, najbolje je, rekla bih, čitati eseje <strong>Dubravke Ugrešić</strong>.</p> <p> Kod mlađih autora moglo bi se pronaći i ponešto opisa sa socijalne margine, u svakom slučaju više je socijalne svijesti i osjetljivosti nego kod prethodnih generacija, ali mi se po tom pitanju aktualnija i izravnija od suvremene domaće produkcije čini <strong>Virginie Despentes</strong> i <em><strong>Vernon Subotex</strong></em>, a bome sve više, ponovno, i <strong>Maksim Gorki</strong>. Književnost, kao ni politika, još uvijek nije odgovorila na ključno socijalnu temu suvremenosti – temu ekonomske diskriminacije (koja generira sve druge diskriminacije) i sve većeg klasnog jaza.</p> <p> Ipak, o tome kako prekarni život i kapitalizam i brat mu patrijarhat razaraju našu intimu i živote, pisala je <strong>Ivana Sajko</strong> u <em><strong>Ljubavnom romanu</strong></em>.</p> <p> A mnoga bitna pitanja postavio je <strong>Robert Perišić</strong> u<em><strong> <a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/rokenrol-u-tvornici-turbina">Području bez signala</a></strong></em> romanu o egzistencijalnom porazu i postranzicijskom kolapsu, novopečenim poduzetnicima i izgubljenom radništvu, a osim bitnih pitanja dao je i pokoji potencijalno ostvariv odgovor. Pravi roman za predsjednika koji dolazi iz redova Socijaldemokratske partije, a za obnovu te iste socijalne demokracije s naglaskom na socijalnom i na toliko puta izrečenoj solidarnosti.</p> <p> Što bih još mogla dodati, osim tvojih knjiga? Na sreću, tebe ne treba preporučivati: svaki predsjednik koji drži do sebe i hrvatske kulture sto posto te već pročitao i intrenalizirao, vjerojatno i pounutrio (ili ponutrio, kako ti voliš reći) sve što treba znati o najosjetljivijim pitanjima poput Vukovara, rata ili života u progonstvu, iskustva kojeg se prevažno sjetiti sad usred migranske krize. Uostalom, uskoro će predstava, neka mu iz Gavelle pošalju kartu!</p> <p> Bez sumnje, ovaj je popis predsjedičke lektire krnj, uvjetovan osobnim čitateljskim iskustvom i tek jedan od mogućih – ali moglo bi ga se nadopunjavati dok se ne stvori jedna respektabilna bibliteka koja bi, da živimo u ozbiljnoj kulturi (ali takvoj koja je dovoljno zrela da dopusti sebi i neozbiljnost), trebala naći svoje mjesto na Pantovčaku. Možda tamo više vole biste, ali dobre knjige su ipak spomenici koji govore i to – što je najkorisnije za svaku državu – poput ogledala istine najčešće govore ono što režim ne želi čuti. Društva koja si tepaju da su demokratska one bezobrazne pisce, i kritičare općenito, trebala bi čuvati kao zjenicu oka svog.</p> <p> Tko još nije shvatio, evo umjesto objašnjenja za kraj, po običaju, jedna pjesma koja paše temi. Poezija koja je kroz stoljeća sačuvala oštrinu, aktualnost, filozofičnost i političnost, a da ništa nije izgubila od svoje lirske prirode i rafiniranosti, dapače.&nbsp;</p> <p> Uzvraćam zagrljaj,<br /> Olja</p> <p> <em><strong>Martovske ide</strong></em>, <strong>Konstantin Kavafis</strong></p> <p> Veličine i sjaja trebaš se bojati, dušo.<br /> A častoljublje svoje ako ne možeš<br /> nadvladati, slijedi ga oprezno i<br /> suzdržano. I što više uznapreduješ<br /> utoliko opreznija i pažljivija budi.<br /> Kad stigneš na sam vrh, kao Cezar, najzad,<br /> kad preuzmeš ulogu tako uvažene osobe,<br /> onda posebno pazi dok izlaziš na ulicu -<br /> tako upadljiv moćnik s pratnjom;<br /> i ako se dogodi pa ti iz gomile<br /> priđe neki Artemidor noseći ti pismo,<br /> priopćavajući ti žurno: "Pročitaj ovo odmah,<br /> riječ je o krupnim stvarima, važnim za tebe",<br /> ni slučajno nemoj a da se ne zaustaviš, ni slučajno<br /> nemoj dati prednost nekom drugom razgovoru ili poslu,<br /> ni slučajno se nemoj zadržavati s onima što te pozdravljaju<br /> i padaju ničice (ostavi to za kasnije), neka pričeka još<br /> i sam Senat, a ti se odmah upoznaj<br /> s ozbiljnom porukom iz Artemidorova pisma.</p> <p> (Preveo sa grčkog <strong>Slobodan Blagojević</strong>)</p> Ivana Bodrožić i Olja Savičević Ivančević Thu, 16 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/lektira-za-buduceg-i-bivsu https://booksa.hr/kolumne/cetvrtkom-u-cetiri-oka/lektira-za-buduceg-i-bivsu Spasimo putopis 2020. <p> Regionalni nagradni natječaj. Rok: 15.2.2020.</p> <p> Regionalni nagradni natječaj <em>Spasimo putopis</em>&nbsp;Klub putnika pokrenuo je prošle godine. Neke od pristiglih priča ušle su u tiskanu zbirku <em><strong>Divlji gradovi</strong></em>, objavljenu u listopadu 2019.</p> <p> Isti putopisni natječaj raspisan je i za 2020. godinu. Dakle, ideja, ciljevi i propozicije ostali su isti.</p> <p> Detalje pročitajte na <a href="http://www.klubputnika.org/zbirka/zbivanja/4287-konkurs-spasimo-putopis-2020?fbclid=IwAR2_IYnR6Yb6PwlGGnQZVjg_WIvZNPAusdNdZ0oawZKzVwYpAW5WxrXy0uU">linku</a>, a u nastavku su propozicije natječaja.</p> <p> Cilj ovog natječaja je da se istraži šta bi sve putopis mogao biti i postati, ali prije svega da se potakne ljude na razmišljanje, otkrivanje i stvaranje, na radoznalost i igru.</p> <p> Upotrijebite putovanje kao najširi mogući okvir, izgovor za stvaranje, polaznu točku da ispričate svoje priče.</p> <p> Za ovaj natječaj samo su dvije smjernice: neka bude drugačije, i neka bude vaše.</p> <p> Tehnikalije</p> <p> 1) Svaki autor ima pravo da pošalje najviše tri priče. Nema minimalne ni maksimalne dužine. Putopisi moraju biti na nekoj varijanti sr-hr-bh-cg jezika.</p> <p> 2) Prednost imaju priče nastale radi ovog natječaja. Molimo vas da naznačite da li je putopis ranije objavljivan.</p> <p> 3) Nemojte slati fotografije.</p> <p> 4) Nemojte slati tekstove koji se očito ne uklapaju u propozicije natječaja (neobjavljene romane itd).</p> <p> 5) Žiri sačinjava uredništvo Kluba putnika. Žiri zadržava pravo da ne proglasi pobednika, ili da proglasi samo prvo, samo drugo ili samo treće mjesto.</p> <p> 6) Rezultati će biti objavljeni mjesec dana nakon zatvaranja natječaja, dakle 15.03.2020.</p> <p> 7) Radove šaljite na adresu klubputnika.kontakt@gmail.com, u poruci naslovljenoj "Konkurs 2020”.</p> <p> 8) Za dodatna pitanja, tu je odgovarajuća forumska tema.</p> <p> 9) Rok za slanje radova je 15.02.2020.</p> <p> Nagrade</p> <p> Prva nagrada iznosi 200 eura. Druga nagrada iznosi 100 eura, a treća nagrada 50 eura.</p> <p> Radovi koji uđu u užu selekciju bit će objavljeni na web-stranici Kluba putnika, uz dozvolu autora.</p> <p> Postoji mogućnost da najbolji radovi budu uključeni u neku od budućih tiskanih antologija.</p> Booksa Booksa Wed, 15 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/spasimo-putopis-2020 https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/spasimo-putopis-2020 U finalu NIN-a <p> 5 romana u finalu ove dugovječne nagrade.</p> <p> <br /> Nakon što su prošli tjedan <a href="https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/uzi-izbor-za-nin-ovu-nagradu">objavljena</a> imena sretnice i sretnika koji su ušli u uži izbor za Nagradu NIN, koja se još od 1954. dodjeljuje za najbolji roman, danas su objavljeni naslovi koji ulaze u finale.</p> <p> Radi se o romanima:</p> <p> -<em><strong> Mulat albino komarac</strong></em>&nbsp;<strong>Steva Grabovca</strong> (Imprimatur);</p> <p> -<strong><em> Grozota ili… </em>Slobodana Tišme</strong> (Čarobna knjiga);</p> <p> -&nbsp;<strong><em>Yugoslav</em> Ane Vučković</strong> (Partizanska knjiga);&nbsp;</p> <p> -&nbsp;<strong><em>Po šumama i gorama</em> Milenka Bodirogića </strong>(Orfelin);</p> <p> -<strong><em>&nbsp;Pas i kontrabas</em> Saše Ilića </strong>(Orfelin).</p> <p> Žiri NIN-ove nagrade kritike čine: <strong>Branko Kukić</strong>, <strong>Ivan Milenković</strong>, <strong>Marjan Čakarević</strong>, <strong>Marija Nenezić</strong> i <strong>Teofil Pančić</strong> (predsjednik).</p> <p> Ime 66. laureata ili laureatkinje NIN-ove nagrade bit će objavljeno 20. siječnja.</p> <p> NIN-ovu nagradu za 2018. godinu dobio je<strong> Vladimir Tabašević</strong> za roman <em><strong>Zabluda Svetog Sebastijana</strong></em>, u izdanju Lagune.</p> Booksa Booksa Wed, 15 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/u-finalu-nin-a https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/u-finalu-nin-a Nagrada Višnja Machiedo <p> Za najbolje&nbsp;književno-esejističko djelo u 2019. godini. Rok: 31.1.2020.</p> <p> <br /> Hrvatski PEN centar ustanovio je 2013. godine <strong>Nagradu Višnja Machiedo</strong> za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku.</p> <p> Godišnja nagrada dodjeljuje se za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku u produkciji nakladnika registriranih u Republici Hrvatskoj i objavljeno u razdoblju od 15. prosinca 2018. do 15. prosinca 2019. godine.</p> <p> Posljednja dobitnica je<strong> Dorta Jagić</strong> za knjigu <em><strong>Veće od kuće</strong></em>.</p> <p> Prijedloge za dodjelu nagrade mogu podnositi građani Republike Hrvatske, javni i drugi djelatnici u kulturi, udruge i druge pravne osobe u kulturi, ustanove u kulturi i ostale pravne osobe koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj.</p> <p> Prijedlog za dodjelu Nagrade treba biti pismeno obrazložen. Obrazloženje prijedloga mora sadržavati osnovne podatke o autorici/autoru, odnosno koautorima predloženim za dodjelu Nagrade, te obrazloženje razloga za dodjelu Nagrade.</p> <p> Knjige (5 primjeraka) se šalju na adresu Hrvatskog PEN centra (Basaričekova 24, 10 000 Zagreb), a rok za predaju je 31.01.2020. (u slučaju dostave na adresu – od&nbsp; 9 do 15 sati).</p> <p> Nagrada Višnja Machiedo sastoji se od novčanog iznosa 10.000 kn i plakete.</p> <p> Ocjenjivački sud čine <strong>Tomica Bajsić</strong>, <strong>Nadežda Čačinovič</strong>, <strong>Mladen Machiedo</strong>, <strong>Tonko Maroević</strong> i <strong>Sibila Petlevski</strong>, a dobitnik/ca nagrade bit će proglašen/a 27.03.2020. godine – na rođendan Višnje Machiedo.&nbsp;&nbsp;</p> Booksa Booksa Wed, 15 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-visnja-machiedo-1579096783 https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/nagrada-visnja-machiedo-1579096783 Roman u pat-poziciji <p> Iako velik opsegom, roman 'Otac od bronce' Gorana Tribusona mnogo toga ostavlja nedorečenim.&nbsp;</p> <p> <br /> <strong><em>Otac od bronce</em></strong> novo je delo plodnog pisca&nbsp;<strong>Gorana Tribusona</strong>, koji je za ovaj roman dobio čak dve literarne nagrade: <a href="https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/tribusonu-jos-jedna-nagrada">Nagradu Fran Galović</a> i <a href="https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/nagrada-gjalski-goranu-tribusonu">Nagradu Gjalski</a>. Tribuson je objavljivao zbirke pripovedaka, zbirke novela, niz romana, fimske scenarije, dugogodišnji je urednik Školske knjige, redovni profesor filmskog scenarija na Akademiji dramskih umjetnosti, te više od deceniju član HAZU. Odista očaravajuća dužina nečijeg opusa i životopisa može katkad stvoriti predumšljaj, predrasudu, apriorno poštovanje u očima kritičara i čitaoca generalno. Problem nastaje kada se taj unapred pruženi kredit autoru počne trošiti proporcionalno sa odmicanjem stranica u romanu te kada vas podebljana cifra na dnu poslednje stranice (u ovom slučaju, za savremene uslove gojazna brojka od 490 stranica)&nbsp; dovede do znatne doze skeptičnosti u odnosu na kakvoću dotične pisane reči. Ali hajdemo mi redom i gredom.</p> <p> Uzevši ovaj roman u ruke, pribojavao sam se da će biti reči o još jednom ratnom delu, o zakasneloj lamentaciji nad tim vremenima kojima je svaka lamentacija, čini se, uljez. I zbilja, ovo nije roman o ratu, premda je predratno stanje, spremanje za rat, a ratna i nacionalistička psihoza sveprisutna je u čitavom delu. Naime, ovo je roman o glavnom junaku Žaku Kralju koji nakon desetak godina provedenih u Beču, gde se bavio mutnim poslovima, dolazi u svoj rodni grad kako bi sahranio oca s kim nije bio u dobrim odnosima. U svom zavičaju zatiče očevu sestru, njegovu tetku Vukicu, stare drugare kao što je Pero Vitez, promenjene ljude oduvane nacionalističkim vihorima, razne provokatore, profitere, pijance, i na koncu Almu Horvat, njegovu nikad prežaljenu ljubav od pre petnaesetak godina.</p> <p> U predvečerju rata, u veoma haotičnom stanju u kojem je Jugoslavija popucala po svim šavovima, u kome se svi ljudi na svoj način spremaju za užase koje ne mogu ni pretpostaviti, gde se lokalci naoružavaju, gde paradiraju paravojne formacije, a od JNA je ostalo samo ono poslednje A, gde se televizije utrkuju u propagandi te u kome je duh bratstva i jedinstva ustuknuo ispred pomahnitalih ideja nacional-šovinističkih pomračenih umova, Žak Kralj dolazi da pokopa svog oca koga teško naziva tatom i obnavlja kontakt sa već udatom Almom Horvat.</p> <p> To bi bio neki plot romana, koji se može smatrati osnovicom svih događaja u njemu. Dakle rekao bih da je ovo roman o ljubavi između Žaka i Alme koja se nije ostvarila u mirnodopskim uslovima usled (gle podudarnosti) odlaska Žaka u vojsku u vreme Jugoslavije, ali se zato razgoropadila i otelotvorila u najgorem mogućem trenutku, kada se sve u datim konstelacijama protivilo tome: politička situacija, povampirena ljubomora Alminog muža Mikija Tomca, smrt oca, poljuljanost finansijskog stanja na kontu u Beču... pa gotovo sve. Ali ljubav je iracionalna pa se racionalne okolnosti s pravom autoru nisu činile presudnim, stoga je na prilično eksplicitan način nasadio njihovu ljubav na pijedestal čitave suštine ovog dela.</p> <p> Dakako, autor se putem naratora (koji nam pripoveda u prošlom vremenu iz današnjeg rakursa) osvrnuo na političku situaciju: gotovo u svakom delu romana je oslikavao ratni naboj i njegove efekte na krhku psihologiju ljudi. Štaviše Tribuson je pokazao društveno angažovano neslaganje sa takvim varijetetima ljudskog društva, u redovima dela nesumnjivo pulsira izvesna kritika društva i situacije, ali čini se da to nije uradio na delotvoran način, delotvoran u smislu pravog uticaja na čitaoca kome se ta (ne tako više bliska) vremena čine posve tenzičnim i opasnim. Utisak je da je putem svog naratora Tribuson uputio jednu blagu kritiku nacionalizmu i agresiji.</p> <p> Najpre, pripovedač je ideološki neobojen, prilično uzdržan u svojim osudama nacionalizmu, koji se katkad čini samo kao prepreka do njegove fatalne fascinacije Almom Horvat. Kao sin priznatog partizana i heroja Španskog rata, te junaka koji je dobio svoj spomenik u gradu, Žak je prirodno izvan domašaja nacionalističkog vrtloga (na ruku ide i dugogodišnje odsustvo), ali se ne doima kao neko ko je zapanjen od toga u šta se pretvorio miran kolotečinski jugoslovenski kontekst. Žak nije previše opterećen situacijom, a njegovo neslaganje sa time kuda ide hrvatski brod izražava samo kada je prinuđen da brani svoju nezainteresovanost. Zbilja Žak se uzrujava i ljuti na to kako "Peru Viteza više ne zanima Flashpoint, nova ploča Stonesa, sposlednje turneje...nego ga zanimaju politika, rat i jalove ratne prepirke." (str. 92.) Međutim, njegov susret sa ovim transformacijama ljudi, kao i sa hrvatskim novogovorom (da li je gepek ili prtljažnik) su njemu relevantni samo dok je lično ugrožen, ali ne u domenu svetonazora i osobnog zgražavanja vojnog ludila.</p> <p> Ako uzmemo u obzir da je on jedini kroz koga je Tribuson mogao uzgojiti zdravu društvenu kritiku, onda možemo konstatovati da on to zapravo nije u potpunosti nameravao. S druge strane, od samog naratora ("propali" student književnosti) ne možemo očekivati neku preteranu elokventnost u izrazu, ali ostaje utisak da stil u romanu, taj spoljašnji ukras dodat izrazu, kod Tribusona nije previše odstupio od uobičajenog govora, što ne možemo uzeti kao prednost, već naprotiv kao nedostatak delu.</p> <p> Kraj romana otkriva da su svi našli u pat poziciji. "Moram napomenuti kako pat u pravom šahovskom svijetu ne predstavlja nikakvu sramotu, nego je tek nužda koja se zna dogoditi", kaže nam pripovedač na izdisaju romana te navodi kako se u takvoj situaciji protivnici rukuju uz upisivanje po pola boda na svome kontu. U nekom prenosnom smislu pat pozicija je neodređen i neodlučen položaj, stanje koje se ne može promeniti, u kome se ne može ništa posebno učiniti, praktično bezizlazno stanje nužnosti. Do takve je pozicije doveo svoje protagoniste Tribuson na kraju romana, saterao ih u ćošak u kome su svi stali, ali u teskobi i sa gorčinom u ustima: Kralj ne zna kako će se razvijati Almino stanje, Tomac nakon svega shvata šta je sve propustio u svom braku itd. Možemo uzeti slobodu i ustanoviti da ovakav ishod podseća metaforično, gotovo metonimijski, na ishod društveno-političke zlokobne avanture u koju su upali ovdašnji narodi, što hotimično, što nehotice, što svojom, što krivicom drugoga. Na koncu se svi nalaze u pat poziciji, u kojoj niko nije u šahu, ali se takođe niko ne može suštinski pomeriti od prvobitnih pozicija nacionalizma, mržnje, besnila ili tzv. "desnila".</p> <p> Ako je to na umu imao autor dok je ovako smestio rasplet fabule, onda možemo klimnuti glavom pred ovakvim postupkom, međutim u suprotnom moram navesti da je kraj romana bez pravog naboja i logičnosti. Nije sasvim jasno kako se dvoje koji su se tako voleli (po navodima dvoje protagonista) nisu stupili u nikakav kontakt te kako je ta ljubav opstala nakoj više od deceniju. Nije jasno kako se Miki tek sada zaljubio u Almu ili kako je Alma tako dugo bila u braku sa njim i niz takvih trivijalnih pitanja na koje autor nije ponudio valjan odgovor. Činjenica je da je autor na kraju pat poziciju sasvim izričito naveo, nije ostavio čitaocima nimalo prostora za razvoj fantazije, te da je sama komparacija pomalo površna.</p> <p> Sve u svemu, <em>Otac od bronce</em> je mlaka i ovlaš shvaćena društvena kritika i štura ljubavna priča. Autor je jasno zauzeo stav protiv ratnih ludila, ali se te teme, premda sveprisutne u delu, dojma sam, površno dotakao. S druge strane, o ljubavi se pripoveda kao o sili koju rat ne tangira, koja se ne da zaustaviti ni u kakvim društvenim okolnostima, ali ponovo na nedovoljno uverljiv način s korišćenjem podosta izlizanih obrazaca u odnosima, kako je u prethodnom ulomku naznačeno. Sve u svemu malo za 480 strana.</p> Dalibor Plečić Tue, 14 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/kritike/roman-u-pat-poziciji https://booksa.hr/kolumne/kritike/roman-u-pat-poziciji Dobre vijesti iz BEK-a <p> Besplatne elektroničke knjige do sada je čitalo više od tri milijuna ljudi.</p> <p> Do početka 2020. godine projekt&nbsp;<a href="https://elektronickeknjige.com/bek/">Besplatne elektroničke knjige</a> (BEK) prikupio je višemilijunsko čitateljstvo.