Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija

Ljubi Drugog svog

Large haiti
Naslov knjige: Malo mjesto na Haitiju (Alfa, Zagreb, 2014.; S francuskog prevela Maša Brala) Autor knjige: Lyonel Trouillot Prevoditelj: Maša Brala (francuski) Izdavač: Alfa (Zagreb) Godina izdanja: 2014.
Utorak
08.07.2014.
Lyonel Trouillot: Malo mjesto na Haitiju (Alfa, Zagreb, 2014.; S francuskog prevela Maša Brala)
Malo mjesto na Haitiju je roman haićanskog autora Lyonela Trouillota te jedino njegovo djelo prevedeno na hrvatski. Šteta, jer Trouillot očito ima mnogo za ponuditi. U ovom se tekstu bavi uvijek kompleksnim odnosom Zapadnog čovjeka s njegovim Drugim, što se vrlo plastično dočarava figurom turista (o čemu je u više navrata pisao i, primjerice, Michelle Houllebecq).

Malo mjesto nas vodi u ribarsko mjestašce Anse-à-Fôleur, udaljeno sedam simboličkih sati od glavnog grada Port-au-Princea. U tom se selu, u spletu odnosa njegovih stanovnika među sobom te prema pridošlicama, maglovito i suptilno otkrivaju konture jedne osobne povijesti, ali i kompleksi i frustracije modernog subjekta uopće. Jednostavnom se pripovjednom matricom (tri pripovjedna glasa, koja se u pripovjednom vremenu nastavljaju jedan na drugog) prikazuje djevojka Anaïse, koja sa Zapada stiže na Haiti kako bi otkrila (a što drugo nego) sebe samu.

Kroz potragu za obiteljskom prošlošću, vlastitim identitetom i ocem čiji se trag prije 20 godina zagubio na obalama otoka, traži odgovor na pitanje koje se proteže čitavim romanom: Kako iskoristiti svoju prisutnost na svijetu? 
Kroz tu je avanturu vodi Thomas, pripovjedač u dvostrukoj funkciji vodiča. Njegov je posao, naime, da razvozi turiste po otoku, pružajući im ono što zahtijeva njihov udobni položaj turista: površno upijanje takozvane egzotike, evociranje lažne sućuti spram siromašnih, padanje u umjetnu ekstazu induciranu raspuštenim crnačkim ritmovima te, naravno, bjesomučno trošenje ("Bilo mu je dovoljno potrošiti svotu koju je predvidio kako bi dobro proveo praznike.")

S druge strane, on je istovremeno i njen vodič kroz šumu simbola u njoj stranom svijetu. No nije tek puki komentator, neutralni pripovjedni glas: on također živo sudjeluje u tom iskustvu potrage, ljuti se, pribojava i plače, te na kraju predaje pripovjednu palicu samoj Anaïse. On je obavještava o svim pojedinostima vezanim uz njeno podrijetlo, njenom ocu, djedu i baki, ali svi ti podaci pripadaju prošlom pripovjednom vremenu: svaka je informacija posredna, svi događaji bitni za priču su se dogodili davno, posljedice ne nalaze svoje uzroke, priča koju čitatelj očekuje ipak se ne odmata. Što, dakako, nije slučajno: Trouillotove pripovjedne tehnike namjerno ne pružaju očekivane odgovore, a tome je tako jer značenje ne proizlazi iz puke događajnosti, nego iz narativne obrade naoko banalnog koncepta. Radi se, naime, o ljubavi.
Ljubav je ključni element Trouillotova pripovjednog univerzuma. To, međutim, nije potrošena, zapadna konfekcijska ljubav, zaglušena, kako Thomas napominje jednom prilikom obraćajući se Anaïse, "bukom tvog grada", već se ona, u slučaju ove male zajednice, približava konceptu agapea, bezuvjetne i posve iskrene ljubavi prema bližnjemu (bio on sa sela ili iz grada, s otoka ili s kontinenta, bio on kolonizator ili kolonizirani), onakve kakvu je Isus Krist pokazivao prema svom Ocu i svojim učenicima.

Stanovnici Anse-à-Fôleura žive nekako izmješteni iz povijesti, nalik na rusoovsku zajednicu plemenitih divljaka, gdje se sve dijeli, gdje se povrede seljana liječe osmijehom i mirodijama, a strance dočekuje otvorena srca. Ovdje valja napomenuti jednu stvar: roman se u originalu zove La belle amour humaine, što bi na hrvatskom bilo 'Lijepa ljudska ljubav'. Izdavač napominje kako bi doslovno prevođenje naslova "na prvi pogled izgledalo banalno, potrošeno, preobično". Međutim, ako bi tako i izgledalo na prvi pogled, nakon čitanja svakako ne bi, pa se naslov naprosto morao prevesti doslovno.
Ovaj nam sjajan roman daje za pravo da se nadamo prijevodima još kojeg Trouillotova teksta, jer se ovdje pokazao vrlo dobrim pripovjedačem koji se ne plaši lirskog; ne opterećuje se velikim riječima prepunjenim značenjima, ali niti ne banalizira. Na prilično uskom prostoru (svega 140 strana) te uplitanjem svega nekolicine likova koji figuriraju kao punopravni likovi, Malo mjesto na Haitiju među redovima podvaljuje odgovor na pitanja: kako naći mir? Kako biti sretan? Kako živjeti? Ljubeći bližnjega svoga, naravno.  
Ivan Tomašić
foto: Zoriah

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu