Ponedjeljak
05.11.2018.

Dijaspora, hibridnost i političko




Extra_large_magreb2
Errachidia, Maroko (Foto: Erik G. Trigos / Flickr)
A+ A-
Booksina Revija malih književnosti prošle je godine kroz festivalski program i antologiju predstavila autore Levanta. Ove godine Revija se okreće suvremenoj književnosti Magreba. Još jednom je selekciju autora napravila profesorica Zeina G. Halabi čijim uvodnim tekstom najavljujemo Reviju.
 
Revija malih književnosti održat će se od 3. do 7. prosinca u Zagrebu, Dubrovniku i Rijeci. U sklopu Revije bit će predstavljena antologija naslova Ovo tijelo nije kuća. Uskoro otkrivamo više detalja.
 
***
 
Car vivants, nous le sommes, et nous aimons la vie au-delà du supportable ("Jer živi jesmo i volimo život onkraj podnošljivog"), piše marokanski frankofoni pjesnik Abdellatif Laabi 2011. godine, nekoliko mjeseci nakon ustanaka u arapskom svijetu. Laabijevo zazivanje sidri ovogodišnji izbor književnosti Magreba u suvremeni arapski svijet u pokretu. 
 
Dok podupire život, ono istovremeno gleda u prošlost i u budućnost. U prošlost jer promišlja stoljeće opresije i otimanja, u budućnost jer ponovno proglašava da budućnost pravde i slobode u arapskom svijetu nije samo zamisliva nego je skoro tu. Ono također još jednom dovodi u pitanje uvjerenje da se arapska književnost može pisati samo na arapskom jeziku te da je dom jedino legitimno mjesto za pisanje. Laabijev jezik, svijest o vremenu i senzibilitet dijaspore prožimaju i kompliciraju naše razumijevanje književnosti Magreba, kao što to čine i drugi književnici u ovom izboru. 
 
Odabrati samo dvanaest književnika iz Magreba, ogromnog područja Sjeverne Afrike koje obuhvaća Maroko, Tunis, Alžir i Libiju, nezahvalan je zadatak. Lingvistička i generacijska raznolikost između scena, brojni frankofoni i anglofoni glasovi, kao i oni iz dijaspore unutar svake od njih, čine sastavljanje homogenog popisa gotovo nemogućim. Svako odabrano ime daje jedinstven pogled na raznolikost književnosti tog dijela svijeta.
 
Odabir kanonskih pisaca i onih koji to tek postaju ukazuje na bogat raspon književnih glasova koji čine sjevernoafričku književnu scenu. Napravili smo sve kako bi bili zastupljeni književnici iz različitih povijesnih i književnih generacija. Uz kanonske pisce poput Laabija, Mohammeda Berrade, Habiba Selmija i Ibrahima Al-Konija, nalaze se književnice i književnici poput Laile Lalami, Kamala Riahija, Khouloud Elfallah, Lamis Saidi i Abderazzaka Boukkebe, čije proza i poezija artikuliraju različite suvremene senzibilitete koji presijecaju žanrovske, tradicijske i nacionalne granice.
 
Jezik odabranih tekstova otvara pitanja o književnicima u dijaspori i njihovim odnosima s kolonijalnim jezikom. Književne scene Magreba jedinstvene su u svom dubokom odnosu prema francuskom, a odnedavno i prema engleskom – jezicima kojima naglaske daju književnici koji žive u liminalnim područjima između Sjeverne Afrike i Europe, u arapskim i kolonijalnim jezicima kao i izvan njih. Ako je Laabi glavni frankofoni pisac, mlađe književnice poput pjesnikinje Samire Negrouche i prozaistice Laile Lalami pišu na francuskom i engleskom, priznajući političke implikacije usvajanja kolonijalnog jezika, ali ipak prihvaćajući nove vizije koje takvo usvajanje omogućuje. 
 
Književnost iz Magreba donijela nam je ne samo različite književne glasove u raznolikim jezičnim artikulacijama već nas je i podsjetila da su književni žanrovi i dalje rizičan način klasificiranja autora i odabira tekstova. Ključni marokanski esejist, kritičar i romanopisac Mohammed Berrada iz svog bogatog opusa nudi nam pripovijest, Alžirka Samira Negrouche, čiji rad obuhvaća poeziju i prozu, odabire zbirku poezije, alžirski pjesnik Abderazzak Boukkeba želi se predstaviti zbirkom kratkih priča. Lakoća kojom se pisci iz Magreba kreću unutar žanrova i između njih pokazuje kako suvremena književnost dovodi u pitanje postojeće pristupe usmjerene na žanrove i forme.
 
Političko rezonira u ovim tekstovima, ali preuzima različite oblike i itinerare. Od studije genealogije političkog nasilja u Alžiru Bachira Meftija, preko pregleda geneze i zagrobnog života ljevice u Tunisu Choukrija Mabkhouta, sve do suptilnih insinuacija nasilja u prozi Ibrahima Al-Konija i Boukebbe – političko nasilje dominantan je motiv. On funkcionira kao prvi grijeh koji prožima sadašnjost, ali i kao katalizator koji nas izaziva da zamislimo budućnost. 
 
Književnici koje ćete upoznati razigrani su, dijasporski, kanonski ili će to tek postati. Zajedno i pojedinačno predlažu nam nove načine čitanja književnosti Magreba danas. Oni iznova potvrđuju da arapska književnost nastavlja isticati razliku i raznolikost te beskrajnu odlučnost da govori o emancipaciji i priziva uzvišenost.
POVRATAK NA VRH STRANICE