&nbsp;<br /> <br /> Mrežne stranice projekta tijekom 2019. godine zabilježile su rekordnih 583.180 korisnika koji su online čitali 132.606 e-knjiga te na<br /> svoje uređaje preuzeli još njih 78.212. To znači da su korisnici tijekom 2019. godine ukupno čitali 210.818 e-knjiga. U odnosu na 2018. godinu, to predstavlja porast broja korisnika od 30 posto, porast broja online čitanja od 16 posto te porast broja preuzetih e-knjiga od 2 posto.<br /> <br /> S 23 novoobjavljena naslova, broj dostupnih knjiga koje objavljuje Društvo za promicanje književnosti na novim medijima popeo se na 242, a s prošlogodišnjih 583.180 novih korisnika premašena je brojka od ukupno tri milijuna korisnika. Čak 52 naslova zabilježila su više od tisuću čitatelja tijekom 2019. godine. S novoobjavljenim naslovima čitateljima je sada dostupno više od stotinu probranih pjesničkih naslova suvremene hrvatske književne produkcije.<br /> <br /> Najčitaniji je prozni naslov u 2019. roman <a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/kritika-46-masa-kolanovic"><em><strong>Sloboština Barbie</strong></em></a> <strong>Maše Kolanović</strong>, a iza njega slijede roman <a href="https://booksa.hr/knjige/proza/ljubav-je-sve"><em><strong>Ljubav je sve</strong></em></a> <strong>Krešimira Pintarića</strong> te prozni zapisi <strong>Henryja Davida Thoreaua</strong> <a href="https://booksa.hr/knjige/publicistika/walden-zivot-u-sumi"><em><strong>Walden</strong></em></a>. Najčitaniji pjesnički naslov je <em><strong>Tri jeseni </strong></em><strong>Ane Ahmatove</strong>, a iza njega slijede <em><strong>Tour de force</strong></em> <strong>Krešimira Pintarića</strong> i <a href="https://booksa.hr/knjige/poezija/gledaj-me-u-oci"><em><strong>Gledaj me u oči</strong></em></a> <strong>Marija Brkljačića</strong>.<br /> <br /> Najčitaniji publicistički naslov je <em><strong>Četvrti svjetski rat/Drugačiji svijet je moguć!</strong></em> <strong>Dražena Šimleše</strong>, a iza njega slijede <a href="https://booksa.hr/knjige/publicistika/mediji-propaganda-i-sistem"><em><strong>Mediji, propaganda i sistem</strong></em></a> <strong>Noama Chomskog</strong>&nbsp;i <em><strong>Zapisi iz treće kulture</strong></em> <strong>Darka Polšeka</strong>. Najčitaniji esejistički naslovi su <a href="https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/razumijevanje-filma"><em><strong>Razumijevanje filma</strong></em></a> <strong>Hrvoja Turkovića</strong>, <em><strong>Hodanje </strong></em><strong>Henryja Davida&nbsp;Thoreaua</strong> i <em><strong>Barikade </strong></em><strong>Borisa Budena</strong>, dok su najčitaniji teorijski naslovi <a href="https://booksa.hr/knjige/publicistika/filmske-vrste-i-rodovi"><em><strong>Filmske vrste i rodovi</strong></em></a> <strong>Nikice Gilića</strong>, <em><strong>Strukturalizam, semiotika, metafilmologija</strong></em> i <a href="https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/besplatna-filmska-opredjeljenja-1348211670"><em><strong>Filmska opredjeljenja</strong></em></a> <strong>Hrvoja Turkovića</strong>.&nbsp;<br /> <br /> Izvor i foto: <a href="https://elektronickeknjige.com/bek/">BEK</a></p> Booksa Booksa Tue, 14 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/dobre-vijesti-iz-bek-a https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/dobre-vijesti-iz-bek-a VIDEO: Mansoura Ez-Eldin i Nael el-Toukhi u Booksi <p> Mansoura Ez-Eldin i Nael el-Toukhi gostovali su na 15. Booksinoj Reviji malih književnosti.</p> <p> <br /> Na Booksinoj 15. <a href="https://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti">Reviji malih književnosti</a>&nbsp;posvećenoj suvremenoj književnosti Egipta gostovali su egipatska novinarka i spisateljica <strong>Mansoura Ez-Eldin</strong> te pisac, novinar i prevoditelj <strong>Nael el-Toukhi</strong>. Na razgovoru s<strong> Ivanom Perić </strong>u Booksi govorili su svom viđenju arapske i egipatske književnosti, bavljenju novinarstvom u Egiptu i opasnostima koje taj posao nosi, Kairu kao inspiraciji za pisanje i mnogim drugim temama.</p> <p> <iframe allow="accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture" allowfullscreen="" frameborder="0" height="450" scrolling="no" src="https://www.youtube.com/embed/ADP1DbDUjE8" width="600"></iframe></p> <p> 15. <a href="https://booksa.hr/zadacnica/revija-malih-knjizevnosti">Revija malih književnosti</a> trajala je od 28.11. do 5.12. i bila je posvećena suvremenoj književnosti Egipta. U sklopu Revije objavljena je antologija suvremene egipatske književnosti naslova <a href="https://booksa.hr/knjige/ostalo/nase-trube-izazvale-su-tisinu"><em><strong>Naše trube izazvale su tišinu</strong></em></a>, za koju je selekciju autora, kao i prethodne dvije godine, napravila <strong>Zeina G. Halabi</strong>. Program se odvijao u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, a na Reviji su gostovali Mansoura Ez-Eldin, Nael el-Toukhi, Yasser Abdel-Latif i filmski teoretičar Ahmed Refaat.</p> Booksa Booksa Mon, 13 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/video/video-mansoura-ez-eldin-i-nael-el-toukhi-u-booksi https://booksa.hr/kolumne/video/video-mansoura-ez-eldin-i-nael-el-toukhi-u-booksi Knjige o kojima ne znamo ništa <p> Pisci koje poznajemo i sve njihove knjige o kojima postoji relevantna informacija, predstavljaju samo jedan djelić ukupnog broja objavljenih knjiga. Danas, 2020., o većini knjiga ne znamo ništa.</p> <p> Još daleke 2008. <strong>dr. Slonek </strong>upozorio je da će uskoro doći vrijeme kada o većini objavljenih knjiga nećemo znati ništa. Da, dobro, ali što znači <em>uskoro</em>, upitahu ga?</p> <p> Dr. Slonek provjerio je izračune i rekao: "Za otprilike dvanaest godina, tj. 2020. nastupit će to vrijeme."