Četvrtak
28.09.2017.

Kako napraviti tempiranu pjesmu




Extra_large_car_chase
Foto: MattJP / Flickr
A+ A-
Revija malih književnosti 2016: Benelux
Autor: Maarten van der Graaff (Nizozemska)
Prevoditelji: Gioia-Ana Ulrich Knežević (Lista civilnih pjesama) i Toni Bandov (ostale pjesme) - nizozemski

***


Lista civilnih pjesama
 
Večeras želim razgovarati s fašistom. 
Uz prigušeno svjetlo i pivo, o Europi
I o šefovima, šefovima šefova.
Bit će kao da sjedimo u saloonu. 
Iće i piće u gradu pod vodom.
I u polumraku, u uzajamnoj požudi
Vidjet ćemo Europu i znati da 
nam je oduzeto nešto staro.
 
Ja jedem pred televizorom. Ja sam građanin jedne države,
jedem kelj iz mikrovalne, gledam reprizu Frasiera.
Moja je dužnost pojesti kobasicu i polizati zdjelicu s umakom.
Online čitam polemičan tekst koji sam napisao jednoć,
i gnuša mi se od stila, proračunatosti.
 
Odjednom shvaćam da ne čekam na budućnost
i da sam napustio Boga,
obitelj, dušu koja se nastanila u meni.
Što primjećujem?
Nema nostalgije za domom niti snova o njemu,
samo vrtoglavica, bijes, mrtva politika.
Mrzim tu osakaćenost i mrzim budućnost.
Ja sam mineralna istina,
Okružen braćom i sestrama.
 
Ja sam parazit mračne stvari.
Okružen braćom i sestrama
prenem se iz pijanoga sna.
Ja sjedim u noćnom autobusu i vidim mjesec
nad poljima Flakkee. 
Poljoprivredni sektore, u tebi sam radio 
i daleko sam sad od tvoje zastrašujuće ljepote
kojoj je moguće pristupiti ako si u ljubavnoj vezi s kolegom s posla, 
u noćnome autobusu, nikako drukčije. 
 
Pa ipak uživah u tjelesnosti
guljenja lukovica i kidanja glavica tulipana,
ali to nije moj posao, raditi to ne moram.
Vidjeh biotope znanja
i napredovah prema gore.
Moje tijelo bješe moj sezonski posao.
sad sam kreativan.
Iz neznanja se budim na Flakkeeu, mračnom otoku,
gdje najprije bijah religiozan mazohist,
a potom tragah za dušom čovječanstva.
Mjesec sad u svom odsjaju stoji nad poljima 
i ja razmatram vlastite, mrtve ideje.
 
Moj lik u mjestašcu Stad aan ‘t Haringvliet.
Što se ovdje zbiva?
Sve je nekako u znaku privatnoga,
ali Haringvliet mi želi kazati nešto drugo.
Zamro je zadrugarski život.
Hlade se kuće i stupovi gradske rasvjete.
Nikoga nema na nogometnom igralištu.
Zauzimam mjesto u centru 
i vidim linije.
Napisao sam pjesmu 
o tuširanju nakon utakmice.
O našim bijelim, dječačkim tijelima, 
o našoj homofobiji.
Moj su izvor informacija
bila tijela mojih suigrača.
Sjećanja na nešto kolektivno.
I što sad?
 
(Iz zbirke Mrtva djela, 2015.)
 
Velika raznolikost
 
Iz minute u minutu od mene bi moglo ostati ništa.
Šetnja uz opojne aspekte na obje strane poučila me tome.
Otvorio sam put strahu koji je to čekao.
Otvaranje puta strahu nakon godina splasnute,
aromatične šutnje nije da je ništa, ali sasvim sigurno nije ni spektakl.
Njegova krajnost iskusi se mrmljanjem.
Htio bih ti je prišapnuti, ali svoje sisteme moram
promatrati.
 
Lokacije na koje smo stizali bile su motori sadističke zagonetke.
Zagonetke koju sadisti izmisliše, ali koja posjedovaše i vlastiti sadizam,
koji u nju ne umetnuše tvorci.
Kad pokazasmo svoje gađenje, ukazaše nam na
veliku raznolikost.
Morasmo ipak priznati da je velika raznolikost impresivna
i neusporediva. Bili smo prisiljeni prenoćiti u njoj.
Nakon četiri noći odlučismo bježati. Nakon četiri noći odvezli smo se,
s prigušenim svjetlima, u opojne aspekte.
Bilo je tiho, činilo se da nismo zamijećeni. Za nas nije bilo mjesta
niti okruženja u kojem bismo imali mjesta.
Lokacije su nas stavljale pred pitanja.
Nalazimo li se na stupnjevima velike raznolikosti
ili smo izvan vidokruga?
Spavali smo iz dana u dan, ne znajući.
 
