Petak
19.09.2014.

Ptičje djetinjstvo




Extra_large_vera_vujovic
A+ A-
Toliko toga ovisi
 
toliko toga ovisi
o kutu pod kojim leže
bijele vjenčane cipele
u crvenome ormaru, s rijetko
otvarane strane.
svitljive i prilagodljive
u svemu kao plesne
staromodne a tankih
potpetica.
 
jedna u drugoj
se kriju
od stigme
kad je odvoz
u tihu zgužvanu grudu se skupe
pred skupljanje za crveni
križ;
 
ne odveć oštroumna vrha
koji još uvijek lupka
jurišavi charleston, i paperjast blues
 
 
Kikot
 
U kuhinji bi bake mijesile bijelo tijesto povlačeći
tu i tamo dim iz brezove lule.
Smijale su se.
Mlijeko im je pokipjelo
i opet nisam imala
što jesti. Pa su mi dale korijen.
U nj su urezale
broj mojih godina.
Nož je
krvario
htijući mi ispričati svoju
priču (kroz njihov kikot).


Ptičje djetinjstvo
 
dok smo šetali
uz nasade čempresa
na kojima su rasli cvrčci
djed me podigao da vidim
 
gnijezdo
 
okruživalo nas je
nešto malo kopna
i svjetlucava talina mora
 
ptice
 
redovito dolaze na moj prozor po još
iako sam sad daleka
od stasa čempresa i mladunaca
zaokruženih gnijezdom
 
još
 
otvaram kljun za priču
 
 
Tijelo i tlo
 
U potpunosti otiskuje biće.
 
Izvlači se iz prozirne kutije jutra
(u kojoj je snjeguljica ležala) i drhturi
od straha da će mjera tla ubrzo valjda potpuno
nestati.
Podloga je za mačku
koja se na nj udobno smješta 
kao prepušteni uteg.
 
dopodne koža pokaže poroznost
sve je tijelo membrana, glazbena viljuška
lukobrani
pod naletima
 
navečer
se sklopi i sklupča (što prije)
dok je tla za san.

 
Rodiseja
 
dvoje je roda htjelo - ne htjelo biti skupa
na jednoj ljuljački
pričvršćenoj cvjetnim vijencem
rodoljub gledao bijelo kad je iskrsnula klupa
i rodomantični park s ljupkim zdencem
 
u ovom jezercu pokoja slasna žaba se nađe
rekla je ljubavno rodoraspoložena rodalija
očekujući najslađe - da prorodosidba iz njegova kljuna izađe!
no kako se rodoljub i dalje štoglio kao da nema pojma
englezom pravio, zjakao, čak mutio nogom vode,
rodalia izgubi živce od tako mlakog rododojma 
objesi kljun i ode.
 
rodoljub osta, samotnost mu se prirodokrade
a i otpoče kiša liti
pa se on u trk dade, rodaliji 
koja se sama ljuljala, kišobran ponuditi
 
zatim i pruži krilo
- i rodalija njemu
no korak dalje već nije dobro bilo
jer je prorodomašio temu...
 
višekratno se vraćao-odvraćao taj neženja od ljuljačke i rodalije
nosio pod krilom iznenađenja: rododendron, i bijele dalije...
i svaki put uzaludnim prorodoglasio svoj rodoljubni aktivizam
mrmljao, kleo se da: ne kuži on taj raznorodni rodalizam
 
tako lako bi planuo prekid i udaljavanje pa bliženje opet
da ljudi i danas znaju 
da se rodalija i rodoljub i dalje rodomire
i dalje zauvijek 
rodorastaju

***

Vera Vujović
foto: Vilseskogen

Pjesme su nastale u sklopu Booksine Radionice pisanja poezije koju je vodila Dorta Jagić.
POVRATAK NA VRH STRANICE
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu. Hvala što prihvaćate kolačiće i pomažete portalu!