</p> <p> Mah, uzvratiše mu nadležni, gdje je do toga, ima vremena, već će se naći rješenje. Međutim, evo, 2020. došla je prije nego se itko nadao, a da o rečenom problemu nitko nije ozbiljno ni razmislio. Pravo govoreći, nitko nije točno ni znao u čemu je zapravo problem. Dr. Slonek strpljivo je ovih dana pojasnio:</p> <p> "Dakle ovako, pisci koje poznajemo i sve njihove knjige o kojima postoji sud, tj. relevantna informacija, predstavljaju samo jedan djelić ukupnog broja objavljenih knjiga. Danas, 2020., o većini knjiga ne znamo ništa. O njima nema nikakve, a kamoli relevantne informacije. Što znači većina, o kojim postotcima govorimo? Teško je reći, sve kada bi i imali brojke i počeli računati, taj izračun ne bi bio točan, jer dok mi računamo – brojke se i dalje mijenjaju. Knjige se objavljuju bez zastoja i više uopće ne znamo ni koliko ih je u kojem trenutku!"</p> <p> Prije nego što alarmiramo Brisel, a to je naša zadaća, jer upravo predsjedamo EU-om, pokušali smo još ponešto doznati. Primjerice – tko objavljuje sve te silne knjige? Gdje stanu? Hoće li nam te knjige o kojima, kako velite, nitko ne zna ništa, uskoro do te mjere zakrčiti prostor da nećemo imati gdje živjeti? Hoće li nam početi padati po glavama? A što s prašinom koju svaka od tih knjiga skuplja? I kako, k vragu, čitati knjigu o kojoj ne znamo ništa?</p> <p> "Gospodo, gospodo", nestrpljivo će dr. Slonek, "polako, molit ću, vi sad dodatno širite cijelu stvar. Krenut ću od posljednjeg pitanja, jer samo o njemu sam razmišljao. Kako, dakle, postupiti kada nam pod ruku dođe knjiga o kojoj još nitko nije izrekao sud? Znači li to da je nitko još nije ni pročitao? Vrlo vjerojatno. Za sada je još dobro, naime, u Booksu nam dolaze knjige o kojima već postoje određene informacije, netko ih je pročitao, pa možemo komotno i mi. Možemo i ne moramo. Ali što kada nam, gluho bilo, počnu pristizati knjige koje nitko prije nije ni otvorio? Tko želi biti prvi u tom smislu, molim? Naši kritičari hrabri su, ali zasigurno se nisu hitili u kritičarske vode da bi čitali knjige koje prije njih nitko nije pročitao. Je li uopće moguće donijeti sud o nečemu o čemu prije vas nitko nije donio sud? A takvih knjiga je danas većina, što s njima?"</p> <p> Mic-po-mic, počeli smo shvaćati prave razmjere katastrofe na koju je dr. Slonek upozoravao prije više od desetljeća. Naprosto nema šanse da većinu tih knjiga itko ikada pročita! Nema nas dovoljno. A broj objavljenih knjiga neumoljivo i nekontrolirano raste. Uspaničeno počesmo iznositi prijedloge koje ćemo poslati briselskim ocima, na koncu – to nam je i zadaća, jer zemlja smo koja narednih šest mjeseci predsjeda EU-om.</p> <p> <em><strong>Prvo</strong></em> – očigledno je nemoguće zaustaviti dotok knjiga, niti je to pametno činiti. Iz istih razloga ne možemo ih ni spaljivati. Em je to uvod u totalitarizam i gnusno je samo po sebi, em, brate, ne znaš što točno spaljuješ. Možda među tim knjigama ima pravih dragulja, ali avaj, to nikada nećemo doznati.</p> <p> <em><strong>Drugo</strong></em> – knjige o kojima ne znamo ništa, niti ćemo znati, jer ih nećemo čitati, valja skupiti i transportirati u nenaseljene, zabačene predjele. Neka za prvu ruku budu ondje, a poslije ćemo vidjeti. Kada dođe to <em>poslije</em>.&nbsp;</p> <p> <em><strong>Treće</strong></em> – jedan mali dio knjiga o kojima se ništa ne zna, preuzet će Booksa. Recimo 16 naslova za početak. Arhivirat ćemo ih, pa neka leže tamo dok ne vidimo što dalje. Možda ćemo raditi i neke znanstvene pokuse na njima, ali o tome je još prerano govoriti.</p> <p> <em><strong>Četvrto</strong></em> – prevencije radi, polako bi i nenapadno u školama trebalo obeshrabrivati dječicu koja izjavljuju da bi željela biti pisci kada odrastu. S druge strane, treba nam više onih koji će čitati, više književnih kritičara, ali to je mač s dvije oštrice – kad razviješ ljubav prema čitanju, velika je šansa da si razvio kod djeteta i ljubav prema pisanju.</p> <p> <em><strong>I peto</strong></em> – ne znamo kakve mogu biti posljedice ovog problema, pa Briselu valja sugerirati: obuzdajte prejaka osjećanja. Ne treba odmah sve ovo davati na velika zvona, već potiho i daleko od očiju javnosti započeti s provedbom predloženih mjera.</p> <p align="center"> <strong>*</strong></p> <p> Jutros, prije točno sat vremena, nepoznat kurir dostavio nam je knjigu. Nikada nismo čuli za autora, o knjizi nismo pronašli nikakvu informaciju, a tajanstveni kurir, ako je to uopće bio kurir, nestao je u vidu lastina repa. Čini se da je to knjiga koju još nitko nije pročitao.</p> <p> Znači tako, počelo je…</p> <p> &nbsp;</p> <p> foto: <a href="https://www.flickr.com/photos/varvari/" target="_blank">T-K-D</a></p> <p> F.B., 10. siječnja 2020., Zagreb</p> <p> &nbsp;</p> F. B. Fri, 10 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/knjige-o-kojima-ne-znamo-nista https://booksa.hr/kolumne/pisma-pukovniku/knjige-o-kojima-ne-znamo-nista Rukopisi 43 <p> Natječaj za poeziju i kratku prozu za mlade autore/ice. Rok: 21.2.2020.</p> <p> Dom omladine Pančevo raspisuje 43. po redu natječaj za Zbornik poezije i kratke proze mladih s prostora eks-Ju – <em><strong>Rukopisi 43</strong></em>. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslovenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj će biti otvoren do 21. veljače 2020. godine.</p> <p> Na natječaju se može sudjelovati s poezijom i/ili kratkom prozom. Treba poslati do 3 pjesme i/ili 3 kratke priče: pjesme dužine do 2, a priče do 3 kucane strane (za priče do 7 000 karaktera, veličina fonta 12), potpisane punim imenom i prezimenom, godinom rođenja, adresom stanovanja (državljanstvom u slučaju da autor živi u inozemstvu), brojem telefona i emailom.</p> <p> Autore trebaju osobne podatke ostaviti i u tijelu maila i na početku mape s radovima, također pjesme, odnosno priče trebaju biti u jednom Word dokumentu, a ne kompresirane (ZIP, RAR itd.) i bez eksternih linkova. Potrebno je poštovati i dijakritičke znakove (slova č, ć, đ, š, dž) i pravopisna pravila. Mejl adresa na koju treba slati radove je: zbornikrukopisi@gmail.com.</p> <p> Dom omladine Pančevo preporučuje slanje radova putem elektronske pošte, a običnom poštom samo u slučaju da autori nisu u mogućnosti poslati radove drugačije. U tom slučaju adresa je: Dom omladine Pančevo, Svetog Save 10, 26 000 Pančevo, Srbija (sa naznakom "za Rukopise 43").</p> <p> <strong><em>Rukopisi 43</em></strong> će izaći iz tiska početkom svibnja tekuće godine, a u toku mjeseca planirana je i promocija u Pančevu, odnosno trodnevni festival. Autorima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore koji ne budu bili u mogućnosti doći na promociju Zbornika, autorski primjerci će biti poslati poštom.