(Iz zbirke Pjesme iz auta za bijeg, 2013.)
 
 
Lista objava
 
Jebeš avangardu, kažem s Cathy Park Hong.
Objavljujem da želim ostati u krevetu
jer ludim od svega oko sebe.
 
Objavljujem da sam hodao polderima Južne Holandije
i sanjao da sam obrastao oblicima života
starijima od čovjeka, moje samoće ili tvoje.
 
Moj fašizam je da ne znam kako trebam pisati o zajednici. 
Objavljujem da Cathy Hong poeziju naziva segregiranom
i da ne znam kako trebam pisati.
Da ovdje izvještavam o tome.
 
Objavljujem da je godina 2015:
iznova čeznem za amuzikalnim životom biljaka,
ali to je također nemoć.
 
Jebeš avangardu, kažem s Cathy Park Hong
i čekam zaglavljenje svojih čeljusti.
 
Godina je 2015. i ja objavljujem
da su se moje čeljusti zaglavile.
Obavljam mrtvi rad mrtve biljke.
 
(Iz zbirke Mrtva djela)
 
 
***
 
Dopusti da ti ispričam tko sam, kako bismo
napokon mogli nastaviti.
Gledaš sliku i osjećaš da su tvoji
obrisi usiljeni.
Ja gledam i bezbrižnim glasom koji
otkriva entuzijazam kažem nešto o Bibliji i/ili Grcima. I ako ti se posreći
nešto o Muhamedu – počivao u miru – 
ili o japanskim grafikama i utjecaju japanske grafike na današnju / pornografiju,
jer se time isto nisam uprljao,
malo koketiranja s granicama visokog i niskog
a tebi je to smiješno, jer ja svoj iskaz nagomilavam ironijskim
usputnim primjedbama. Ja sam fascinantan lik, ljutim se,
autentično sam ljut, divno sam svojeglav, 
radikalan, načitan, samouvjeren, skroman kad treba,
nasmijavam te, ostajem
misterij.
Ja sam životinja pretjerano oprezna, kao i ti.
Igramo ljudsku dramu, misterij,
kako se ne bismo smrtno dosađivali. Kako sad već ne bismo – prerano – 
odustali.
Kriza je prekrasna, kriza je misterij.
Kapitalizam je prekrasan, dekonstrukcija je prekrasna, otpor je
misterij.
 
Plavojko ti ležiš pokraj mene, spavaš.
Vani je noć
Ili jutro.
 
Puno je tuge
i promijenio se vozni red tramvaja.
Istrgni svijet iz mojih ruku,
¬ od njega mi nikakve koristi.
 
Maxime Verhagen nema dušu. Moji prijatelji i
ja, mi to znamo i
okrećemo leđa Maximeu Verhagenu.
Listopad 2011., poslijepodne, malo jela, izgubljen telefon:
idemo na izložbu na rubu Brede,
zato što Maxime Verhagen duše nema.
Ova besmislenost je divna,
zato što je divno imati osobnu tragičnost
i izjedati ju sve dok šuplji
osjećaj u želucu ne prestane.

(Iz zbirke Pjesme iz auta za bijeg)
 
 
Dvanaesta tempirana pjesma, u kojoj je objašnjavam
 
16:24 Kako napraviti tempiranu pjesmu?
Pogledaj na sat. Zapiši vrijeme.
 
16:25 Napiši pjesmu.
Kad prestaneš pisati i kreneš malo dangubiti
moraš nakon toga, kad nastaviš, zapisati vrijeme.
Ako moraš na wc ili želiš izaći
pjesma je gotova.
Ne mijenjaj ništa (ili gotovo ništa).
Napravi to sljedeći dan opet.
Odnosno: sljedeći dan opet napiši tempiranu pjesmu
i ni sljedeći dan ne mijenjaj ništa (ili gotovo ništa).
Numeriraj tempiranu pjesmu.
Dodaj eventualno naslov.
Napravi to u stilu devetnaestostoljetnih podnaslova.
 
16:27 Sad si pjesnik. Kreativan i poduzetan.
Samog sebe si disciplinirao i realizirao i svako drugo vrijeme
postalo je nezamislivo.
Ti si učinkovita avet modernizma.
 
(Iz zbirke Mrtva djela)
POVRATAK NA VRH STRANICE