</p> Booksa Booksa Fri, 10 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/rukopisi-43 https://booksa.hr/vijesti/natjecaji/rukopisi-43 Uži izbor za NIN-ovu nagradu <p> Među deset autora jedna autorica.</p> <p> <br /> Žiri za dodjelu NIN-ove nagrade za najbolji roman 2019. godine uvrstio je u uži izbor deset naslova: <em><strong>Ništa lakše od umiranja</strong></em> <strong>Elvedina Nezirovića</strong> (Laguna), <strong><em>Mulat albino komarac</em> Steva Grabovca</strong> (Imprimatur), <strong><em>Paučina</em> Vidosava Stevanovića</strong> (Službeni glasnik), <strong><em>Grozota ili…</em> Slobodana Tišme </strong>(Čarobna knjiga), koji je već nagrađen za<strong> <a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/psihotik-iz-olupine"><em>Bernardijevu sobu</em></a></strong><a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/psihotik-iz-olupine"><em> </em></a>(2011), te <strong><em>Čvor na omči</em> Draška Sikimića</strong> (Lom), <strong><em>Yugoslav</em> Ane Vučković</strong> (Partizanska knjiga), <strong><em>Biblija</em> Nenada Rackovića</strong> (Laguna), <strong><em>Po šumama i gorama</em> Milenka Bodirogića</strong> (Orfelin),<em> </em><strong><em>Pas i kontrabas</em> Saše Ilića</strong> (Orfelin),<strong> <em>Rudi </em>Nemanje Jovanovića</strong> (Partizanska knjiga).</p> <p> Žiri NIN-ove nagrade kritike, koji čine: <strong>Branko Kukić</strong>, <strong>Ivan Milenković</strong>, <strong>Marjan Čakarević</strong>, <strong>Marija Nenezić </strong>i <strong>Teofil Pančić</strong> (predsjednik), od ukupno 200 romana pristiglih na natječaj prethodno je odabrao 32 naslova za širi izbor.</p> <p> Imena finalista bit će objavljena u broju NIN-a od 16. siječnja, a ime 66. laureata NIN-ove nagrade bit će objavljeno 20. siječnja.</p> <p> NIN-ovu nagradu za 2018. godinu dobio je <strong>Vladimir Tabašević</strong> za roman <em><strong>Zabluda Svetog Sebastijana</strong></em>, u izdanju Lagune.</p> <p> NIN-ova nagrada prvi put je dodijeljena 1954. godine, a do raspada Jugoslavije dodjeljivana je piscima sa cijelog prostora bivše države.</p> Booksa Booksa Thu, 09 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/uzi-izbor-za-nin-ovu-nagradu https://booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/uzi-izbor-za-nin-ovu-nagradu Najbolja strana pretjerivanja <p> Lucia Berlin u zbirci priča 'Večer u raju' pokazuje izrazitu vještinu u miješanju fikcije i stvarnosti s britkim humorom.</p> <p> <br /> Iako je <strong>Roland Barthes</strong> prije više od pedeset godina proglasio smrt Autora, Autor je danas itekako živ. Trenutnu svjetsku književnost obilježavaju takozvane autofikcije (<strong>Virginie Despentes</strong>, <strong>Edouard Louis</strong>,<strong> K.O.&nbsp;</strong><strong>Knausgård</strong>, <strong>Chris Kraus</strong>) u kojima autori građu svojih knjiga uzimaju iz vlastitog života, bez uobičajene literarizacije sadržaja – primjerice zadržavaju svoja prava imena, imena ljudi iz svojeg života, slijed događaja. Ipak, koliko god su slični, protagonisti tih djela su književno apdejtane verzije ili pretjerane verzije svojih stvarnih pandana.</p> <p> To je shvatila i američka autorica <strong>Lucia Berlin</strong> (1936.-2004.) kada je govorila da ona u svojim pričama ne laže, već da jako pretjeruje.</p> <p> No, bez ikakvog pretjerivanja, u skladu s onom rečenicom da je život čudniji od fikcije, autoričin život je nalikovao na život nekog književnog lika – odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji, prvo u rudarskim naseljima u SAD-u, kasnije na visokoj nozi u Čileu, zatim udaja u ranoj mladosti, razbaštinjenje, razvodi, brakovi, četvero djece, ovisnost o alkoholu, zarađivanje za život čišćenjem kuća, podučavanjem španjolskog jezika, radom na hitnoj, i na kraju – smrt na 68. rođendan. Čak i činjenica da je više od deset godina poslije svoje smrti Berlin (iako je za života objavila nekoliko zbirki priča!) došla na listu bestsellera <strong>New York Timesa</strong>, prevedena na dvadeset jedan jezik i stekla status majstorice kratke priče, također je nekako književna.</p> <p> Svi navedeni autobiografski detalji su esencijalni elementi autoričinih kratkih priča, kako u onima sadržanima u prvoj (posthumno) objavljenoj zbirci <a href="https://booksa.hr/knjige/proza/prirucnik-za-spremacice"><em><strong>Priručnik za spremačice</strong></em></a>, tako i u na hrvatskom jeziku novoobjavljenoj zbirci <em><strong>Večer u raju</strong></em> (obe zbirke je izdala izdavačka kuća Oceanmore, a prevela <strong>Vjera Balen-Heidl</strong>).</p> <p> Nema znatne razlike između dviju zbirki kako u kvaliteti tako i u formi, tako da možemo reći da je <em>Večer u raju</em> svojevrsni nastavak <em>Priručnika</em>. Dvadeset dvije priče posložene su kronološki (od djetinjstva protagonistica do starije dobi) i često se pojavljuju isti likovi kao u <em>Priručniku</em> (majka alkoholičarka, djed zubar, baka – mamie, muževi, sinovi...) što učvršćuje njihovu autentičnost i uvjerljivost.</p> <p> Sve su priče pisane iz ženske perspektive, a protagonistkinje često figuriraju kao autoričine književne dvojnice – osjetljive i tihe, ali hrabre žene koje se probijaju kroz težak život pun boli i veselja u potrazi za domom i ljubavlju. Kao i u prošloj zbirci, teme priča se većinom tiču ženskih iskustava – žrtvovanje za ljubav muževa (<em>Lead Street,</em> <em>Albuquerque</em>), balansiranje između posla, poroka i obitelji (<em>Noël,</em> <em>1974.</em>), seksualnosti (<em>Andado. Gotska romanca</em>), odnosi među ženama (<em>Supruge</em>; <em>Andado. Gotska romanca</em>).</p> <p> Kao i svijet kojim putujemo kroz priče – od Teksasa, Novog Meksika, Čilea i Pariza&nbsp;– autoričin talent je velik, kompleksan i sveobuhvatan. Iako je uglavnom pisala iz osobnog iskustva, Berlin je imala smisao za univerzalnost ljudske prirode i zato ne osuđuje svoje likove već ih, kao i Čehov, osvjetljuje sa svih strana – kako onih dobrih, tako i loših. U tom je pogledu zanimljivo kako je, primjerice, u priči&nbsp;<em>Andado. Gotska romanca</em> opisala kratkotrajan i neprimjeren odnos između četrnaestogodišnje pripovjedačice i dvostruko starijeg don Andresa, poslovnog suradnika njezinog oca. Pripovjedačica nije tek obična žrtva znatno iskusnijeg muškarca, već mlada djevojka opterećena adolescentnom žudnjom, ali kojoj nema tko objasniti kako funkcioniraju muško-ženski odnosi i koliku ulogu u tome igraju socijalne konvencije, te kako žene u većini slučajeva izvlače deblji kraj.</p> <p> Tajni sastojak autoričinih priča je, kako u svom predgovoru <em>Priručnika za spremačice</em> kaže autoričin prijatelj <strong>Stephen Emerson</strong> – iznenadnost. U ovoj se zbirci za mene se ta iznenadnost manifestira u usputnim, ali snažnim detaljima kao što je bacanje trkačkih kaciga u otvoreni grob (priča <em>Prah si, i u prah ćeš se vratiti</em>), auto marke Lincoln s električnim prozorima u siromašnom kvartu (<em>Ponekad ljeti</em>); ili pak u neočekivanim obratima perspektive (<em>Moj je život otvorena knjiga</em>).</p> <p> No, ono što najviše fascinira u pričama Lucie Berlin je autoričina vještina (da se izrazim slikarski) u miješanju boja fikcije i stvarnosti te ponovno miješanje sa britkim, gotovo gogoljevskim humorom ("smijeh kroz suze") i prstohvatom empatije za ljudske mane i vrline. Bešavna kombinacija ovih elemenata te pročišćenog i konciznog izraza čini Berlin izvrsnom i uvjerljivom pripovjedačicom.</p> <p> U intervjuu za <strong>The Paris Review</strong>, francuski autor <strong>Michel Houellebecq</strong> je izjavio da su za njega dva najbolja komplimenta koja čitatelj može reći za njegova djela "nisam mogla prestati čitati" i "rasplakala sam se". Da je Lucia Berlin još živa, iste bi komplimente ova čitateljica uputila njoj.&nbsp;</p> Luca Kozina Wed, 08 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/vecer-u-raju https://booksa.hr/kolumne/zacitavanje/vecer-u-raju (Ne)političnost ljubavi <p> Zbirka pjesama 'Trideset deveti maj' Marka Tomaša kao glavnu pjesničku preokupaciju ima ljubav.</p> <p> <br /> <em><strong>Trideset deveti ma</strong><strong>j</strong></em> najnovija je zbirka pjesama <strong>Marka Tomaša</strong>, jednog od najpoznatijih pjesnika postjugoslavenskog književnog polja, opisivanog kao "balkanskog pjesnika" zbog njegove biografije i bibliografije i kao "pjesnika ruševina" zbog njegove poetike. Kao i nekolicina njegovih ranijih zbirki, <em>Trideset deveti maj</em> objavljen je u dva izdanja – prvo 2018. godine u Srbiji kod izdavačke kuće Lom, a 2019. godine u Hrvatskoj kod Jesenski i Turk, premda je Tomaš u intervjuima istaknuo da je namjera bila da se na oba književna tržišta pojavi istovremeno.</p> <p> Nemogući datum u naslovu zbirke, tvrdi Tomaš u <a href="http://www.journal.hr/lifestyle/kultura/knjige/srdan-sandic-marko-tomas/">intervjuu</a>, zvuči kao bitan, revolucionaran datum koji je istovremeno nepostojeći, kao svojevrsni iskaz neke bolje budućnosti "koju nikad nećemo dočekati". Naslov i odgovara za poeziju zbirke koja naizgled ne vidi bolju budućnost i stoga pristaje uz opis autora kao "pjesnika ruševina, poete jednog potonulog svijeta i sadašnjosti koja se nezadrživo kruni i raspada" (Đ. Krajišnjik).</p> <p> Tomaš u <em>Trideset devetom maju</em> konstruira pjesnički glas i trop razoružanog, razuvjerenog sredovječnog muškarca, kojemu je narativiziranje njegove ne-pozicije jedino preostalo. Nakon uvodne pjesme <em>Nismo se stigli voljeti</em>, koja postavlja melankolični ton zbirke (i priču o izgubljenoj generaciji na tragu <strong>Ginsbergovog</strong> <em><strong>Urlika</strong></em>), prvi ciklus&nbsp;<em>Tri slike zime</em> u kontrastu je s ostatkom nevelike zbirke. Triptih motiva okupatora koji se nakon ulaska u selo skida i odlazi u šumu, muškarca koji promatrajući krošnje promišlja egzistenciju te anđela koji se raznese bombom čine najbolje pjesme u zbirci. S prostornom i vremenskom (tj. meteorološko-klimatskom) scenografijom, djeluju kao fragmenti cjeline i bride atmosferom. Međutim, to nije atmosfera slika<strong> Pietera Breughela Starijeg</strong>, nego onih <strong>Krste Hegedušića</strong>: selo okovano snijegom, s golim krošnjama, usred kojeg se odvija scena rekvizicije stoke i javnog batinjanja. U ovim pjesmama nešto je strašno potresno, neka otimačina i nasilje, sakriveno dublje ispod stihova.</p> <p> Nasuprot ovim pjesmama, pjesme koje se nižu u ostalim ciklusima –<em> Napuštajući Beograd</em>,<em> Vaš šlager sezone </em>i <em>Gitara Tomaža Pengova</em> – daju se opisati kao epizodne konstrukcije identiteta pjesničkog subjekta kroz izvedbe njegova odnosa prema društvu, drugim ljudima, a posebice prema ljubavi, na tragu ranije spomenutog tropa razoružanog i razočaranog muškarca. <em>Napuštajući Beograd</em> započinje pjesmom <em>Divan proljetni dan</em> u kojoj se nemogućnost uživanja ili ugodnog bivanja u svijetu zbog subjektove autodestruktivnosti ispoljava kao samoubilačka ideja koja motivira i prožima pjesmu, a pjesnički glas je subjekt nesigurnih uvjerenja.</p> <p> Ostale pjesme dalje razrađuju kako i zašto subjekt ne može uživati i bivati u svijetu, odnosno razrađuju njegovu poraženost. Subjekt u zbirci je neozbiljan, diktaturu zove ljubav i poigrava se pitanjem je li diktatura ljubav ili je ljubav diktatura. On je izgubljen u vremenu i prostoru (odnosno, vrijeme i prostor su deterministički nebitni), a žena o kojoj govori ili kojoj se obraća uvijek je izgubljena za njega (on je nema), oboje su "okrutni i divni", odnosno nasiljem potkopavaju ideju suosjećanja. On žudi za pripadnošću, pa čak i kada pripada ženi, traži pripadnost gradu. On je nedozreli subjekt, odrastao muškarac koji se premeće u dijete, kojem će drugo, u suštini neostvarivo djetinjstvo biti zdravo življenje u trenucima zadovoljstva. On će unatoč deklariranjima ipak osporavati sve to kao šalu. Itd.</p> <p> Ovo eskalira u pjesmi <em>Prvi dan jeseni</em>, koja okuplja sve motive razbacane drugdje u zbirci u iskazivanju želje za time da bude nedostupan svijetu: "Ne želim biti dostupan / za prodavce instant rješenja / za reklame koje me podsjećaju / što mi sve nedostaje. / Ne želim biti tu kada dođu / sa svojim obećanjima. / Sutra neće biti bolje. / Gotovo da uživam." Propast iluzija, raspad (naše) sadašnjosti i ruševine – u ovoj zbirci prvenstveno se odražavaju na ovakvom pjesničkom subjektu. Odnosno, on, takav kakav jest, predstavlja odraz opće degradacije.</p> <p> Ipak, pojedini momenti u zbirci, poput pjesama <em>Džem od vode</em> ili <em>Fotografija Nicka Cavea</em>, ukazuju na temeljni raskol pjesničkog subjekta. <em>Džem od vode</em> se sa svojom dosljednom anaforom <em>Mi </em>može doimati kao pjesma o generaciji ili skupini, onoj iz prve pjesme zbirke, na koju je utisnut "dubok i krvav pečat jedne izgubljene mladosti" (Đ. Krajišnik). No spomenuta je pjesma više sesija produktivne pjesničke improvizacije koja se poigrava svim dotadašnjim motivima, prvo osporavanje identiteta pjesničkog glasa dotad građenog u zbirci: "Mi sami mimujemo pjesmu. / (…) / Mi svjesni da smo samo ja. / Mi je gomilanje jastva na kauču. / Mi jastvom trgujemo. / (…) / Mi džemujemo. / Mi smo šala na moj račun."</p> <p> Pjesma<em> Fotografija Nicka Cavea</em>, stihovima&nbsp;– "Kad si prestao čeznuti / ona je umrla / i njezin je duh / preselio u ženu / s kojom danas živiš / a njezin muškarac liči na tebe"&nbsp;– propituje tko je pjesnički subjekt, kako on sebe doživljava i koliko on jest ili nije on sâm u ovim zavrzlamama.</p> <p> U ovim momentima loma otvara se pitanje ima li pjesnički glas ikakvu održivost, odnosno koliko je i je li pjesnički glas mimeza ili konstrukt, nešto što nam pjesnik pokušava "prodati", nešto što nastaje u improvizaciji, karnevaleskni obrat naših dotadašnjih tumačenja. Ovo osobito podcrtava kraj zbirke. Zadnja pjesma, <em>Nemojte ovo zaboraviti</em>, obrće sve pretpostavke čitatelja kojem se obraća. U njoj Tomaš piše: "Živim sa ženom. / Izjutra pogledam / njeno usnulo lice / i nasmiješim se. / Čitav je svijet / pod mojim nogama. / Toliko obuhvati / jedan kratak pogled."</p> <p> Završetak zbirke traži čitateljevo propitivanje kako je do tog momenta čitao pjesničkog subjekta i zašto je njegovo čitanje bilo takvo. Je li pjesnički subjekt uopće bio relevantan? Je li "autoritativna" naracija pjesničkog subjekta koja se gradi uopće relevantna? Stvar se komplicira time što je pjesma uokvirena kao komunikacija između čitatelja i pjesničkog glasa (drugdje se rijetko doima da se obraća čitatelju), a njezin lom pjesničkog glasa propituje je li i u kojoj mjeri autor sam bio prisutan u glasu u zbirci.</p> <p> Kao što je iz prethodno napisanoga vidljivo, u svim konstrukcijama pjesničkog subjekta uvijek je prisutan ljubavni odnos sa ženom. Pa ako je Tomašev <a href="https://booksa.hr/knjige/poezija/crni-molitvenik"><em><strong>Crni molitvenik</strong></em></a>, prema <strong><a href="https://booksa.hr/kolumne/kritike/nezni-rat-marka-tomasa">Bojanu Marjanoviću</a></strong>, zbirka "konceptualno još izbrušenija i čišća knjiga ljubavne poezije", pri čemu je "Tomaševo istrajavanje na problematizaciji teme ljubavi angažovan politički čin po sebi", čini se da je ista namjera nastavljena i u <em>Trideset devetom maju</em>. Naime, na ovom tragu, angažirani politički moment u ovoj zbirci nije ni u nabrajanju objekata mržnje (<em>Pjesma o lopati</em>), ni u eskapizmu u drugo djetinjstvo kada se konačno odraste (<em>Kad porastem</em>), ni u evokaciji djetinjstva (<em>Džep pun klikera</em>), ni u ispisivanju razuvjerenosti ili pisanju o propasti svakodnevice kroz karakterizaciju pjesničkog glasa. Ako bismo razradili Marjanovićev argument, put do ljubavi kao angažiranog političkog momenta zbirke je s jedne strane u krajnjoj destruktivnosti (<em>Prvi dan jesen</em>i), a s druge u svojevrsnoj ironiji (<em>Šlager kojim želim iznervirati Marka Pogačara</em>).</p> <p> "Pišem sve ovo / zato što želim / uništiti svijet" (pjesma <em>Prvi dan jeseni</em>) stihovi su kojima se Tomaš postavlja u <em>trećiprostor</em>, iz kojeg može kritički promotriti i svijet i kritiku tog svijeta i sebe koji kritizira oba fenomena. Pitanje zašto ovaj pjesnički glas želi uništiti svijet nadilazi njegovu naizglednu poraženost i samozadovoljstvo svojim stanjem, temeljnu poziciju razočarane apatije. Izričući da želi uništiti svijet Tomaš nas sili na propitivanje koji su naši temeljni interesi zbog kojih želimo uopće sačuvati svijet.</p> <p> Odgovor je ljubav. Možda najduža pjesma u zbirci&nbsp;<em>Šlager kojim želim iznervirati Marka Pogačara</em>&nbsp;razotkriva da je sve vrijeme&nbsp;– u Tomaševoj zbirci ili poeziji općenito&nbsp;– riječ o njoj koju voli. Ova pjesma nipošto nije neki pop šlager koliko temelj cijele poetike. Ironija je da, mada se tako čini, cijelo vrijeme nije riječ o ruševinama i poraženosti; cijelo vrijeme riječ je o ljubavi i/ili njoj (tj. ženi): ona je osnovna građa i prapočelo. Pa ipak, ako je političnost i poetičnost u ljubavi, stihovi "uvijek je sve o njoj" (<em>Šlager kojim želim iznervirati Marka Pogačara</em>) ili "Izjutra pogledam / njeno usnulo lice / i nasmiješim se" (<em>Nemojte ovo zaboraviti</em>), ne motiviraju na borbu za ljubav ili traženje ljubavi, nego stvaraju samo uzgred ugodan osjećaj.</p> <p> <em>Trideset deveti maj</em> je zbirka koja je vanredno svjesna sama sebe, daje dojam autora koji je svjestan svoje pozicije u književnom polju i književne recepcije i po tome rijetka u aktualnoj pjesničkoj produkciji. Štoviše, zbirka odgovara na svijest o poetici kojom je pisana i njenoj recepciji, a konstruirana je tako da u interpretaciji i analizi nudi više slojeva i kao takva mnogo je zanimljivija za analizu nego što nudi užitak u čitanju. Uz iznimku triptiha pjesama <em>Tri slike zime</em> i pojedinih momenata u pjesmama, ima nešto protupjesnički u Tomaševoj poeziji u ovoj zbirci – neko izrazito ne-lirsko pa čak i protuknjiževno svojstvo teksta, neka zadrška, refleks ili grč, nešto opetovano viđeno i poznato, nešto politički pojednostavljeno. <em>Trideset deveti maj</em> bih preporučio, ali me ne zove na ponovno čitanje.</p> <p> Izvor fotografije: <a href="https://www.youtube.com/watch?v=Ap0_y5EGttk">Youtube</a>.</p> Tomislav Augustinčić Tue, 07 Jan 2020 00:00:00 +0000 https://booksa.hr/kolumne/kritike/nepoliticnost-ljubavi https://booksa.hr/kolumne/kritike/nepoliticnost-ljubavi